Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Špiclov jednom – špiclov uvijek

Kvarcni pijesak (u oči) Stipe Mesića!

 
 
Gledajući 'u dva' Ace Stankovića sjetimo se jednog starog vica o usporedbi ponašanja nedoraslog djeteta na kahlici i ozbiljnog političara u fotelji; koja je razlika?
– Pa, nikakva!
– Političar, poput 'našeg bivšeg' jučer, zavali se u fotelju kod Ace kao što klinac komotno sjedi na 'tuti', a ustvari figurativno rečeno kaka (se*e) poput malog djeteta; i obadva su uvjerena kako rade veoma ozbiljan posao!
– 'Više sam ja za moju Hrvatsku napravio nego cijela vlada zajedno', netremice izvali pred Acom 'naš bivši'!
– Pa, našao se on prije godinu dana i u totalitarnoj Sjevernoj Koreji, doduše 'incognito', put i dnevnice platili mu navodno prijatelji Rusi (kao što su platili i ministru Anti Kotromanoviću na Lošinj?), kako bi prodavao ruski kvarcni pijesak preko Japana Sjevernokorejcima od čega bi njegova voljena Hrvatska imala velike koristi… samo da je u tome i uspio!?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/06/0.jpg
Uistinu, ako vlada nije 'ništa' (nula) napravila onda je Stipe napravio dva puta više, dakle, nije to jedna nego dvije nule – OO, poput onih što su nekada stajale na javnim WC-ima! Dakako, 'pijesak u oči', ovaj put kvarcni! Ustvari cijeli politički život 'našeg bivšeg' upravo se i sastojao od viceva svake vrste, pa i onih morbidnih o prvom predsjedniku, garnirano s bacanjem pijeska narodu u oči, ili, da se poslužimo njegovim profinjenim izrazom bilo je to 'pravo s*anje' kakvo i malo dijete izvodi na 'tuti'! Najbolju sliku njegova političkog ali i gospodarskog uspjeha tijekom prvog mandata, u predizbornoj kampanji za drugi mandat lakonski je oslikao politički lisac Vladimir Šeks riječima: 'tabula rasa' (prazna ploča!). Ali, uza sve to što je 'naš bivši' u sprezi s udbašem Manolićem pokušao izvesti državni udar u Saboru 1994., uza sve što je izdao svoju Domovinu tajnim, krivokletničkim svjedočenjem u Den Haagu 1997., uza sve to što je britanskim 'špiclovima' izdajnički otvorio arhive s dokumentima označenim kao državna tajna, biva on izabran i drugi svoj mandat na veliku radost do danas neuništivih jugofila ali i naivnog hrvatskog naroda!
 
Jasno, o tome ni riječi kod Ace 'u dva' jednako kao ni o koruptivnom slučaju finske 'PATRIA'-e!
– Gdje je završio australski ček navodno namijenjen gospićkoj bolnici?
– Izgubio se navodno u ratnom vihoru – 'movingu' pa je 'naš bivši' kao odani domoljub napisao pismo, valjda dragoj gospođi Ini Vukić i ona mu je poštom poslala drugi; dakle, 'bivši' kaka i gleda nas, tv-gledatelje, netremice u oči! A evo što je o tome izjavila Ina Vukić, svojedobna tajnica HDZ-a u Australiji, za 'Večernjak'(studeni 2011.): „Istina je da smo Mesiću predali drugi ček u iznosu od 50 tisuća dolara koji je glasio na ime bankovnog računa u Beču, Hrvatskog nacionalnog fonda, i zamolili ga da ga položi na taj račun na koji smo iz dijaspore slali novac. To se nikada nije dogodilo! Krajem siječnja 2000. Mesić je izjavio kako je na ček bio zaboravio, motao mu se po džepovima više od godinu dana te da ga je onda predao Žarku Domljanu za rekonstrukciju Banskih dvora. Mi smo novac poslali za Hrvatski nacionalni fond u Villachu, gdje su inače slani milijuni dolara koje smo skupljali za obranu i izbjeglice, a ne za druge svrhe. Nikad nisam dobila odgovor tko je zapravo unovčio taj ček i hrvatske vlasti nisu ništa poduzele da se to provjeri i javile nam. To je grubo nepoštovanje ljudi koji daruju u dobrotvorne svrhe, a možda se radi i o korupciji.“
 
A možda nije ni korupcija nego 'cigansko' džeparenje, pa nije naodmet još jednom čuti navodnu izjavu 'našeg bivšeg' beogradskoj 'Dugi' iz 1990.
Pitanje novinara 'Duge': Jeste li vi, partizan sa 11 godina, znali nešto o ustašama?
'Naš bivši' je odgovorio: „Vidjeo sam samo zarobljene neprijateljske vojnike, ili mrtve, jer sam kao djete poslije borbe skupljao oružje, uzimao municiju od mrtvih, počistio im sve džepove, sve im pokupio (torbarenje, nap. a.), i nosio sa drugima u prvu jedinicu.Devedeset odsto Hrvata iz moga kraja bili su u partizanima.Vrlo malo je bilo ustaša.Išao sam u partizansku školu za vrjeme rata(?), onda sam 44/45. prešao u rusku vojsku u Mađarskoj, jer je Mađarska bila oslobođena, pa sam malo tamo išao u školu, pa sam onda prešao u Bačku, posle one velike bitke na Batinoj Skeli smo se vratili natrag u Slavoniju. Na slobodnoj teritoriji radila je partizanska željeznica, radili su partizanski industrijski pogoni, radile su bolnice i ambulante, škole. To je bila partizanska država koja je funkcionirala.Bio sam poslije na pet omladinskih radnih akcija i pet puta sam proglašen za udarnika. Ja digod radim, ja uvjek radim efikasno“!Pa, drugi put neka Aca 'u dva' pozove i Inu Vukić da vidimo tko govori istinu a tko kaka (se*e)!?
 
I na kraju ipak valja navesti jedan koristan posao koji je radio dok je bio u zatvoru Stare Gradiške (1975., navodno zbog nacionalizma!?) – privilegiju gašenja zatvorskog televizora svaku večer (Dražen Budiša)! Prošlog petka pedesetak uglednih hrvatskih ginekologa imalo je stručni simpozij u Sinju o čemu na HRT-u odnosno u medijima nije bilo ni riječi. Ali je zato jedan drugi događaj u Sinju itekako bio vrijedan medijske pažnje: 'dani Mike Tripala', hrvatskog nacionaliste i jednog od lidera Hrvatskog proljeća. TV kamere zabilježile su značajne političke goste, redom: bivšeg Titinog gardistu Ivu Josipovića – velikog ljubitelja lijepe partizanske kape, Gorana Radmana – nosača štafetne batine mrtvom Titi i neizostavnog Stipu Mesića koji je 1967. godine  u Hrvatskom saboru veoma oštro zaprijetio potpisnicima Deklaracije o hrvatskom jeziku, dakle i nacionalistima tipa 'Miko/a Tripalo': „…Nije me toliko iznenadilo bacanje bombi na naša (dakako, njegova jugoslavenska) predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko me je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve… Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.“ (uključivo i Miroslava Krleže, nap. a.) (Vjesnik, 31. 7. 1967., S. Mesić: Apsolutno krah deklaracije).
 
Iako u poznim godinama 'naš bivši' ne skriva želju postati gradonačelnikom Zagreba ali strahuje od konkurencije, Milana Bandića, pa bi bilo korisno ipak udovoljiti njegovim ambicijama i postaviti ga (grado)načelnikom legendarnog Titinog Kumrovca. Bio bi to pravi turistički bum i konačno bi 'naš bivši' nešto korisno napravio za svoju zemlju… pa bila to i akvizicija vina Titinog imena! 
 

Damir Kalafatić

Povezani članci

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

HF

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

HF

Osmoga studenoga Domoljubna koalicija skrhat će petu kolonu

HF

Rex Tillerson odbio Erjavca

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...