Jezična se politika u Hrvatskoj polako mijenja. Svjedoci smo pokušaja prelaska necentralizirane jezične politike u centraliziranu. Razvidno je da su vladajući i utjecajni subjekti jezične politike uoči ulaska u Europsku uniju i nove 2013./2014. školske godine težili za tim da se ubrza tempo stvaranja "vlastita" pravopisa. Na tom putu smetalo im je Vijeće za normu koje je na svojim sjednicama već bilo usvojilo osnovne zaključke o pojedinim prijepornim pravopisnim pravilima prema načelima Babić-Finka-Moguševa Hrvatskoga pravopisa i Babić-Ham-Moguševa Hrvatskoga škols koga pravopisa koji su tada u školstvu bili na snazi. Nakon prvoga Vijeća za normu na tržište je stigao Anić-Silićev pravopis (2001.), u međuvremenu Matičin pravopis (2007.), a nakon drugoga Vijeća – Hrvatski pravopis IHJJ-a (2013.). U svim trima pravopisnim pothvatima izravno ili neizravno sudjelovali su isti sudionici jezične politike.
Vjerojatno jedino moguće i najprimjerenije rješenje hrvatske pravopisne problematike opisao je akademik August Kovačec 2012. godine: »Svatko od nas o jeziku i pravopisu ima, ili može imati, različito mišljenje, a pritom biti uvjeren kako je upravo on u pravu. Zato je najbolje do rješenja doći širokim dogovaranjem, prije odluke suprotstaviti oprečna mišljenja, a neslaganja premostiti argumentima. Zbog toga nije najbolje da rješenja donosi jedna ustanova ili jedna skupina pojedinaca, pogotovo ne skupina istomišljenika. Nema lakše stvari nego da se slože izabrani istomišljenici! Sve relevantne zainteresirane strukovne ustanove i udruge morale bi se moći izjasniti o svim predloženim rješenjima. Dugoročno je štetno i opasno rješenja donositi na temelju mehaničke i prividne demokracije (npr. nastavnički referendum) pa odluke nametnuti s visoka. Upravo sustav vijeća s delegiranim neistomišljenicima iz različitih ustanova i strukovnih skupina može dovesti do općeprihvatljivih rješenja, koja nikoga ne će ni poni- žavati ni podcjenjivati ishitrenim oktroiranim odlukama po savjetima diletanata. To ne bi bila demokracija — a nje su vlastodršcima puna usta …« (Kovačec 2012:109 — 110).
Institutski pravopis, ako izuzmemo izvanjezične čimbenike njegova postanka, možemo sagledavati kao još jedan prijedlog i korak prema stvaranju jedinstvenoga hrvatskoga pravopisa, najprije školskoga, a zatim možda i onoga općega. Da bi se jedinstveni hrvatski pravopis ostvario, Hrvatskoj će biti potrebno državno vijeće za hrvatski jezik, koje druga državna tijela ne će potkopavati, ili obnova ukinutoga Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika sukladno s prijedlogom Upravnoga odbora Hrvatskoga kulturnoga vijeća od 18. veljače 2016. U okviru Vijeća mogao bi biti razrađen zakon o službenom (hrvatskom) jeziku Republike Hrvatske. U okviru toga Vijeća moglo bi djelovati i pravopisno povjerenstvo za izradbu zajedničkoga pravopisa.
Jezik, kultura, povijest, duhovne vrjednote i nacionalne tradicije jesu alfa i omega razvoja društva. Temelj jedinstva hrvatske države svakako je i jezik, upravo hrvatski, a ne bilo koji drugi. On oblikuje opće građansko, kulturno i obrazovno prostranstvo. I služiti se njime treba svatko u Hrvatskoj. Hrvatskomu jeziku valja posvećivati što više pozornosti i voditi skrb o njem na svim razinama javnoga općenja, od škole do državnih ustanova. Standardni hrvatski jezik nije zrak koji postoji sam po sebi, njega stalno moramo svjesno njegovati, pomnjivo proučavati, brižno čuvati i razvijati. Skrb države i društva u provedbi jezične politike mora biti stalna i stabilna.
Bilješke:
(1) Valja napomenuti da je početkom 2007. Ivana Kalogjera-Brkić objavila članak pod naslovom Od ulaska u EU pisat ćemo ne ću, grješka i zadatci u kojem kaže: »Na prijedlog Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika, Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisat će krajem veljače javni natječaj za izradu novoga pravopisa hrvatskog jezika! Novi bi pravopis trebao biti potpuno usklađen s jezičnim rješenjima koja je u protekle dvije godine izglasalo Vijeće kojem predsjeda akademik Radoslav Kati- čić. Točnije, očekuje se da će donošenjem novog pravopisa s rješenjima ne ću, grješka, zadatci iz hrvatskog jezika biti istisnuti neću, greška i zadaci« (Jutarnji list, 31. 1. 2007.).
(2) Uporaba glagola važiti u citiranom tekstu u proturječju je s pravopisnim rječnikom Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a, koji kaže: »važeći – koji vrijedi, koji je na snazi« (Hrvatski pravopis 2013:459). Autorice Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a u svojoj knjizi Jezični savjeti pišu: »… uporaba glagola važiti i njegovih izvedenica ne preporučuje se u hrvatskome jeziku. U RHLZ-u te u HJS-u taj se glagol upućuje na prihvatljivije istoznačnice.« (Hudeček i dr. 2010:142).
(5) Npr., »Prema podacima« (Jutarnji list, 28. 1. 2015.), »Značajni zadaci čekaju« (Večernji list, 3. 4. 2015.). Dakako, susrećemo i dvojnosti u jednom te istom listu: »Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova« (Zadarski list, 20. 1. 2015.) i »osobni podatci« (Zadarski list, 12. 5. 2015.). I sada se, primjerice, Jezik, Glas Koncila (uz pojedine iznimke), Hrvatski tjednik, Hrvatsko slovo, pa uglavnom i hrvatska Wikipedija ravnaju prema Babić—Finka—Moguševu Hrvatskom pravopisu i zaključcima Vijeća za normu; Hrvatska revija, Kolo, Vijenac i druga izdanja Matice hrvatske prednost daju Matičinu pravopisu; Rasprave… i Hrvatski jezik rabe Institutov pravopis, a Hrvatski jezični portal Anić—Silićev pravopis, dok mnoga druga javna općila usvajaju lektorovu i uredničku volju i naviku, osim ako autori ne ustrajavaju na nečem drugom. Mnogi jezikoslovni časopisi, primjerice Filologija ili Lahor, objavljuju znanstvene radove pravopisno uglavnom onako kako ih napišu autori.
Literatura
Babić, Stjepan 2000. Kritični trenutci hrvatske jezične kulture. Jezik 5, 166 — 179.
Bagdasarov, Artur R. 2013. Novi Hrvatski pravopis. Kolo 6, 135 — 151. Bagdasarov, Artur R. 2014. Kuloarnost jezične politike. Hrvatsko slovo, 18. travnja.
Bagdasarov, Artur R. 2014. Pravopisu treba sloga, a ne prepirka. Kolo 3, 211—220.
Bašić, Nataša. 2000. Sa svakom vlasti novi pravopis? Vijenac 160, 20. travnja.
Bašić, Nataša. 2005. Hrvatski jezik je nacionalna vrijednost s kojom se ne smije trgovati. Glas Koncila 1 (15930) 2. siječnja.
Grčević, Mario, Ružica Gregurić. 2015. Razgraničenje nestandardnoga i standardnoga hrvatskoga jezika i jezično planiranje na primjeru riječi »podhodnik«. Nestandardni hrvatski jezik prema standardnom hrvatskom jeziku. Ur. Anđa Suvala, Jasna Pandžić. Zagreb : Agencija za odgoj i obrazovanje, IHJJ. 33-46.
Hrvatski pravopis. 2013. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 503 str.
Hudeček, Lana, Milica Mihaljević, Luka Vukojević. 2010. Jezični savjeti. Zagreb. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 148 str.
Hudeček, Lana, Milica Mihaljević. 2014. Dehidrirao sam, nisam se dovoljno hidratizirao…, ali sam ipak kupio hidratantnu kremu i hidratizirajući losion (o nazivima hidratacija, hidratizacija, hidracija…). Hrvatski jezik 1, 4-11.
Otvoreno pismo autora i urednika Hrvatskoga pravopisa Arturu Rafaeloviču Bagdasarovu u povodu teksta Kuloarnost jezične politike objavljenoga u Hrvatskom slovu 18. travnja 2014. Hrvatsko slovo. 2014. 2. svibnja, 9.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više