SOLUS CATHOLICUS – Misterij Isusova Srca

Isusovo srce je srce koje kuca za nas

Čvrsto vjerujem da su se mnogi od nas upitali, kada bi Isus u ovo naše vrijeme hodao ovom zemljom, što bi rekao za današnjega čovjeka, što bi rekao za ovo vrijeme u kojem živimo, što bi rekao za kretanje svjetskih zbivanja u XXI. stoljeću? Ukratko, kako bi se Isus ponašao prema ljudima? Da li bi činio ista čudesa kao ona koja su zapisana u evanđelju? Na ta pitanja nije lako odgovoriti, ali ako malo dublje iščitavamo evanđelja, možemo vrlo snažno dobiti odgovor kako bi se Isus ponašao. Isus je u svojoj božanskoj esenciji i u svojem čovještvu isti i vjerujem da bi odaslao iste poruke i činio ista djela koja je činio za vrijeme dok je hodao ovom zemljom. Jer, samo evanđelje nam u jednom trenutku veli da ga je Sila Gospodnja nukala da liječi. Da, istina.

Sila Gospodnja nukala je Isusa da liječi, ali ne samo da liječi, nego i da propovijeda, da tješi, da hrabri, da jača. Iskreno se pitam, danas, kada slavimo svetkovinu Presvetoga Srca Isusova – dali bi taj Isus danas išao u najmračnija i najgrešnija mjesta? Bi li išao među drogeraše, prostitutke, kriminalce, beskućnike, odbačene, za one koje nitko ne misli u raznim velegradovima kao što je New York, San Francisco, Mexico City, Tokio, Pariz, London i mnoge druge gradove? Vjerujem da bi. Jer njegovo Srce upravo i jest tako. Ono koje traži. Zar smo zaboravili onu prispodobu iz evanđelja o pastiru koji ostavlja devedeset devet ovaca (koje su mu također bitne), ali ide u potragu za jednom koja je izgubljena, koja je zalutala i sve obilazi dok je ne nađe? Tko zna, možda je Isus i prisutan na osobit način među ljudima i u onima koji su izgubljeni, beskućnici, drogirani i grešnici, samo što mi u njima ne znamo prepoznati ocrtanu njegovu sliku.

Upravo u Jubileju Milosrđa kao kršćani moramo znati da ova svetkovina Srca Isusova ima jednu posebnu težinu. To je srce koje kuca za nas. To je srce koje kuca za svakoga čovjeka i sa ljubavlju ga traži, želi izvršiti osloboditeljsku snagu i dati slobodu od grijeha i slabosti. Srce Isusovo koje je strpljivo i mnogoga milosrđa želi čovjeku vratiti prvotno dostojanstvo milosti, a milost je sam Božji život koji se čovjeku priopćava, na osobit način u sakramentima ispovijedi i euharistije. I na temelju toga milosrđa imamo dovoljno razloga misliti da se Isusovo srce u ovom trenutku, baš o Jubileju Milosrđa nalazi u raznim velegradovima i da ide u potragu za onima koji su zalutali, jer Isus želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Svetkovina Srca Isusova ima u sebi jedan poseban misterij, jednu posebnu mistiku, a ta mistika je neistaživa Kristova, božanska ljubav koja je za nas trpila na križu. Upravo iz Isusova srca potekla je krv i voda – krv koja označava euharistiju, voda koja nas pere u sakramentu krštenja.

To je obilna i snažna Kristova otkupiteljska milost i ljubav koja nam daje snagu i pomaže nam da istinski volimo ne samo Boga, nego i ljude koji su stvoreni na njegovu sliku. Kao što Isus ima ruke i noge koje su živjele i žive jedino za ljudsko spasenje, kao što Isus ima Srce koje živi i kuca samo za čovjeka, zašto ne bismo mi kao kršćani dopustili da taj Isus učini naše srce po Srcu svome? Da on izlije svoju snagu i svoju milost u naše srce i dušu, te nam pomogne da budemo istinski vjernici i blagovjesnici njegove ljubavi? Kada naše srce postane poput Isusovog Srca onda možemo reći da smo kršćani u pravom smislu riječi, ne samo deklarativno, nego i svojim životom. Kada smo hrabri svjedoci evanđelja, kada bez kolebanja svjedočimo svoju vjeru, kada se borimo protiv zla, grijeha i negativnosti, kada širimo oko sebe miomiris Kristova spoznanja, kada radosno kročimo kroz protivšitine ovoga života. I napokon kada poput Isusa privodimo grešnike u luku Spasa, a to je Bog. A spasnje se događa po Isusu Kristu i po njegovom Presvetom Srcu. Tko u tom srcu pronađe utočište pronašao je uistinu sve.

Pavle Primorac