HrvatskaTi im oprosti, ali ja ne mogu by HF07/07/2016 Tvoja djeca okovim Te speše Kad lišiše me Tvoga zagrljaja, Ukradoše mi i srce i nadu, Ukradoše mi, a i danas kradu Najdraži dio mog zemaljsljskog raja. Nisam ni znao koliko si lijepa, Kad pogledom Te posljednjim poljubih, Shvaćao nisam, koliko izgubih, Kad zarobi me moja sudba slijepa. Za zlobnost stranca ni žalio ne bih, Al' Tvoja djeca okovim Te speše, K'o rulja Krista na križ razapeše I tuđe grijehe pripisaše Tebi. Zgriješiše, Majko, i Tebi i Bogu, Al' Tvoje srce u svojoj milosti Ipak ih ljubi… pa Ti im oprosti… Ti im oprosti, ali ja ne mogu. Ja ću se vratit, makar poznih dana U perivoje mladosti mi rane, U Tvoje gorje i Tvoje primorje I blagorodna polja zasijana. I ne će im se izdaja isplatit, Jer pokleknut će pred bujicom gnjeva: Teško je suzbit munju, kada sijeva…. I svak će svoju zaradu naplatit. I survat će se u bezdane srama Razočarani, zagušeni zlobom, A ja ću sretan, sjedinjen sa Tobom Udisat miris Tvojih panorama. Žarko Dugandžić