SOLUS CATHOLICUS – Tko je moj bližnji?

Isus nas uči da nam je bližnji svaki čovjek

Kršćanin je u svojem životu, više nego bilo tko drugi pozvan slijediti aksiome Božjega milosrđa, Božje ljubavi i na temelju toga revno osluškivati njegovo evanđelje. Drugim riječima, na temelju osluškivanja evanđeoskih riječi kršćanin postaje sposoban slijediti Krista i njegove zapovijedi, a snagom Duha Svetoga pozvan je njegovati odnos ljubavi ne samo prema Bogu, nego i prema bližnjemu. No, mnogi se pitaju kako ljubiti Boga i kako istinski ljubiti drugoga čovjeka? Sve ove zapovijedi mogu nam zvučati apstraktno, tako da na temelju toga jednostavno postajemo pogubljeni, te ne znamo kako istinski ljubiti. Ali Isus nam je na temelju svojega ponašanja sasvim jasno dao primjer kako istinski ljubiti drugoga čovjeka. Isus nas uči da nam je bližnji svaki čovjek, budući da se on svojim utjelovljenjem sjedinio sa svakim čovjekom, te je na poseban način učinio sve ljude braćom i sestrama. Naime, i prije Isusova dolaska ljudi su bili duhovna braća i sestre na temelju povezanosti sa Bogom Stvoriteljem. No, sa Isusom Kristom, njegovim dolaskom, ta veza između ljudi postaje tješnja, kvalitetnija i dublja. I normalno je da su ljudi na temelju toga što su bližnji jedni drugima pozvani jedni drugima činiti dobro, činiti djela ljubavi.

I sam nam Isus govori, te nas upozorava da neće u nebo ući onaj koji mu govori „Gospodine, Gospodine“, nego onaj koji vrši volju Oca njegova koji je na nebesima, a ta djela su djela ljubavi, praštanja, dobrote i milosrđa. To je evanđelje. To znači slijediti Isusa Krista. Kršćanin je pozvan u drugim ljudima gledati ocrtanu Kristovu sliku bez obzira na tome o kojem je čovjeku riječ, bez obzira na tome kakvoga je čovjek svjetonazora. Jer – svi mi imamo svoj izvor u Bogu i njegovoj ljubavi. Svi smo mi duhovna braća i sestre. I na temelju toga se trebamo ponašati jedni prema drugima. Ako očekujemo da će Bog prema nama pokazati milorđe i dobrotu, moramo uvijek imati na umu da mi moramo drugima pokazati milosrđe. „Sve ono što želite da ljudi vama čine, tako činite i vi jedni drugima“, upozorava nas Isus. Život je u duhovnom smislu takav. Ako nastojimo drugima činiti istinsko dobro, onda će se i nama to dobro Božjom Providnošću vratiti. Međutim, ako nam se u životu događa da jedni drugima činimo negativne stvari, to će nam se u životu vratiti ili kako naš narod kaže „razbiti o glavu“.

Ako želimo sebi posvješćivati činjenicu da smo braća i sestre jedni drugima, onda moramo moliti u sebi snagu Duha Svetoga i njegove ljubavi kako bi smo što god je moguće više živjeli to bratstvo i sestrinstvo u svojem svakodnevnom životu, osobito ako je riječ o nama kršćanima. Upravo su kršćani pozvani više nego itko drugi živjeti to bratstvo i sestrinstvo. Upravo su kršćani pozvani živjeti više nego ikada tu snažnu Kristovu ljubav koja je iznad svih ljubavi. E, tek kada u svoje srce primimo tu evanđeosku Kristovu ljubav koja je iznad svih, onda ćemo se naučiti ljubiti istinski jedni druge. Zato je bitno ustrajno raditi na sebi u svojem duhovnom životu. Kršćanin će kroz svakodnevnu molitvu, čitanje sv. Pisma, nedjeljnu euharistiju primati Kristovu snagu u sebe koja će ga naučiti kako da u drugim ljudima gleda istinsku braću i sestre. Bez ikakvoga pretvaranja, bez licemjerja, sa istinskom Božjom ljubavlju i dobrotom. Upravo duhovnost u čovjekovom životu nadilazi sve podjele, nadilazi sve ono što đavao kao neprijatelj Boga i čovjeka želi uništiti. Duhovnost nam pomaže da živimo ljubav jedni prema drugima, da pomažemo jedni druge i tako živimo evanđelje. Sunce koje nam je nebeski Otac dao raste na dobrima i zlima jednako. I tko smo mi da sudimo jedni druge? Bog je onaj koji će suditi i njemu ga valja prepustiti. A na nama je da živimo istinski Kristovu ljubav, onako kako je on to zamislio u svojem vječnom Božanskom planu.

Pavle Primorac