Predstavljena knjiga Bogdana Maleševića o prepisci s nadbiskupom Franom Franićem
U Gradskoj knjižnici Marko Marulić u Splitu, u ponedjeljak, 6. lipnja, Bogdan Malešević književnik i katolički publicist iz Zagreba predstavio je svoju novu knjigu „Korespondencija s nadbiskupom Franićem, Hrvatskim nadbiskupima i biskupima (1999.-2003.)“. Riječ je o Sabranim djelima, tri knjige: „Čekajući Vassulu“, „Vjera i umjetnost“ i „Korespondencija s nadbiskupom Franićem, Hrvatskim nadbiskupima i biskupima“. Te tri knjige znače tri kapitalna Ujedinjenja: ujedinjene Katoličke i Pravoslavne crkve; ujedinjenje Vjere i umjetnosti i ujedinjene nadbiskupa i biskupa, pastira sveopće crkve, hijerarhije, s književnicima, umjetnicima, laicima (preko izmjene pisama B. Maleševića s desetak hrvatskih nadbiskupa i biskupa tijekom ekumenskog apostolaka jedinstvene kršćanske Europe). Ovdje valja reći da su neki od biskupa i nadbiskupa iz korespondencije koju sadrži ova knjiga napustili tjelesno, neki još uvijek žive, proces međutim sa autorom ide dalje, što je normalno za one koji su ujedinjeni u vjeri uskrsnuća
„Ova 'tri ujedinjenja' istovremeno znače i 'ujedinjenje Europe iznutra', i Duha, samo preko ova tri ujedinjenja možemo doći do kraljevstva Božjeg na zemlji. Imajmo na umu također da je Ivan Pavao II. prva dva ujedinjenja proglasio i prvim zadatcima Crkve, dok se treće podrazumijeva. Svodi se na 'poslušnost', tako često ponavljanu, ali ne poslušnost administrativnu i bez-duhovnu, nego rekli bismo gotovo genijalnu, stvarateljsku, jaku Duhom, Svagdje gdje smo na vrhuncu Duha dešava se prožimanje, ono što je Ivan Pavao II, nazvao 'izmjenom darova objasno je Malešević. „Za mene osobno, književnika, Franić je otjelovljenje oca. Poznajem potragu za očinstvom u modernoj književnosti. Uglavnom, ona je svršavala negativno, Za mene, Imao sam Nadbiskupa. Nema očinstva i nema sinovstva, mimo istine. Jer Crkva je stup Istine“ kazao je Malešević.
Knjigu na 240 stranica, prate skenirana pisma s nadbiskupskim grbovima i žigovima, podijeljena je u 8 cjelina ili dijelova, prva cjelina pripada korespondenciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom u miru tijekom jakog apostolata čiji je vrhunac u periodu od 1999. do 2003. narastao na temeljna i dubinska pitanja Crkve i Hrvatske – praćena korespondencijom sa sarajevskim kardinalom Vinkom Puljićem (2000.-2003.) i još desetak nadbiskupa i biskupa sve do križevačkim vladikom kir Slavomira Miklovša, nadbiskupa zadarskog Marijana Oblaka (2006) i biskupa Gospićkog Mile Bogovića (2013. do danas). Tu su dotaknuta sva krucijalna pitanja moderne crkve. I to ne teoretski, ne diplomatski, nego iz svakidašnjeg života.
Korespondencija pak s Vrhbosanskim nadbiskupom, kardinalom Vinkom Puljićem, začela se svega godinu dana nakon one s Franićem (2000.- Prvi ekumenski susretnu Sarajevu) i traje do danas, 2016. Dakle 16 godina. To je veliko čudo, na moru u vječnost korespondencije s Kardinalom sarajevskim. Konačno ovim dvama korespondencijama, koje dotiču Vječnost odgovarajući na sva bitna pitanja suvremene Crkve – pridružuje se i treća: ona sa zadarskim nadbiskupom u miru, Marijanom Oblakom. Kako bilo da bilo. Cjelina knjige se pokazala više nego uspješnom i razumljivom. Čita se kao roman, punaa je života. U njoj nema diplomacije. Na kraju Malešević je kazao, kako se nada i vjeruje da će jednog dana nadbiskup Franić biti proglašen svetim, jer to po svom životu zaslužuje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više