Hrvatski Fokus
Znanost

Tovilišta u moru

Toksičan bakreni sulfat vrlo često se koristi u svrhu sprječavanja algi da se 'nastane' na mrežnim kavezima

 
 
Riba se do nedavno smatrala najzdravijom hranom na našem planetu, ali onečišćenja i masovna uzgajališta, prvenstveno riba, dali su golemi doprinos da se većina riba danas smatra nezdravom hranom, dok se pojedine vrste riba iz uzgoja ubrajaju u najtoksičniju hranu. Uzgoj riba koji je započeo prije otprilike 65 godina smatra se jednim od najmanje održivih načina uzgoja. Ovo je naročito točno u slučajevima uzgoja konzumne ribe iz skupine karnivora (mesojeda) koje se hrane isključivo drugim vrstama riba.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/07/P095250085Bz-750.jpg
Akvakultura se smatra neodrživom praksom uzgoja i proizvodnje jer uzrokuje brojne probleme u okolišu te ima posebno negativne učinke na ljudsko zdravlje. Divlje ribe u velikoj su većini kontaminirane različitim i brojnim vrstama onečišćivača koji su rašireni u okolišu, prvenstveno u oceanima i morima. Većina uzgajališta tj. tovilišta riba smještene su u kopnenim vodama i jezerima te na otvorenom moru pa su stoga i one žrtve onečišćenja. No, pored toga ribe se u uzgajalištima „hrane“ i mješavinama pesticida, antibiotika i drugih lijekova. Antibiotici u uzgoju riba imaju ulogu u sprječavanju nastanka i širenja bolesti, ali se potom šire i vodenim putem a nalazimo ih u mesu riba i kozica (vrsta račića).
 
Toksičan bakreni sulfat vrlo često se koristi u svrhu sprječavanja algi da se 'nastane' na mrežnim kavezima. Svi toksini i onečišćivači talože se na morskom dnu tvoreći sediment koji se tako širi morskim dnom i okolišem, te ima negativne učinke na divlje ribe kao i na sva ostala morska stvorenja. U Novoj Škotskoj, Kanada, provedeno je 2011. istraživanje na pet kopnenih lokacija gdje se uzgaja riblja mlađ koja se kasnije premješta u oceanska tovilišta. Istraživanje je otkrilo znatno onečišćenje ekosustava i to nizvodno od uzgajališta riblje mlađi. Isto tako znanstvenici su otkrili značajne negativne promjene u bioraznolikosti: „Jedine vrste koje napreduju i šire se jesu vrste otporne na onečišćenja,“ izjavljuje Benoit Lalonde, voditelj znanstvenog istraživanja te dodaje: „…A sve osjetljive vrste su nestale.“ Ovo je bila prva znanstveno-recenzirana studija takve vrste koja je provedena u Kanadi, a rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu „Cogent Environmental Science“ u siječnju 2016.
 
Nadalje, ljudi koji žive u blizini uzgajališta i tovilišta riba imaju također brojne i ozbiljne zdravstvene probleme. Tako je „Viêt Nam News“ izvijestio u svibnju 2015. kako više od 100 obitelji koje žive u blizini kanala Tu Hu 1 (provincija Hau Giang) u kojem se nalaze dva uzgajališta konzumne ribe pate od cijele lepeze različitih oboljenja koja su većinom povezana s velikim onečišćenjem vode. Prije početka uzgoja ribe u uzgajalištima smještenima u kanalu, voda je bila čista i upotrebljiva, a dvije godine nakon početka uzgoja riba voda je znatno onečišćena i kvaliteta vode je vrlo loša – voda se mora prokuhati da bi bila upotrebljiva za – kupanje i pranje. Djeca su najosjetljivija i stoga najčešće obolijevaju a pate i od osipa na koži. 
 
Nadalje, znanstvena istraživanja otkrila su da ribe u uzgoju imaju vrlo veliku sklonost prema različitim mutacijama i deformacijama, što upućuje da je ovaj način uzgoja ribe daleko od idealnog i prirodnog. Neke mutacije povezuju se s primjenom insekticida protiv morskih uši i drugih nametnika jer je poznato da ove kemikalije negativno utječu na DNK kod riba.
 
Kurt Oddekalv, cijenjeni i ugledni norveški stručnjak i aktivist za okoliš tvrdi da je oko 50% bakalara u uzgoju deformirano, a ženke bakalara koje pobjegnu iz uzgajališta i pare se s divljim bakalarom tada prenose genetske mutacije i deformacije na potomstvo – tako se mutacije šire među divljom populacijom bakalara. Časopis „Scientific Reports“ (6; 28. 4. 2016.) objavio je rezultate studije koja je otkrila da polovina svih riba iz uzgoja koje su bile predmet istraživanja ima deformirani vestibularni aparat (slušni aparat) što negativno utječe na sluh. No, kod velikih i starijih lososa uočeni su čak i veći deformiteti a u pravilu ih se nalazi barem u jednom uhu.
 
„Otoliti kod ovih riba vibriraju na različitoj frekvenciji od preostalog dijela tijela a prikupljaju i mjere zvučne valove… Kod zdravih riba, ove kosti građene su od aragonita, kristalnog oblika kalcij karbonata. No, Reimer i njegovi suradnici otkrili su kako su mnogi otoliti deformirani i sastoje se od posve drugog materijala – vaterita. Vaterit je također građen od kalcij karbonata ali je njegova kristalna struktura manje gustoće što ima velik i negativan utjecaj na način apsorbiranja i obrade zvuka tj. zvučnih valova… Učestalost ove pojave deformacije deset puta je veća kod riba u uzgoju nego kod divljih vrsta…“
 
Za one koji vjerojatno ne znaju moram napomenuti da su otoliti strukture (ili kako ih još nazivaju „sitni vapneni kamenčići“) smještene u vestibularnom aparatu tj. u šupljini unutarnjeg uha. Nažalost, uzroci koji uzrokuju deformiranost otolita još nisu otkriveni, iako se sumnja da ulogu ima prehrana i abnormalno ubrzani rast riba a vjerojatno i genetski faktor(i). No, sve ove hipoteze moraju se tek istražiti. „Znanstvenike stoga posebno zabrinjava uzgoj pacifičkog lososa u mrijestilištima u svrhu obnavljanja populacije divljeg lososa jer deformacije otolita u ovom slučaju mogu biti kobne za divlju populaciju ove vrste lososa,“ istaknula je Allison Coffin Ph.D., znanstvenica sveučilišta u Washingtonu (Washington State University) te dodala: „…moramo istražiti i otkriti što zaista radimo.“
 
Međutim, ono što je potrebno svakako naglasiti odnosi se na uzgoj lososa. Naime, lososi iz uzgoja imaju brojne abnormalne značajke i mutacije uključujući i najviši sadržaj toksičnih tvari koji je ikada otkriven u nekom prehrambenom proizvodu. Nadalje, meso uzgojenog lososa je „krhko, lomljivo“ što nikako nije značajka mesa divljeg lososa. Otkrivena je i značajno promijenjena nutritivna vrijednost mesa uzgojenog lososa što može imati negativne posljedice za zdravlje čovjeka. Divlji losos sadrži između 5 i 7 % masti dok meso uzgojenog/tovljenog lososa može sadržavati između 14,5 do 34 % masti. Budući se mnoge toksične tvari akumuliraju upravo u masnom tkivu, to znači da masno tkivo uzgojenog lososa sadrži mnogo više toksina od divljih rođaka. Norveški znanstvenik Jerome Ruzzin, Ph.D., toksikolog, otkrio je zabrinjavajuće visoki sadržaj toksičnih tvari u uzgojenom lososu koji je ujedno i najveći ikada otkriven u hrani: uzgojeni losos ima čak pet puta veći sadržaj toksina od bilo koje druge ispitane vrste hrane. No, znanstvenike je najviše šokiralo otkriće kako tako visoki sadržaj toksina u lososu iz uzgoja ne potječe od korištenih pesticida i antibiotika već od suhe peletirane hrane! U hrani namijenjenoj ribama u uzgoju otkrivene su toksične tvari poput dioksina, polikloriranih bifenila (PCB) te brojni različiti lijekovi i kemikalije. Štoviše, hrani se dodaje i etoksikvin, protein u prahu kao „antioksidant.“ Ova kemijska tvar je proizvod kompanije „Monsanto“ iz 1950-ih, a koristi se kao – fungicid. Stoga etoksikvinu nikako nije mjesto u hrani namijenjenoj ribama. Europska unija ima vrlo striktne odredbe o korištenju ovog fungicida i njegovom sadržaju u hrani, kao što su različite vrste voća i povrća (kao aditiv u hrani ima oznaku E324, a drugdje samo E ili EQ). Naime, etoksikvin zaista sprječava oksidaciju, pa je to glavni razlog zašto su proizvođači hrane za ribe u uzgoju počeli u tajnosti koristiti ovu kemijsku tvar kao „antioksidant,“ čiji stvaran učinak na zdravlje čovjeka nikada nije istražen.
 
Do sada je provedena jedna jedina znanstvena studija o učinku etoksikvina na ljudsko zdravlje koja je otkrila da etoksikvin ima sposobnost prelaska krvno-moždane barijere te da može imati karcinogene učinke. Nadalje, provedeno je još jedno zanimljivo istraživanje kojem je otkriveno da kalifornijska pastrva (lat. Oncorhynchus mykiss, riba iz porodice salmonida/Salmonidae kojoj pripada i losos) iz mrijestilišta/uzgajališta imaju znatno promijenjene genetske značajke u odnosu na divlju populaciju, a rezultate istraživanja objavio je multidisciplinarni časopis za znanost „Nature Communications“ (7; 17. veljače 2016.).
 
Ovo otkriće predstavlja zaista veliki problem jer se riba poput lososa ne uzgaja samo kao konzumna riba. Naime, u državama kao što su Oregon i Washington (SAD) lososi uzgojeni u mrijestilištima puštaju se na slobodu u svrhu povećanja divlje populacije čiji broj je znatno smanjen zbog prekomjernog izlovljavanja. Na opće veliko iznenađenje, znanstvenici su otkrili ni manje ni više nego 723 promjene ekspresije gena kod uzgojenih kalifornijskih pastrva u odnosu na divlju populaciju. 
 
Na temelju svega nekoliko znanstvenih studija može se slobodno zaključiti kako akvakultura, odnosno uzgoj konzumne ribe nije dobra niti prihvatljiva solucija u odnosu na bitno smanjene divlje populacije riba zbog pretjeranog izlova ali i onečišćenja. Štoviše, stručnjaci upozoravaju da akvakultura samo dodatno pogoršava nastale probleme vezane uz onečišćenje okoliša, kako kopnenog tako i morskog. Nažalost, većina riba, uključujući i divlje populacije, već su znatno kontaminirane štetnim tvarima da se ne preporučuje njihova česta konzumacija. Kopnene slatkovodne vode kao i morski ekosustavi znatno su kontaminirani živom, teškim metalima, golemom lepezom raznoraznih kemijskih tvari, uključujući i dioksine, poliklorirane bifenile itd. U posljednje vrijeme posebno zabrinjava i radijacija/zračenje iz oštećene nuklearne elektrane u japanskoj Fukushimi pa se sada u šali savjetuje potrošačima da u kupovinu ribe ne idu bez Geigerovog brojača.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

Jean Paul Sartre i posljednji životni advent

HF

Sindikalni čelnici – gubitnici radnih mjesta

HF

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (52)

HF

Skinnerovo negiranje čovjekove osobne volje ima korijen u protestantizmu

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...