Hrvatski Fokus
Aktualno

Most, kler i SDP zajedno

Poziv na kavu ili izazivanje građanskog rata

 
 
Vandalski napad na privremeni dom Ivana Rakitića za odmora njegove obitelji, malodobne djece i supruge o kojemu se pisalo i internetiziralo u subotu (2. srpnja) do podne već popodne je medija iz Hrvatske malo po malo gasila. Moglo bi se i preciznije opisati događaj: kao napad na djecu i suprugu Ivana Rakitića u njihovu domu za odmor. Svejedno, postupno se događaj stišavao, ublažavao. Na koncu ove priče iz Hrvatske najbliža mi je pomisao – netko je ustvari pokucao obitelji Rakitić na prozor, bit će susjed – kako bi ih pozvao na kavu. Prozor visoko doduše, ograda ispred, pa su ga morali kamenovati.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/07/ivan-rakitic-ugljan-e1467434299393-660x330.jpg
U ponedjeljak 4. srpnja, pomalo se provlači pričica kako bi napadač mogao biti pacijent iz obližnje psihijatrijske bolnice, dakle netko malo „munjen“. Toliko „munjen“ pa baš na Rakitiće kamenom? Ministar od policije Orepić izjavljuje isti dan kako smo skloni pretjerivanju, a istraga ide u pravcu oštećenja tuđeg vlasništva, bit će lakšeg. Ni za prekršaj, ispao nekome kamen u zrak, u visinu, svladao silu težu pa  buf u povisoki prozor. Utihnula je i istraga o organiziranom terorističkom činu u Saint-Étiennu, travnati poljudski kukasti križ prekrila je nova trava, paprat i šaš. Ma on se već fosilizirao pa će od njega ubrzo nastati nafta. Možda je već i nastala, treba početi bušiti na Poljudu, neka koncesiju dade Bulj, telefonski, a ne po Slavoniji Orešković.
 
Ivan Rakitić prije svega sjajan je fini mladi čovjek, u Slavoniji bi rekli – momčina. Svjetski slavan nogometaš, da o tome njegovu umijeću kao nevježa ne pišem. Mogao je igrati za rodnu Švicarsku odavno, pa bi za nju već i prije skupa sa ovim odličnim Albancima, i ostalim od kojekuda već nešto za nju osvojio. Zaigrao je za Hrvatsku. I što je, potpuno nebitno, ali u ovom ratu važno: nema blage veze s Mamićem, jer Mamić je navodno taj casus belli. Samo s Hrvatskom i nogometnom reprezentacijom. Rakitić je jednostavno nacionalno blago, nacinalno zlato, pri čemu čitam njegovu skromnost: on se takvim ne vidi. Napasti Rakitićevu obitelj bilo gdje, poglavito u Hrvatskoj, ma i ružnom riječju, poglavito usred turističke sezone – da ne tamburam kako nam je to navodno jedina zdrava noga na kojoj još stojimo – čisti je terorizam, preciznije i, žalim slučaj, nastavak građanskog rata.
 
Radi se, dakako, o pitanju nacionalne sigurnosti. Što radi SOA, što radi Orepić? Građanskog rata devedesetih nije bilo, iako su Ivo Josipović i Zoran Milanović, o udrugarima sorošovcima i raznim istoričarima i inim stručnjacima da i ne pišem, tvrdili kako je tako nešto postojalo. Ako ga nije bilo, evo vam ga – preko nogometa. Stvar je vrlo providna: mladima još većinski srce tuče za nogometnu repku, čak ma gdje bili. Ukockaju se pa udri zajedno barem devedeset minuta. E to, to treba uništiti. Toga se poduzeo Željko Jovanović i SDP, dakako, tek kao pikzibnerski domaći igrači.
 
Mamići? Ma dajte. Jednoga su već protjerali, a kad bi se o „mamićima“ u svjetskom nogometu radilo – bio bi globalni ustanak nešto poput komunističkoga, a vodila bi ga antinogometna Kominterna, Globaliterna. Francuzi bi napali, zbog recimo Platinija,  svoje reprezentativce listom iz Afrike, što crne, što arapske. Koliko vidim, samo navijaju, čak i, vjerojatno „rigidni“ desničari. Švicarci bi zbog Seppa Blattera udarili na svoje ponajviše Albance bakljama bombaškim udarima opasnim k'o bombe. Nijemci bi umarširali u teren i opalili „Švajnija“ („svinjicu“) zbog cara Franza Beckenbauera, Ullija Hoenessa… Još bi dodatno poludjeli jer je njihov Volkswagen, „Das Auto“, varao cijeli svijet. Vidim, navijaju k'o ludi. A tek Englezi, propali su u nogometu k'o Grčka, kupili im klubove sve sami stranci, bogatunski američki židovi, ruski židovi, arapski naftaški šeici i sve takvi bogati.
 
Kako su oni zaradili tu silnu lovu da se mogu igrati nogometa i s nogometom u milijardskim iznosima i peru li ga peru? Proseći, jedan pred sinagogom, drugi pred džamijom, treći pred nekom trećom crikvom, četvrti agnostik, proseći posvuda. Rezultat engleskih „mamića“: Englezi su šaka jada u reprezentativnom nogometu kojega su inače izmislili. Šije ih tko stigne. Nisu bacali ni bombe, ni kamenovali Waynea Rooneya. Bacili se na pivo, bit će, no možda su i zbog toga izašli iz Eunije.
 
 Zbrajam:
1. Nogomet je malo stvaran, više virtualan, tu je dobro izazvati građanski rat,
2. On je odavno tu i u prikrajku se čeka malo realnija faza,
3. Mostaši, Božo Petrov, ministar od policije Orepić, Bulj iz Sinja…, prije ministar Jovanović, SDP, HNS… šaljući poruke kako su za terorizam krivlji oni ložama, nego oni koji bacaju bombe, neke vrste, crtaju kukaste križeve, odgovorniji su i od samih terorista. Dodvoravati se i ovako nekom dijelu biračkog tijela i više je nego pogubno.
4. Kažu da dio klera podržava Most (time i SDP!) Zar i u ovakvim slučajevima? E pa dobro, moglo bi mu se dogoditi da vidi Pakao već ovdje, na Zemlji i u zemljici Hrvatskoj.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Bal vampira u Zagrebu i Rijeci

HF

Protuhrvatsko vrijeđanje Sandija Blagonića

HF

Vladajući nam domovinu ljubiti ne daju

HF

Dario nije odgovoran za Ahmiće

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više