KulturaRana sjećanja by HF12/07/2016 Lagan vjetar vale nosi Najbolje je jutro Sa mirisom soli i mora, Sa svježim maestralom Sa cvijetom limuna što ga rađa zora. Lagan vjetar što nosi vale, Resi ih sa pjenastim vrhom, Udara u seku i raznosi plažom Pjeni se u pijesku i nosi ga sobom. Sunce se kroz oblak javlja Prosipa svoje zlatne trake, Čempresi i bori bliješte u sjaju, A ptice cvrkuću pjesme u maju. Stojiš očaran morem i nebom, Zahvaljuješ bogu za ljepotu Moliš Ga da svakom pruži Čari neba, zemlje, mora u životu… Tiho Vranješ, Dubrovnik, 5. X. 2000.