Proširenje bilateralnih odnosa moglo bi preoblikovati azijski geopolitički poredak
Gotovo godinu dana nakon usvajanja, nuklearni sporazum s Iranom – formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja – i dalje ostaje politička nogometna utakmica u Washingtonu. Kao odgovor na pritisak Teherana, Obamina administracija nastavlja tražiti sve veće ublažavanje sankcija iranskom režimu. Opravdanje koje iznose državni dužnosnici, od državnog tajnika Johna Kerryja na niže, je da Iran tek treba požnjeti stvarne koristi od sporazuma, te ga stoga treba dodatno poticati kako bi se osiguralo kontinuirano ispunjavanje uvjeta sporazuma.
U Aziji se, međutim, oblikuje potpuno drugačija slika. Zadnjih tjedana se moglo uočiti da Teheran u svim područjima jača bilateralne odnose sa zemljama kao što su Južna Koreja i Turkmenistan, od trgovine do sigurnosne suradnje, što je jasan pokazatelj da je, nakon usvajanja Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije, Islamska Republika sada dobro, te je uistinu izašla iz "kutije" sankcija. Među državama koje pokušavaju ponovo presložiti odnose s Iranom daleko je najznačajnija Indija. Dugo destimulirani zbog međunarodnih sankcija, bilateralni odnosi između Teherana i Delhija sada brzo jačaju – što bi moglo preoblikovati azijski geopolitički poredak. Najočitiji javni znak da dolazi do zatopljenja odnosa između dviju zemalja visokog profila, bio je prošlomjesečni dvodnevni državni posjet Iranu indijskog premijera Narendra Modija. Tijekom posjeta zaključeno je desetak novih sporazuma u području trgovine, telekomunikacija i transporta, a Modi i njegov iranski kolega Hasan Rouhani nazvali su to "novom erom" u odnosima dviju zemalja.
Ključan među tim sporazumima bio je onaj o kojem se dugo pregovaralo, da Indija gradi i upravlja iranskom lukom Chabahar. Višegodišnji sporazum, vrijedan 500 milijuna dolara, uključuje projektiranje i izgradnju dva terminala u luci na jugu Irana, za indijske proizvode namijenjene bliskoistočnim i afričkim tržištima. Ovaj sporazum je također preteča trilateralnog sporazuma, koji je nakon toga potpisan između Irana, Indije i Afganistana za stvaranje mreže željezničkih pruga i cesta u cijeloj jugozapadnoj Aziji, koje će koristiti luku Chabahar kao tranzitno središte.
Za Indiju je ovaj sporazum nešto poput strateškog državnog udara. Ova zemlja je dugo bila sputana u svom pristupu Srednjoj Aziji i Afganistanu, zbog svog zemljopisnog položaja i svojim opterećenim odnosima s regionalnim rivalom Pakistanom, na žalost dužnosnika u New Delhiju. Jednom kad postane operativna, luka Chabahar i s njom povezana transportna mreža, pomoći će riješiti taj problem, te omogućiti Indiji da zaobiđe Pakistan i poveća svoj izravni politički i ekonomski angažman u oba područja.
Za Iran će sporazum biti još važniji. U posljednjih nekoliko godina, Iran je dosljedno pokušavao povećati svoj angažman u Aziji, kako bi suzbio učinke sve većih zapadnih sankcija i proširio svoju globalnu prisutnost. To, između ostaloga, uključuje planove za izgradnju 800 milja dugog "plinovoda mira", koji će se protezati od istočnog Irana preko Afganistana do zapadnog Pakistana – projekta koji je uspješno započet 2013. godine, kada je Iran povukao kredite u vrijednosti od pola milijardi dolara za financiranje energetske trase.
Narendra Modi i Hasan Rouhani
Međutim, Islamska Republika još uvijek sanja da postane glavni ekonomski igrač u Aziji, a ta želja se iznova podgrijava nakon ukidanja međunarodnih sankcija. Sporazum o luci Chabahar mogao bi pomoći Iranu da se znatno približi ostvarenju tog cilja. Sporazum će omogućiti Iranu da se pozicionira kao ključna tranzitna ruta za indijske proizvode, te postane značajan sudionik u izvoznoj strategiji Indije. Također je sigurno da će to oživjeti napore Irana za stvaranje alternativne energetske trase preko Azije – što bi, ukoliko se to ostvari, stvorilo "neraskidivu dugoročnu političku i ekonomsku ovisnost milijardi kineskih i indijskih kupaca", prema mišljenju energetskih stručnjaka. Približavanje Teherana i Delhija se u međuvremenu dalje polako nastavlja i na druge načine. Indijske rafinerije nafte, na primjer, dobile su mig zbog otvaranja Modijeve vlade prema Teheranu, te se sada navodno pripremaju isplatiti gotovo 7 milijardi dolara duga Iranu – što će iranskom gospodarstvu, čiji rast ovisi o energentima, a koje se sada polako bori da ponovo stane na svoje noge, dati značajni dodatni pozitivni poticaj.
Sve to čini ponovni angažman Indije potencijalno značajnim – i presudnim. Veze Indije sa suvremenim Iranom datiraju iz antičkih vremena, a ti kontakti dviju civilizacija su njegovani u modernim vremenima kroz zajedničko nepovjerenje prema Pakistanu i zajedničkim interesom za protjerivanje talibana iz Afganistana. Usprkos tome, sve donedavno je Delhi bio spreman ograničiti svoje interakcije s Teheranom iz poštovanja prema američkim i europskim sankcijama. Međutim, to više nije tako. Nakon urušavanja međunarodnog konsenzusa oko ekonomske izolacije Irana, Indija – kao i mnoge druge države – počinje iskorištavati nove mogućnosti u Islamskoj Republici. U tom procesu, Iranu je omogućeno otvaranje, kako bi izgradio dugo tražene gospodarske veze prema jugozapadu i južnoj Aziji. To je također pomoglo postaviti temelje za održiv i dugoročni gospodarski oporavak iranskog režima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više