Fenomen Karamarko

Jesen stiže dunjo moja

Slučaj gorke političke, a i ljudske, sudbine Tomislava Karamarka i obitelji, sjajan je primjer odlično pro-vođene medijske manipulacije s likvidacijom u konačnici. Sigurna žrtva je za sada jedan čovjek, politička ličnost. Drugi i dublji i važniji cilj je organizacija, HDZ-a treći Hrvatska. Tu je i četvrti koji pokazuje kako je od društvenih jedinki, moguće formirati čopor hijena ili divljih pasa i usmjeriti ga na  „lovinu“. Pritom je možda i najvažnije te atomizirane jedinke držati podalje od spoznaje da to što vide i čine žrtvi, na sebi se mogu nadati, počnu li jednom „misliti svojom glavom“. Sve je toliko prozirno da prozirnije ne može biti, no „mačićima“ su ovdje oči dugo, dugo zatvorene. Danima, mjesecima, godinama…

Od kad je došao za šefa HDZ-a ankete Karamarka vide, svojim „svevidećim“ očima kao najnepopularnijeg političara. Tvrdim kako je to od početka obična „štela“ (riječ iz kriminalnog miljea) jer on kao tada vrlo slabašni oporbeni političar o ničemu, baš o ničemu, nije odlučivao da bi ga javnost toliko mrzila. Međutim, pripreme su bile dugotrajne i temeljite, „anketarilo“ (reketarilo) ga se, ubacivao u javnost njegov navodni negativni imidž, a zatim odatle vadilo takve ubačene „rezultate“. Moja ruka, recimo, kad bi se Tomislav Karamarko pojavio na izborima mimo stranke, teško bi ga zaokružila zbog njegove svojedobne suradnje s čovjekom koji nema dna. S takvim nečim tikve saditi – zaboravi. Ali dotičnoga Stipu Mesića inače, kažu te iste ankete koje su Karamarka pokopavale, „narod“ voli, pa je teško odatle, od kumašina, mogla doći njegova nepopularnost.

Od čega je onda došla i zbog čega tako dugo traje da ga na koncu „odere“ i glasilo „CK“ (od „Centar Kaptol“) i njegov uvodničar. Takav, najnepopularniji, vodio je HDZ u nekoliko pobjedničkih izbora, dvoje eunijske, lokalne, a i Predsjednicu za ruku je doveo na Pantovčak. Zadnji, parlamentarni, nisu bili pobjednički, više onako neriješeni, a ustvari su bili – gorki poraz. Poraz koji je bio malo vjerojatan i koji je, najvjerojatnije rezultat „ispravnog“ brojenja, računanja glasova, osim ostaloga. Karamarko se nadao kako će kad ipak dođe na vlast, kao ipak i svejedno, relativni pobjednik parlamentarnih izbora, moći istjerati izbornu pravdu. Ništa, nula. Nije mogao, nije dao Most, jer glasovi/mandati koje je u premnogom višku dobio Most bili su HDZ-ovi. Zato Karamarku Most nije niti dao da realizira vlast. (Zna li hrvatska javnost kako Austrijanci još i danas, 24. lipnja, broje glasove predsjedničkih izbora? Ne ćete razbojnici birati kako vi hoćete, tko je to vidio.)

Posebna panika je bila glede MUP-a, tamo HDZ, nitko iz HDZ-a, nije smio ni primirisati, ni izdaleka. Gledajući danas pokazalo se kako je Predsjedničina smjena šefa SOA-e Dragana Lozančića bila neka vrsta udice, da ne napišem „navlakuše“, za Tomislava Karamarka. Zagrizo je, a onda dugo, dugo – ništa. Odlučivao i „komunicirao“ „nevješti“ financijski knjigovođa izraelske Teve Tim. Zatim „komunicirao“ opet, dugo, dugo novog šefa, a stručno mišljenje bivšeg prvog „špijuna“ i prvog policajca ne da nije vrijedilo ništa – samo je štetilo. Toliko o „stručnosti“ propale vlade u koju je, primjerice, za ministra pravosuđa, kao stručan, izabran, skoro pa predsjednik seoskog mirovnog vijeća iz doline Neretve.

Od Budiše do Karamarka, samo je Šeks vječan

Ostat će mi zagonetka kako Tomislav Karamarko, Milijan Brikić i još poneki iz HDZ-a nisu vidjeli kako im se s desna i iza leđa valja cijeli jedan most. Čudi me to. Možda ih je zavarala crkvena mu podrška, tko će znati. Bilo, prošlo, no ovo me najviše podsjeća na dvije tisućitu. Račan nikada, pa ni onda ne bi mogao doći na mjesto Predsjednika Vlade RH, da ne bi Budiše. Imali su sporazum: Račan će na čelo Vlade, Budiša će biti (biran) za Predsjednika RH. Šipak. Izabraše gubitnika koji na tim izborima nije ušao ni u Hrvatski državni sabor, pomogao i Karamarko. Eto što su ti izbori!

Tako i sada. Teta Kolinda ode na Pantovčak, na čelo Vlade dođe neki Tim, a za kočničara i denuncijanta Tomislava Karamarka stig'o Božo Petrov  i cijeli jedan most. Šah-mat u nekoliko poteza i uz nekoliko previda Karamarko polazi na put Dražena Budiše. I Budišu su tada, dakako, zgazili mediji na potpuno identičan način. A izdali ga i  prijatelji, politički prijatelji.

Slažu mediji novi HDZ na čelu s Plenkovićem, savjetnik Vladimir Šeks, o čemu ću zasad samo citirati jedan naslov: „Izabere li HDZ Plenkovića za predsjednika, može staviti ključ u bravu“. Dodajem, na deset do petnaest posto, sasvim dostatno za veliku koaliciju u kojoj bi HDZ bio mlađi brat. Zoran Milanović predsjednik vlade, Plenković  prvi podpredsjednik i ministar vanjskih poslova, Ranko Ostojić unutarnjih i tako redom, a HDZ-u bi možda bili dodijeljeni još branitelji pa nek' njemu „logoruju“ pod prozorom. Reforma odgoja i obrazovanja bi se provela temeljito i jednom zauvijek: od jaslica, možda i Božićnih, do doktorata. Opredijeli li se pak HDZ za Milijana Brkića i Tomislava Čuljka ne mora ni zaključavati vrata nego ostaviti prostorije beskućnicima. Njih dvojica su uostalom slijedeća medijska meta, u odnosu na Tomislava Karamaraka, dva laka „komada“. Tu priču u pripremi može odraditi svaki domaći čagalj, ne treba tute američkoga grizlija. Kako vidim, i odavno o tome pišem, nastojat će se i nadalje na razbijanju HDZ-a. Mogla bi nastati čak tri: BDZ (Briselska demokratska zajednica) H(1)DZ (Hercegovačka demokratska zajednica, barem će kao takva biti granatirana) i HDZ („pravi“) – ako čovjeku dopuste kandidaturu, a mislim da ne će.

Ovo najnovije uzrokovao je i provodi Most. I etička horizontala ispod mosta. Kad su već rušili Vladu, jer ni Petrov ni Orešković nisu htjeli odstupiti,  da su imali muda, bilo na mostu ili ispod, pristali bi na izbore odmah, kako je predlagao Zoka. Nisu, nego su ga zadnjim snagama ucijenili za potpise o raspuštanju Hrvatskog sabora, s izborima u rujnu kako je i sam priznao. Koji su to „tenisači“ mostaši reketaši. Zašto u rujnu? Zato da bi mogli koristiti infrastrukturu tehničke Vlade za predizbornu kampanju. Državna infrastruktura znači novac svekolika medijska daleko više od toga, prat će nam mozak odatle i držati propovijedi o moralu s Neretve. A mi ćemo sjediti na obali svatko svoje rijeke i – plakati. Briselci će ovdje zavladati. Zoka iz Brisla, Plenković iz Brisla, Grabar Kitarović iz Brisla…, sve sami briselski udarnici. Kad bolje razmislim, bolje bi bilo da idu u – Beograd (ići s Beogradom). Bliže je, bogme su putni troškovi  puno manji, mogle bi im se isplaćivati puno, puno manje plaće, fali nam i ta jedinstvena nogometna liga… Zamislite kad bi se te dvije „regionske“ nogometne reprezentacije ujedinile? A tek huligani, no oni su izgleda već ujedinjeni. Sve mi se čini kako tu i jest neka kvaka. „Sprem'te se sprem'te“ za nju. Još niste za nju spremni, a toliko vas za nju pripravljaju.

Mato Dretvić Filakov