Hrvatski Fokus
Feljtoni

Hrvatski jezik i politika (5)

Ozračje nesnošljivosti od strane Željka Jozića

 
 
Autor ovoga teksta o Pravopisu IHJJ-a kao objektu jezične politike obja­vio je više članaka u kojima propituje pojedina pravopisna rješenja done­sena u Hrvatskom pravopisu IHJJ-a. Dio tih članaka objavljen je u Hrvatskom slovu. Kao reakcija na kritiku Pravopisa objavljeno je u Hrvatskom slovu 2. svibnja 2014. Otvoreno pismo autora i urednika Hrvatskoga pravopisa Arturu Rafaeloviču Bagdasarovu u povodu teksta Kuloarnost jezične politike objavljeno­ga u Hrvatskome slovu 18. travnja 2014. U njem se o mojim kritičkim pravo­pisnim primjedbama piše paušalno negativno, govori se podrugljivo da »jaučem« i »zapomažem« i pripisuje mi se neopravdano i neobjektivno da sam u jednom od svojih tekstova (u kojima pišem o transliteraciji i trans­kripciji ukrajinskih imena) »udario« »na ukrajinski jezik i naše pravopisno pravilo kojim smo ukrajinskom jeziku, godinu dana prije nego što je naša prijateljska zemlja doživjela one grozne događaje, u institutskome Pravo­pisu izašli ususret jer smo mi Hrvati jako osjetljivi na pitanja jezične samo­svojnosti i samobitnosti.« (Otvoreno pismo 2014:9).
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/06/Jozic_Jovanovic_JJ.jpg
Željko Jovanović i Željko Jozić
 
Iako se tom rečenicom mene pokušava ocrniti u javnosti, njom se zapravo razotkriva razvojni stu­panj metodološke usustavljenosti u pojedinih autora i urednika Hrvatsko­ga pravopisa IHJJ-a. S druge strane, o lošoj pravopisnoj politici koju su u hr­vatskom društvu vodili bivši ministar Željko Jovanović i njegovi pristaše nema nijedne kritične riječi ili bilo kakve ograde, već se i dalje sagledava s punim odobravanjem: »Prvi put se dogodilo da su svi udžbenici svih na­kladnika usklađeni s jednim pravopisom, sva natjecanja, matura, nastavni plan i program — sve je napokon onako kako treba biti: samo prema jed­nome pravopisu.« (Otvoreno pismo 2014:9). Međutim, vidjeli smo da hr­vatski sudovi nisu smatrali da je sve »napokon onako kako treba biti«.
 
Ozračje nesnošljivosti prema bilo kakvu kritičkomu razmišljanju o Hr­vatskom pravopisu IHJJ-a za autora ovoga teksta kulminiralo je napisom »Netočnosti i nagađanja o novome Hrvatskom pravopisu« u časopisu Kolo br. 2 2014. godine, koji potpisuje glavni urednik Hrvatskoga pravopisa i rav­natelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Uredništvo Kola osjećalo je potrebnim njegov tekst popratiti komentarom kojega dio glasi: »Uredništvo također s pravom očekuje da će se i najžustriji polemičari — ako im je stalo do vlastita profesionalnog digniteta – u svojim tekstovima suzdrža­ti od pamfletističkih navoda i uvredljivih aluzija na račun svojih opone- nata, odnosno neistomišljenika. Budući da, prema mišljenju Uredništva Kola, upravo takve navode i aluzije sadrži i ovaj tekst dr. sc. Željka Jozića, Uredništvo se od njih ograđuje, a posebice od autorove krajnje netole­rantne i zastrašujuće "poruke" profesoru hrvatskoga jezika i sociolingvistike na više moskovskih fakul­teta — da se on kao znanstvenik zapravo i ne smije baviti (sic!) "pravili­ma uporabe" hrvatskoga jezika i "kodificiranjem njegovih norma", odno­sno "taj posao neka ipak prepusti nama, hrvatskim jezikoslovcima"?! (Jozić 2014:153). Autorov odgovor Željku Joziću objavljen je u 3. broju časopisa Kolo za 2014. godinu (Bagdasarov 2014:211—220).
 
Da možda nije baš »sve« »napokon onako kako treba biti«, može se iščitati i iz recenzije Ante Bežena s Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Za­grebu koji se kao jedan od ocjenjivača Hrvatskoga pravopisa nije izjasnio za objavu Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a ako taj pravopis ne dobije status obve­zatnoga pravopisa u svim područjima državne djelatnosti. Taj status, po­znato je, nije dobio, a Beženova je recenzija ipak uzeta kao pozitivna recen­zija na temelju koje je donesena odluka o objavi Pravopisa: »Nužno je da HP IHJJ za službenu uporabu u zakonitoj pravnoj formi odobri odgovara­juće državno tijelo (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) kao obve­zujući standard u svim djelatnostima i ustanovama u državnoj mjerodav­nosti. Osim njega ni jedan drugi pravopis ne bi trebao imati taj status. Pri­državanje službenog pravopisa valja propisati u svim administrativnim, obrazovnim i drugim područjima u kojima se govori o službenoj uporabi hrvatskoga jezika (udžbenički standard, zakoni, javne službe dr.). Ako HPIHJJ ne dobije taj status, bio bi samo još jedan, šesti pravopis u Hrvatskoj, čime bi se još pogoršalo >stanje više pravopisa< pa je opravdano pitanje tre­ba li ga tada uopće izdati.« (Bežen 2013).
 
Unatoč tomu što je Hrvatski pravopis IHJJ-a postao samo još jednim od hrvatskih pravopisa, u izvješću o postignućima i zaslugama MZOS-a od 11. lipnja 2014., nakon smjene ministra Ž. Jovanovića, u rubrici »Kako smo uveli red u sustav«, uz ostalo piše: »Preporukom za uporabu Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dokinuta je višegodiš­nja kaotična situacija u pravopisanju« (Jovanović 2014). Ta tvrdnja sadr­žava najmanje jednu nelogičnost. Preporuku za školsku uporabu MZOŠ-a imao je od 2005. do 2013. Hrvatski školski pravopis Stjepana Babića, San- de Ham i Milana Moguša. Unatoč preporuci za uporabu, on nije bio ob­vezujući u osnovnim i srednjim školama. Zbog toga je Društvo profesora hrvatskoga jezika uputilo 8. lipnja 2009. ministru znanosti peticiju o »do­nošenju odluke o jednom službenom pravopisu u institucionalnom odgo­ju i obrazovanju«. (3) Dakle, to što je pravopis IHJJ-a naposljetku postao ob- vezujućim u osnovnim i srednjim školama, ne može biti rezultatom prav­no dvojbene »preporuke za uporabu«, a može biti rezultatom osobne za­uzetosti bivšega ministra Željka Jovanovića, zbog koje dio javnosti Hrvat- -0- ski pravopis IHJJ-a kolokvijalno zove upravo »Jovanovićevim« ili »Jovanović-Jozićevim pravopisom«.
 
Ako je i postojala navodna višegodišnja kaotična situacija u pravopisanju, postavlja se pitanje tko je branio prijašnjim ministrima znanosti da uvedu reda i da se u školstvu poštuje Hrvatski školski pravopis koji je imao preporuku za uporabu. Postavlja se i pitanje zašto se ministar Jovanović u svojem ministarstvu nije založio za poboljšanje navodno kaotične situacije npr. tako da za pisanje akata Ministarstva znanosti na svoj način "prepo­ruči" Hrvatski pravopis IHJJ-a. Budući da to nije učinio, u javnoj raspravi o Nacrtu pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu ostva­rivanja prava na pokriće troškova prehrane studeneta koja je trajala od 12. pro­sinca do 27. prosinca 2013. godine moglo je biti rečeno sljedeće: »Pravopis Nacrta odudara od Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezi­koslovlje koji je ministar obrazovanja preporučio aktom klasa 602-01113- 01/00789, ur. br. 533-18-13-0002, od 31. srpnja 2013., primjerice: "dodaci" umjesto >"dodatci". Drugim riječima Nacrt nije lektoriran u skladu s pra­vopisom koji je jedini ovoga časa preporučen za uporabu pa se postavlja pitanje je li Ministarstvo obrazovanja iskreno željelo preporučiti novi Hr­vatski pravopis i prvo ga se početi pridržavati, ili ga je preporučilo samo da poništi pravne učinke prethodno odobrenih i preporučenih pravopisa?
 
Podsjećam da je Ministarstvo uprave RH 9. prosinca 2013. priopćilo: "Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nije obvezuju­ći pravni akt te će u Nacrtu biti korišten izričaj koji će svrhu predloženih odredbi činiti najdostupnijom građanima." Ovakvo normiranje MZOŠ-a svjedoči da ono prvo odbija prihvatiti pravila Pravopisa koje je službeno preporučilo!«(4)
 
U medijima koji su od samoga početka podržavali i suusmjeravali pra­vopisni projekt, i danas se rijetko poštuje pravilo Pravopisa IHJJ-a o pisanju td/dc, (5) a sam se Pravopis ipak predstavlja kao pravopis koji navodno ukida »pravopisni kaos«, npr. u Jutarnjem listu od 3. ožujka 2016. u sklopu razgo­vora s ravnateljem IHJJ-a koji tvrdi: »Nakon što je "Hrvatski pravopis" In­stituta preporučen za školsku uporabu sredinom 2013. godine, svi su nakladnici prihvatili tu preporuku i uskladili udžbenike s našim pravilima, cjelokupan nastavni plan i program, sva natjecanja i državna matura — sve je to ujednačeno prema pravopisu Instituta.« (Jozić 2016). Predsjednik Uprave Školske knjige, koja je najveći hrvatski nakladnik školskih udžbe­nika i izdavač Hrvatskoga školskoga pravopisa i Babić—Moguševa Pravopisa, ukazuje na ono što smo ovdje već pokazali da prikaz iz Jutarnjega lista ne odgovara istini i da nije bila riječ o »preporuci« koju bi nakladnici dragovoljno »prihvatili«: »Dakle, to nije bilo "sređivanje pravopisnoga kaosa", nego pravopisna diktatura, pa stoga s pravom Institutov pravopis naziva­ju Jovanović-Jozićevim pravopisom.« (Žužul 2016).
 
(Nastavak slijedi)
 

Artur Bagdasarov

Povezani članci

Političari skloniji nestanku nego opstanku (4)

HF

Uloga Srbije u Sarajevskom atentatu (7)

HF

LAŽ NA LAŽ – Nismo trebali obeštećivati agresore (11)

HF

Živi li Hrvatska u sadašnjosti? (11)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...