Pa gdje si Matula?

Priča o jednom pravedniku

Kako doznajemo za koji dan će Povjerenstvo za sukob interesa donijeti svoje mišljenje je li prvi potpredsjednik Vlade T. Karamarko bio u sukobu interesa u predmetu konzultantskih usluga koje je J. Petroviću davala njegova današnja supruga. Nakon toga bit će puno jasnije o kakvoj se vrsti odgovornosti radi, ili takve nema za potpredsjednika Vlade. Pametni i mudri ljudi znaju da treba sačekati sve relevantne odluke, uzeti u obzir sve činjenice, dokaze i tek nakon toga moći ćemo i mi obični smrtnici nešto više reći o tome. Da ne kažem a tko sve ne! Reklo bi se malo strpljenja. Dakako, uvijek ima nestrpljivih koji idu pred rudo, kako se to narodski kaže. Jer, oni vjerojatno već sve znaju. Uvijek je bilo i bit će onih koji unaprijed imaju sve činjenice i znanja pa onda lakše donose odluke. Uvijek je to bio veliki privilegij, pa i u ovom slučaju. Zato bi moja malenkost rekla par riječi o onom tko sve zna.

Božo Petrov Pravednik

Dakle, drugi potpredsjednik Bože Petrov veliki ljubitelj pravde i istine (pa ćemo ga u nastavku zvati Bože Pravde, ili skraćeno B.P.) sve zna jer je on u ime svoje stranke već donio sve odluke koje se trebaju bezpogovorno slušati i izvršavati. B.P. ne razmišlja o posljedicama brzopletosti takve samouvjerenosti. Kaže mi moj dobri prijatelj, on je sigurno u sve toliko upućen da je in advance zauzeo takvo obvezujuće mišljenje, jer samo bi budala na temelju nedostatnih činjenica tako hrabro istupila. Mora imati dobar i pouzdan izvor, koji običnoj raji je nedostupan. Ali, mora imati i neko zaleđe. Takva brzopletost odraz je mladosti našega revolucionara. No, ne samo mladosti. Prateći kao i svaki drugi naš građanin prošle izbore vidio sam pojavu novih stranaka, među njima i okupljenih oko ideja B.P.—a i stranke nazvane Most, koja bi trebala povezati sve političke silnice, premostiti nepotrebne  raznolikosti, i u ime domovine zajedničkim snagama na čelu sa B.P. krenuti naprijed.

Za Domovinu s Božom naprijed!  

Ideja je bila zanimljiva i za mnoge primamljiva. Eto, te velike stranke su sve uništile, zemlja je u krizi, nisu sklone reformama, a i što bi one za njih značile i sl. Ali, zato mi smo tu. Rekli bi Zagorci – navek sme tu. Bez nas nema reformi ni napretka. Usto smo mladi, preporodili smo gradove i naselja gdje god smo bili na vlasti, pošteni smo, složni smo, istomišljenici, sve med i mlijeko. Rusi bi rekli sve ljudi adnavo duha. Pa tko ne bi pozdravio tu našu novu orijentaciju. I glasači su povjerovali.

A onda s vremenom, veoma brzo, uvidjesmo da rezultati njihova vladanja u gradovima i naseljima nisu baš tako idilični – da su počeli gubiti izbore, da su i oni ostavljali, kako se to ružno govori kosture u ormaru i sl. Vidjesmo da i stvaralačka sloga nije baš idilična, čak ni normalna za odvijanje rada jedne stranke. Mnogi su se počeli pitati o programu reformi – o kojim se reformama radi, što je njihov cilj, što se od njih očekuje, kakva su znanstveno-stručna polazišta za njih, koliko to košta i u kojem vremenu se one trebaju ostvariti. Osim općih, već i od drugih političkih stranaka poznatih fraza, najednom muk. Gdje su sada ta iskustva stečena u gradovima i naseljima diljem Lijepe naše? S vremenom vidimo da  svi postaju govornici stranke, ali i to da su se pojedini članovi stranke počeli pitati odakle se takvi stavovi pojavljaju u javnosti? Tko ih je i gdje dogovorio?! U tom se duhu pred izbore pregovaralo, potajno i potiho, s mogućim koalicijskim partnerima. Normalno. No, to je ispalo tako da jedni članovi ne znaju za one druge i s kim su pregovarali. Kao u filmu Krste Papića (Život sa stricem) u sekvenci plesa: Svako sa svakim nitko s nikim. Tako je došla sramotna afera panceta. Za te pregovore jedan sudionik je rekao da je o njima sve znao B.P. a on je to kasnije zanijekao. Ništa nije znao. Lijepo. Predsjednik stranke nema pojma s kim mu to najbliži suradnici pregovaraju?! Samo naivni mogu u to povjerovati. Dakako, odgovornost za to ostavio je njima. A on se elegantan i nasmijan pojavio pred kamerama pozirajući pravednika. Taj put je kriv bio Milanović i njegova družba. Drugi put će to biti netko drugi! A večer prije, društvo se uz pancetu, betlehemsko svjetlo i širom otvorene prozore, otvorilo javnosti. Tako se to medijski radi!

Vili Matula – župnik iz SDP-a

A ono vrijeme ide. Neumoljivo. Glasači pitaju za reforme, razočarani lošom suradnjom koalicijskih partnera, i nedostatnim rezultatima pojedinih ministara i ministarstava. I opet slušamo, među inima, i našeg potpredsjednika B.P.-a. Svojim prosječnim obrazovanjem trudim se shvatiti njegove odgovore na pojedina pitanja novinara i javnosti. Sve prazno. Nema činjenica, pokazatelja, procjena, opisa zadaća, rokova … ničega. Sjetim se srpskog komediografa Nušića koji je jednom rekao: Ovaj mora da je toliko pametan da ga niko ne razume! Tako nekako. I ponovno pokušam razumijeti – no ne ide pa ne ide. I meni je trebalo bome dosta vremena da shvatim da je taj čovjek zapravo zalutao na tako važno mjesto za koje nema nikakvog znanja ni sposobnosti. To je kao da vam netko naloži da skočite dva metra u vis a vi ne možete ni pola metra! Ali, skakali bi! Operirali bi bubrege jer političari mogu i sve znaju! Samo daj alat pa makar i ne znamo gdje se nalazi pojedini ljudski organ.

Sraz visokih ambicija i vlastite nedoraslosti

Sve više i sam svjestan vlastite nedoraslosti za poslove koje mu je sudba namijenila, a suviše tašt da to prizna, B.P. mora naći negdje krivicu. I tako poput zidara baca mort na sve strane. Svi su za nešto krivi, jedino on, nizašto ne snosi odgovornost. On upozorava na reforme, na njihovu nužnost, na odgovornost i slične tlapnje, kojima hrani nedorasle poput samoga sebe. Nikako ne uviđa da ga i njegovi kadrovi sve manje razumiju. Njegova glavna okosnica politikantstva je osornost, sebeljubivost, ucjenjivaštvo  i arogantnost. Napad je najbolja obrana. Destrukcija. Kao srednjovjekovni vožd uvijek mora biti u središtu pažnje, a danas malo tko više ne uviđa da se radi o čovjeku bez potrebitih znanja i sposobnosti. Dakako, u ovdašnjoj politici nije usamljen. Tako se sve više u B.P. očituje nervoza. Ne mogu skočiti zamišljenu visinu. Drugi su za to krivi. Na njegovu božanskom licu pravednika sve više i više tikova, sve više izražaja mržnje. Da, mržnje. Pogledajte pažljivije kako gleda na neistomišljenike. Budući je u javnosti okarakteriziran velikim vjernikom, izražaji mržnje nikako ne priliće vjeri koju ispovijeda većina našega naroda. Ne vjerujem da će se više javljati biskup Košić, valjda je i on svjestan da se ovdje radi o nečemu sasma drugome. Nikako ne, proturenom viješću za naivne – Opus Dei i B.P. Možda nam veliki i sveti  Msgr. Jose Maria Escriva de Balaguer pošalje neku čudotvornu poruku kako dotičnoga svata nema na svojem popisu!?

Lažno carevo ruho

Moj dragi prijatelj s kojim ponekad časkam o nesretnim našim strankama, političarima i našoj jadnoj domovini s njima, opet me upozorava na naivnost. Jesi li se kada zapitao od kuda se pojavio taj svat, tko sve stoji iza njega, tko parama potpomaže to veliko ništa, tko sve u medijima na sate drži svijeću da slušamo lamentacije osobe koja urbi et orbi nikome ništa ozbiljno ni smisleno ne može poručiti, tko mu je dao to lažno carevo ruho?! Da, doista. Ne znam odgovor, odgovorih jedino što može tako neupućen poput mene odgovoriti. Pitanja pljušte: A jesi li ti čuo kada za spavače? Pa jesam – to su oni koji dugo spavaju, jerbo  očito ne žele raditi, odgovorih. Da, točno si rekao. Ali, nisi sve. Naime, i njih treba (netko) ponekad probuditi. (To svakako nije onaj svetac Escriva de Balaguer). Vrijeme je. Dosta je spavanja! Na redu si! Moram priznati da mi opet nije sve bilo jasno. Kako bilo da bilo jedino znam da naše zemljopisno političko okruženje zadnjih desetljeća  ima velikih problema s ljudima profesionalne struke našega Bože. Prvo, Jovan Rašković, potom Radovan Karadžić pa napokon i B.P. Lijepo društvo, kaj ne! Naposljetku, rado se sjetim sjajne serije Gruntovčani u kojoj se, uz brojne sjajne likove, pojavljuje i lik domaćeg seoskog političara Matule. Zapitah se: Pa gdje si Matula – ovi današnji nisu ti ni do koljena.

Mijo Ivurek