Neka se izdavaštvo disperzira po udrugama

Paraliziran rad tisuće entuzijasta i volontera

 

 

HKUPD „STANISLAV PREPREK“

NOVI SAD

Ul. cara Dušana br 4.

 

Prilog a) KNJIŽEVNO IZDAVAŠTVO HRVATA U REPBLICI SRBIJI

(zs prvi radni susret hratskih udruga, Donji Tavankut, 18. 6. 2016.)

 

UVOD: 

Obzirom da naša udruga ima brojnu i kvalitetnu literarnu sekciju, koja je do sada izdala sedam zbirki poezije iz serije „Preprekovo proljeće“, a čije su promocije na Preprekov rođendan jedina kulturna manifestacija Hrvata u Novom Sadu, te da su naši članovi do sada izdali preko dvadeset svojih naslova (što proze, što poezije) u vlastitoj režiji, smatramo da smo, već godinama, krajnje zapostavljeni od nadležnih hrvatskih institucija, posebno onih u Subotici.

U Subotici se, i to u vrlo uskom krugu ljudi, odlučuje o svemu, tamo je koncentriran sav novac, infrastruktura i mediji vezani za hrvatsku nacionalnu zajednicu u Republici Srbiji. Hrvatske udruge (osim ponekih odabranih) guše se u besparici i lošim uvjetima rada dok nekolicina ljudi (u Subotici) raspolaže velikim sredstvima i dodjeljuje ih sebi bliskim suradnicima, po sistemu „ja tebi, ti meni“.

Udruge su baza u kojima se stvara i čuva nacionalni identitet, a ovakvim postupcima se paralizira rad tisuće entuzijasta i volontera u toj bazi, gubi snaga stvaralaštva i vrši negativna selekcija u svemu, posebno u kulturi, pa tako i kvaliteti književnog stvaralaštva Hrvata u Republici Srbiji.

Tražimo transparentne i korektne odnose institucija (prije svega onih u Subotici) prema hrvatskim udrugama, kao i svakom pojedinom pripadniku hrvatske zajednice u cijeloj Republici Srbiji.

 

IZDAVAŠTVO: 

Nositelji djelatnosti oko književnog izdavaštva Hrvata u Republici Srbiji: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU „Hrvatska riječ“ i HNV, svi iz Subotice, svoj posao za koji su plaćeni ne obavljaju transparentno i na nepristran način, a što se odražava na promoviranje, objavljivanje i propagiranje knjiga i autora pretežno iz Subotičkog okruženja. Nevjerojatno je nesrazmjeran broj takvih pisaca, pjesnika i onih drugih koji se bave ovom djelatnošću u odnosu na ostale dijelove Republike Srbije.

 

Iz „Hrvatske riječi“ ćemo navesti ovaj put samo knjige koje se već dugi vremenski period promoviraju na portalu ovog jedinog hrvatskog informativno-političkog tjednika u Republici Srbiji (za koji se na godišnjoj razini izdvajaju sredstva u visini preko 36 milijuna dinara!). Od 14 naslova skoro svi su na bilo koji način navezani za Suboticu (pri čemu je često dominantna i bunjevština), a u „radnom krugu“ se vrti nekoliko osoba:

1. Izgubljeno srce, autorica ovih priča za djecu je Katarina Čeliković iz Subotice, uposlenica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici (o knjizi piše Marina Balažev iz Subotice),

2. Školjka koja govori,  autor ovog romana za djecu je Miroslav Pendelj rođen u Vukovaru (o knjizi piše Marina Balažev iz Subotice), 

3. Rumeni sutoni, autor ove zbirke pjesama je Marko Kljajić. rođen u Jakotini (o knjizi govori Zvonko Sarić iz Subotice),

4. Mrvljenje mrve neba, autor ovih kratkih priča Mirko Kopunović je iz Subotice (o knjizi piše Željka Zelić iz Subotice),

5. Boca bez poruke, autor ove zbirke pjesama je Ante Vukov* iz Subotice (o knjizi piše Vladimir Čutura iz Subotice),

6. Intimna kronika srca, autorica ove zbirke pjesama Željka Zelić je iz Subotice (o zbirci piše Marina Balažev iu Subotice),

7. Životopis jedne sjene, autor ove zbirke pjesama je Vojislav Sekelj iz Subotice (o zbirci piše Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice),

8. Eseji, autor ove knjige je Lazar Francišković književnik iz Subotice (knjigu je priredio Milovan Miković, književnik iz Subotice),

9. Duše zemlje, autor ove zbirke pjesama je Berežanin Ante, rođen u Beregu (o knjizi govori Marina Balažev iz Subotice),

10. Šta u oca to u dice, autor ove zbirke do sada neobjavljenih pripovijetki je Balint Vujkov iz Subotice,

11. Označena tišina, autor ove zbirke poezije je Matija Molcer iz Subotice (o knjizi govori Milovan Miković iz Subotice),

12. Vječnosti doba, autor ove zbirke pjesama je Ante Evetoić iz Subotice (o knjizi govori Vladimir Čutura iz Subotice),

13. Molitva vremena sadašnjeg, autor ove zbirke pjesama Jakov Kopilović iz Subotice,

14. Subotica koja nestaje, autorica ove povijesti subotičke arhitekture je Viktorija Aladžić iz Subotice.

 

Ako su ovo najvrjednije knjige Hrvata u Republici Srbiji koje treba da su mjesecima na portalu jedinog hrvatskog informativno-političkog tjednika u Republici Srbiji, onda je sve (u najmanju ruku) čudno, od mikrolokalne zastupljenosti i uskog kruga djelatnika (svi iz Subotice) do toga da su skoro sve knjige – zbirke pjesama!

 

Tri prva izdanja NIU „Hrvatska riječ“ u 2016. godini pokazuju da se isti trend nastavlja i dalje:

1. Budućnost mrtvaca, autor ove zbirke pjesma je Robert Gottlieb Tilly iz Subotice,

2. Prah obiteljske srebrnine, autor ove zbirke pjesama je Milovan     Miković iz Subotice i

3. Slikam te riječima, autorica ove zbirke pjesama je Željka Zelić iz Subotice. 

                      

Ove zbirke poezije iz broja u broj reklamira „Hrvatska riječ“ na cijeloj posljednjoj strani (u boji na najfinijem papiru), kao i preko svojih članaka i preko promocija.

A „tajnu“ najezde subotičkih pjesnika otkriva prosta računica:

Prvo, zbirke pjesama su najjeftinije za izdavanje u svakom pogledu (mali broj strana, najmanje riječi i sl.). HKUPD „Stanislav Preprek“ je, primjerice, za svoju sedmu po redu zbirku pjesama „Preprekovo proljeće 2015.“ potrošio ukupno 36.000 dinara, sve smo radili volonterski (platili smo samo tiskanje) jer smo skrajnuti na ivicu egzistencije i bijede i teških uvjeta rada.

Drugo, za subotičke zbirke pjesama se osiguravaju velika sredsta i  jasno je da učesnici u njihovoj izradi dobivaju visoke honorare. Kako to izgleda vidi se iz sredstava dobivenih samo od AP Vojvodine u 2015. godini:

 

KONKURS

za sufinansiranje izdavačke djelatnosti na jezicima nacionalnih manjina – zajednica u AP Vojvodini u 2015. godini – rezultati (izvod)

 

Izdavačka delatnost na hrvatskom jeziku

KNJIGE

 

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Željka Zelić, Slikam te riječima 280.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Robert Gottlieb Tilly, Budućnost mrtvaca 300.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Vladan Čutura, Panorama vojvođansko-hrvatske kratke priče 300.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Željko Šeremešić, Buđenje 280.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Željka Zelić, Slikam te riječima 280.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Miroslav Pendelj, Posjetitelj 320.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Tomislav Žigmanov, Savremeno pjesništvo vojvođanskh Hrvata 305.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Milovan Miković, Prah obiteljske Srebrnine  280.000 din

– NIU Hrvatska riječ, Subotica, Nova riječ 2 sv/g 250.000 din

 

Samo u ovih nekoliko pozicija ukupna sredstava iznose 2,595.000 din! Ako znamo, recimo, da je ukupan fond HNV-a u 2016. godini za finansiranje svih hrvatskih udruga u Republici Srbiji (preko 50 udruga) 1,500.000 din, onda je jasno da su tisuće pregalaca u udrugama spriječene da rade i stvaraju, dok je nekolicina Subotičana izuzetno favorizirano i izuzetno materijalno nagrađena.

 

PITANJE 1: Molimo vas da nam detaljno objasnite principe i mehanizme i koji su ljudi u pitanju da se, recimo, za dve zbirke jedne pjesnikinje dobiju sredstva u jednoj kalendarskoj godini u iznosu od 560.000 dinara. 

 

„Nova riječ“ je uz „Klasje naših ravni“ i „Godišnjak“ potpuno nepotreban časopis i nastao je na osobnu inicijativu g-dina Tomislava Žigmanova, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a kao još jedan vid namicanja sredstava istom krugu subotičkih djelatnika, jer vidimo da i on „nosi“ 250.000 din po jednom broju. Da je isforsiran pokazalo se i u tome što je objavio plagijate i hvalio pjesnikinju za koju se ispostavilo da je plagirala našeg nobelovca Ivu Andrića i mnoge druge poznate pjesnike (pravi hvalospjevi o ovoj plagijatorki su objavljeni upravo od strane Željke Zelić). Ovaj slučaj je bez presedana, a nitko, čak ni odgovorni urednik „Nove riječi“ do sada nije imao nikakvih posljedica zbog toga.

 

NAGRADE:

(Sve nagrade iz ove oblasti su dobrodošle uz transparentnost i objektivnost pri njihovoj dodjeli)

 

Nagrada „Antun Gustav Matoš“je trijenalna nagrada za najbolju knjigu poezije. Dodjeljuje je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice na manifestaciji Dani Balinta Vujkova u Subotici. Nagrada se sastoji od diplome i novčanog iznosa. U natječaj za nagradu ulaze knjige po ovim kriterijima: knjige pjesnika Hrvata iz Vojvodine, bez obzira na mjesto gdje žive

– knjige koje su objavljene na hrvatskom jeziku ili na nekom od njegovih dijalekata

– djela koja su objavljena tijekom tri kalendarske godine koje prethode godini dodjele nagrade, pri čemu će se razmatrati isključivo autorska poetska djela iz recentne književne

 

Povjerenstvo za nagradu čine: dr. sc. Stjepan Blažetin iz Pečuha, predsjednik, književnik Mirko Ćurić iz Đakova i Tomislav Žigmanov iz Subotice.

Ovu nagradu spominjemo samo zato što je za period 2011. – 2013. u najuži krug od deset naslova ušla i zbirka spomenutih plagijata u izdanju NIU „Hrvatska riječ“ (i, naravno, zbirka pjesama Željke Zelić, koja je i glavni urednik zbirke plagijata). Uz to da Stjepanu Blažetinu i Mirku Ćuriću nisu bili poznati famozni plagijati i njihova autorica, njen plasman u deset najboljih zbirki pjesama svih Hrvata u trogodišnjem periodu je isforsiran direktno od ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova, člana povjerenstva.

 

PITANJE 2: Hoće u općoj besparici biti ukinut časopis za književnost i umjetnost „Nova riječ“, da li će netko odgovarati za plagijate u njemu kao i u NIU „Hrvatska riječ“, koja je izdala zbirku plagiranih pjesama navedene pjesnikinje, te za hvalospjeve o plagijatorki u oba časopisa i kandidaturi te pjesnikinje za prestižnu nagradu Antun Gustav Matoš, i da li će netko zbog svega ovoga dati ostavku na svoju funkciju na moralnim principima?

 

Nagradu „Emerik Pavić“ jednom godišnje dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice na manifestaciji Dani Balinta Vujkova u Subotici, a za najbolju knjigu u jednoj kalendarskoj godini. Nagrada se sastoji od diplome, plakete i novčanog dijela nagrade.

U natječaj za nagradu ulaze knjige po ovim kriterijima:

– knjige Hrvata iz Vojvodine,

– knjige na hrvatskome jeziku objavljene u Vojvodini,

– knjige o Hrvatima u Vojvodini koje su objavljene tijekom jedne kalendarske godine.

Nagrada se dodjeljuje bez obzira na to je li iz područja književnosti, publicistike ili znanosti. Knjiga se ocjenjuje kroz jedinstvo forme i sadržaja, što znači da će se vrednovati objavljeni sadržaj, prinos određenome kulturnom području te vizualno-likovno rješenje.

Kriteriji da je knjiga napisana od Hrvata iz Vojvodine, da je napisana na hrvatskom jeziku i objavljena u Vojvodini, te da govori o Hrvatima u Vojvodini, svaki za sebe daje mogućnost širokom izboru knjiga, međutim, s druge strane, ako treba zadovoljiti sva tri kriterija ograničenja su velika i izazivaju bezbroj nedoumica:

Da li su time eliminrani Hrvati iz Republike Srbije koji su napisali knjigu o Hrvatima iz Vojvodine na hrvatskom jeziku i izdali je u Vojvodini?! Da li su time eliminirani Hrvati iz Vojvodine koji su napisali knjigu o Hrvatima u Vojvodini na hrvatskom jeziku ali je izdali, recimo, u Republici Hrvatskoj?! Da li su time eliminirani Hrvati koji su napisali knjigu o Hrvatima u Vojvodini i izdali je u Vojvodini na, recimo, srpskom ili mađarskom jeziku i zašto bi bili eliminirani ako je knjiga vrijedna za sve Hrvate (takvu knjigu Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata treba da prevede na hrvatski jezik, jer za tako što prima novac)?! Da li su time eliminirani Hrvati koji su napisali knjigu o Hrvatima u Republici Srbiji na hrvatskom jeziku i izdali je u Vojvodini i zašto bi bili eliminirani, ako je knjiga vijedna za sve Hrvate?!

Pitanja i nedoumice se umnožavaju ako su sve knjige iz područja književnosti, publicistike i znanosti strpane u jedan koš!?! Uz sve ove nedoumice i potpunu netransparntnost najbolje se snalaze već naprijed spomenuti ljudi iz Subotice i praktično rade što hoće, bolje reći sve rade po komandi jednog čovjeka, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, g-dina Tomislava Žigmanova iz Subotice. Kako to izgleda vidi se iz sljedećeg:

Za 2011. godinu povjerenstvo, koje imenuje Tomislav Žigmanov iz Subotice, za izbor najbolje knjige bilo je u sastavu:

– dr. sc. pravne povijesti Slaven Bačić iz Subotice, predsjednik,

– povjesničarka umjetnosti Nela Tonković iz Subotice i

– profesor hrvatskoga jezika i komparativne književnosti Vladan Čutura iz Subotice (preko Sombora, Zagreba i Tavankuta).

Od 41 naslova, 22 iz područja književnosti i 18 knjiga s područja znanosti i publicistike, članovi povjerenstva uvrstili su u uži izbor 16 knjiga, potom izbor suzili na 7, i na koncu izabrali za najbolju knjigu eseje Vojislava Sekelja Kako se branilo dostojanstvo – zbirci uvodnika, polemičkih tekstova i komentara objavljenih u listovima „Glas ravnice“ iz Subotice i „Žig“ iz Subotice 1990-ih, a sve bez obrazloženja svog rada (nismo imali uvid o kojih se 41 naslova radi, niti smo išta znali o njihovim autorima) sve do dodjele nagrade.

Pored potpune netransparentnosti oko prikaza knjiga i njhovih autora (povjerenstvo valjda smatra da nema potrebe za tim) i kojim se kriterijima služilo pri odabiru užeg izbora od 16, kao i onih od 7 knjiga, pri čemu su knjige iz najužeg izbora bile još i iz različitih oblasti. A jedna slikovnica, kao ni jedna zbirka već objavljenih tekstova u časopisima, ne može konkurirati za prvu nagradu jednom naučnom radu napisanom od strane više eminentnih stručnjaka. Desilo se, međutim, upravo to.

Za 2012. godinu povjerenstvo (u istom sastavu i na isti način) od 26 naslova u uži izbor izdvaja 7 naslova, a za najbolju knjigu proglašena je knjiga  Prognanik iz svijeta svjetlosti: život i djelo Stanislava Prepreka, priređivača Ivana Balenovića, u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice.

Za 2013. godinu povjerenstvo (u istom sastavu) prvi put objavljuje svih 27 naslova knjiga (i njihove autore) koji dolaze u izbor za najbolju knjigu godine, ali opet bez prikaza knjiga i njihovih autora, kao i bez obrazloženja kriterija i svog rada, a nagradu je dobila knjiga Bunjevački put križa Tomislava Žigmanova iz Subotice, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata!* Pr.1.

 Za 2014. godinu povjerenstvo je bilo u sastavu:

– dr. sc. pravne povijesti Slaven Bačić iz Subotice, predsjednik,

– povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković Dulić iz Subotice i

– književnik Zvonko Sarić iz Subotice

Od 30 naslova knjiga na isti način je odjednom je objavljeno da je u uži izbor ušlo 7 naslova:

1. Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF press, Zavod za   kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Zgareb 2014., 686. str.,

2. Svjetla starih fotografija, Croinfo, Subotica, 2014., 148. str.,

3. Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Zagreb, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju,  FF press, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Zagreb 2014., 523. str.,

4. Rumeni sutoni (Marko Kljajić), NIU „Hrvatska riječ“, Subotica, 2014., 120. str.,

5. Jedući srce žive zvijeri (Milovan Miković), Matica hrvatska, Subotica, 2014., 106. str.,

6. Školjka koja govori (Miroslav Pendelj), NIU „Hrvatska riječ“, Subotica, 2014., 218. str. i

7. U stočnom vagonu (Neven Ušumović), Književna radionica „Rašić“ i Hrvatsko kulturno udruženje „Antun Gustav Matoš“, Beograd, 2014., 155. str.

 

Ovdje se pokazalo kako su bez jasnih kriterija knjige iz različitih područja književnosti, publicistike i znanosti ušle u uži izbor za najbolju knjigu, a ustvari jedna drugoj ne mogu konkurirati. Zbirke pjesama (Miković, Kljajić…), Svijetla starih fotografija,  kao zbirka objavljenih priča u „Hrvatskoj riječi“, i znanstvena djela plejade profesora Sveučilišta u Zagrebu se ne mogu mjeriti istim aršinima!**Pr. 2.

 

Za 2015. godinu g-din Tomislav Žigmanov je imenovao novo povjerenstvo za nagradu „Emerik Pavić“:

– povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković Dulić iz Subotice,

   predsjednica,

–  književnik Zvonko Sarić iz Subotice i

–  povjesničar i etnolog Dario Španović iz Srijemske Mitrovice (!)

 

Objavljen je 31 naslov i očekujemo, uz uvažavanje naših primjedbi (prije svega kratki prikaz svih knjiga i njihovih autora), transparentnu i objektivnu selekciju.

 

PITANJE 3:Je li moguće već ove godine nagradu „Emerik Pavić“ dodijeliti u sva tri segmenta koja su navedena u kriterijima: književnom, publicističkom i znanostvenom.

 

A predlažemo da se izdavaštvo u oblasti književnosti (poezija i proza) disperzira po udrugama koje u svojim redovima imaju pjesnike i pisce, pri čemu bi Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i HNV, uz stručnu i matrijalnu pomoć, bile savjetodavne i kontrolne institucije.  ***Prilog 3.

Srdačan pozdrav

(Tekst usvojen na sjednici Upravnog odbora HKUPD „Stanislav Preprek“ održanoj 6. lipnja 2016. godine)

 

Miroslav Cakić, voditelj literarne sekcije HKUPD „Stanislav Preprek“