Hrvatski Fokus
Religija

SOLUS CATHOLICUS – Domoljubno srce

Nužno je težiti za društvom u kojem će vladati demokršćanske vrijednosti u svjetonazorskom i političkom smislu

 
 
Kada sam prije jedanaest godina publicirao već poznatu knjigu Dim sotonin, u jednom poglavlju pod nazivom Kristološko domoljublje razvio sam tezu u kojoj sam razložio temelje domoljublja i domoljublje kao istinsko teološko i antropološko opravdanje za život onoga koji pripada određenom narodu i zajednici. Na to me je inspirirala knjiga kardinala Giacoma Biffija Isus iz Nazareta i jedna njegova teza da je Isusovo srce – srce Židova koji je na osobit i povlašten način ljubio svoju zemlju i svoj narod kojemu je pripadao. Istina jest, Isus je poslan svakom čovjeku i svim narodima, budući da je njegova Crkva ona koja obuhvaća sve narode na svijetu i po tome ona ima veliku univerzalnost. Ali Isus je rođen, živio je i djelovao u sasvim konkretnoj sredini i kao takav je funkcionirao. On na jednom mjestu kaže da je poslan samo „izgubljenim ovcama doma Izreaelova“ (Mt 15,24). Isto tako, evanđelja nam pokazuju da ga je pomisao budućega razorenja Davidova grada ganulo do suza (usp. Lk 19,41-42).
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/06/van-de-de-knoopvlag-van-kroatie-het-hartvorm-4758624.jpg
Isus je kao Bogočovjek volio svoj narod, živio je za svoj narod i osjećao je tijesnu pripadnost svojem narodu. Isto tako je sa Crkvom. Crkvenost nadilazi svaki nacionalni identitet, to je istina i od toga ne trebamo bježati. Ali moramo znati jednu bitnu činjenicu, a ta je da crkvenost ne ponišitava niti isključuje nacionalni identitet, nego dapače – ono ga potvrđuje. Upravo po uzoru na Isusa čije je srce – srce Židova. Različitost rasa, civilizacija, kultura, nacija, jezika i jest prisutna u svijetu iz razloga da se te iste stvarnosti međusobno upoznavaju i približavaju jedna drugoj i tako izgrađuju jedno sveopće jedinstvo u ljubavi i miru. A to je upravo i zadaća Crkve kao Kristove zajednice. Crkva je sakrament jedinstva cijeloga ljudskoga roda. I upravo po toj sakramentalnosti ona ujedinjuje nacije, kulture, rase i civilizacije. Isto tako, Crkva na temelju svoje pripadnosti Isusu garantira i pravo svakoga čovjeka, osobito kršćanina da se ima pravo osjećati pripadnikom jedne nacije, jedne rase ili civilizacije. Onaj koji bi mi, na primjer nijekao moje pravo da se osjećam Hrvatom i koji bi me nazivao pogrdnim imenom zbog toga što volim svoju domovinu ili prema njoj osjećam određeni sentiment, činio bi nasilje nad mojom osobom i nad čitavom mojom egzistencijom. A toga u Hrvatskoj ima napretek. Uz krizu morala, ekonomsku krizu, gospodarsku krizu, krizu vrijednosti, mi danas u zemlji gdje živimo imamo i nacionalnu krizu. Svatko tko se osjeća kao Hrvat koji voli svoju domovinu od određenih krugova anacionalne svijesti odmah je proglašen fašistom. A domoljublje i fašizam nemaju nikakve veze, čak dapače – oni se međusobno i isključuju. Jer – fašizam je strašna ideologija. Ali sa druge strane komunistička svijest iz koje progovaraju razni anacionalni mentalni sklopovi također je strašna i valja ju prozivati jer progovara iz perspektive lažnoga humanizma.
 
Kakav stav danas treba zauzeti, kakav način razmišljanja treba danas njegovati u Hrvatskoj? Mislim da je nužno da u domovini u kojoj živimo zauzmemo jedan zdravi domoljubni stav koji će nas nositi kroz život. Da čeznemo i da živimo za zemlju u kojoj će se njegovati obiteljske vrijednosti, gdje će se poštovati život od začeća do prirodne smrti, gdje će se poštovati pravo radnika na poštenu plaću, gdje ćemo se osloboditi pljačkaškoga mentaliteta, mentaliteta otimačine i licemjerja pod krinkom domoljublja, gdje će se poštovati brak kao zajednica muškarca i žene. Ukratko, nužno je težiti za društvom u kojem će vladati demokršćanske vrijednosti u svjetonazorskom i političkom smislu, ali one istinske, egzistencijalno proživljene, ne licemjerne, deklarativne i isključivo teoretski svjetonazorske. Zato, kada slavimo Dan neovisnosti, nužno je probuditi u sebi domoljubno srce i pokušati koliko god je moguće više donositi plemenite odluke za svoj život i te odluke provoditi u djelo. To je jedin istinski put prema napredku. A Isus nam u tome može i jest – veliki uzor!
 

Pavle Primorac

Povezane objave

SOLUS CATHOLICUS – Grijeh kao svakodnevica

HF

Bergoglijeve laži i manipulacije u Lisabonu i Fatimi od 2. do 6. kolovoza 2023. 

hrvatski-fokus

Glas mu je bivao sve slabiji

HF

Živa svetost u ljudima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više