Znao sam da sam apsolutno pogodio u srce sve ljubitelje umjetnosti
Akademski slikar Damir Medvešek je iz Zagreba. Diplomirao je na zagrebačkom ALU-u u klasi prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Djela mu se nalaze u brojnim kolekcijama u inozemstvu. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu. Osebujna je pojava. Autor je izvanrednog opusa. Djeluje kao majstor slikar u zagrebačkom HNK-u s preko 500 slikarskih izvedbi za scenu.
• Kako je nastao Vaš poznati „Polo opus“?
– Što se tiče polo opusa, pozvan sam na Brijune da napravim veliku izložbu i predstavljam našu umjetnost europskom yet setu ,pošto je dolje bio po prvi puta opet revitaliziran polo turnir i u sklopu sa tim događajem imao sam sreću da baš ja još kao neafirmirani autor radim izložbu na temu pola, o kojem zapravo zaista nisam ništa znao. Jedino što sam znao jest da su u pitanju konji i jahači, što je već samo po sebi u umjetničkom smislu izuzetno zahtjevan zadatak. Proučavajući polo kao šport i paralelno sa poviješću Brijuna odlučio sam se vratiti unatrag u prošlost kad su se ti turniri na Brijunima i održavali. Osnovna ideja mi je bila predstaviti Brijune kao naš dragulj i polo turnir.
• Kako ste pristupili motivu?
– Sami pristup likovnom izrazu je bio osnovna disciplina, crtež ugljenom, reducirano koloriran, s nadrealnim naznakama minulih vremena u spoju sa ljepotom konja tj. njegove glave. Crteži su bili minuciozno izvedeni s ubačenim i razlomljenim prostorima u svakom radu pa čak i do metafizičkog poimanja.
• Hrabro.
– Neobičan spoj, no odlučio sam se na taj hrabar iskorak jer ne želim podilaziti publici niti kritici, naravno znao sam već nakon prva dva rada da sam na dobrom putu i napravio cijeli opus od 20 velikih crteža. Svjestan sam da to ide pred oči velikih poznavatelja umjetnosti.
• Izložba je bila izvrsno primljena?
– Nakon izložbe koju je vidio cijeli svijet zamalo, reakcije su bile zaista iznenađujuće ne dobre nego odlične. I taj je opus proglašen najboljim na tu temu u svijetu od strane britanskih i američkih medija. Znao sam da sam apsolutno pogodio u srce sve ljubitelje umjetnosti i dugo se pisalo o tome. Mnogi niti ne znaju da sam usred rada na izložbi strgao desnu ruku i pola izložbe završio lijevom, nikako ne želeći odustati od velike prilike da svijetu pokažem što radim i da dostojno prezentiram našu zemlju i kulturu.
• Kako danas gledate na tu veliku izložbu?
– Sada s tolikim odmakom zaista znam da sam u potpunosti uspio, jer su radovi završili u rukama velikih svjetskih kolekcionara, Caroline od Monaca, Fashion Brijuni, Diners, Kennedyijevih itd. To je ujedno bio moj prvi veliki uspjeh kao umjetnika, naravno namjerno rekoh prvi jer sam stekao sigurnost u svoj rad i sebe, jer sam sebe nikada ne možeš ocijeniti kao umjetnika dok god javnost i službena kritika ne potvrdi tvoju kvalitetu.
• Apstrakcija.
– Autor sam koji profesionalno radi kao glavni slikar naše nacionalne
kazalisne kuće HNK u Zagrebu, u opisu svog posla i onako moram poznavati i vladati svim likovnim.jezicima. Opus Apstraktnog je nastao kao Hommage u čast Edi Murtiću našem velikom umjetniku kojega sam i osobno poznavao. Nakon toga sam napravio još par apstraktnih opusa jer u umjetnosti.ima toliko područja za istražiti u što se ja naravno sa veseljem upuštam ne samo da bi mogao reći znam raditi i to, nego da i sam proširim kao autor svoje vidike spoznam što dalje i više. Život je ionako prekratak da bi gubio vrijeme ne istražujući.
• Opus posvećen Zagrebu.
– Dugo sam razmišljao, da ili ne. Zagreb je grad u kojem sam se rodio. Vjerojatno ću ovdje biti i pokopan. Lijep je. Divno je živjeti u njemu. No, što je, tu je. Prošlo ljeto iz mene je izronilo 130 crteža, sumanuto sam radio i po tri studije dnevno. Pazio sam da zapišem sva mjesta u gradu, bitna, nebitna, meni posebno draga. Od Gornjeg do Donjeg grada. Trešnjevka, Utrine, Sava, Zapruđe… Ne mogu reći kako je taj ciklus nastao nsvjesno. Mogu reći samo da je nastao iz srca, bez ikakve namjere da se dodvorim publici ili zbog ekonomske koristi. Smatram ga velikim opusom jer je nastao iz čista srca kao što umjetnost i mora biti, sama po sebi, ciklus će ostati budućim pokoljenjima,
• Uživate li u slavi?
– Ne. Nastavio sam dalje raditi znajući koliko me čeka mukotrpan put da bi se u potpunosti ostvario i kao čovjek i kao umjetnik.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više