Bio je moj učitelj

Ja imam dvojicu Učitelja: Aleksandra Đuraševića i Georga Mengesa

Od starih vremena, barem od stare Grčke i Sokrata najveća je čast za nekoga kada se kaže. »On je bio moj učitelj.« Što radi učitelj, podučava ili poučava? Učitelji poučavaju ili podučavaju?

Alleksandar Đurašević (1922.-1974.) i Georg Menges (1923.)

Sastavljajući s kolegom Petrom Marijom Radeljem Prosudbu nacrta Tehničke kulture u okviru Cjelovite kurikulne reforme, nametnulo nam se pitanje što rade učitelji, poučavaju ili podučavaju. Naime, osmišljatelji novoga hrvatskoga obrazovanja napustili su dosadašnji pojam „nastava“ i „držanje nastave“.

Nastava (ruski prepodavanie, njemački Unterricht, francuski enseignement) do sada je bila određena kao: izlaganje stručnoga i obrazovnoga gradiva u okviru školskih ustanova; organizirano obrazovanje kojim se u školskim ustanovama prenose znanja, vještine i navike; ustrojena izobrazba u kojoj učenici usvajaju znanja, vještine i navike te razvijaju psihofizičke sposobnosti. Pojam nastave u prijedlozima Cjelovite kurikulne reforme zamjenjuje se glagolskom imenicom „poučavanje“ kao prijevodom engleskoga teaching. Ako učitelj više ne „drži nastavu“, nego „poučava“, a poučavati znači davati komu pouku, zašto „poučavanje“, a ne „pouka“? Naime, kad se želi istaknuti radnju, onda se bira glagolska imenica, ali ako se govori o pojmu, onda se rabi imenica kojom se on imenuje.

Zapravo nije razriješena temeljna dvojba, što točno učitelj čini? Do sada je „držao nastavu“. A stvarno: poučava ili podučava?

Jedno shvaćanje kaže: poučiti znači dati pouku i pridonijeti čijem iskustvu, pa se poučavanjem daje pouka, dakle pruža iskustvo koje se izvlači iz ranijega postupka; neki bi rekli da se poučavanjem zapravo moralizira. U svakom slučaju pouka je poučan zaključak izveden u času kad čovjek sam vidi vlastitu pogrješku, spoznaja stečena iskustvom, i to obično na nekoj vlastitoj pogrješci. Basne završavaju poukama. Poslovice su vrsta pouke. Poduka je pak sustavno prenošenje znanja na drugoga, davanje znanja komu u obliku raznih oblika nastave. Prema istom shvaćanju podučiti znači naučiti koga čemu, sustavno prenositi znanje na koga. Stoga bi učitelj učenike podučavao, a ne poučavao. Struka i praksa podučavaju, a iskustva izvlače i donose pouke. Ili: pouka je posljedica iskustva, a poduka je pretpostavka stjecanju znanja od drugoga.

Prema drugom shvaćanju, poučiti znači dati komu pouku, ali u smislu prenijeti komu kakvo znanje. Pri tom neki smatraju da poučavanje i pouka imaju posve različna značenja, a drugi da pouka ima više značenja te da je jedno od njih u vezi s prenošenjem znanja općenito (učitelj, iskustvo: sustavno prenošenje znanja ili vještina na drugoga), a da je poduka uži pojam od pouke i da je ona u vezi s instrukcijama, repeticijama, davanjem lekcija, davanjem sati. Prema tom shvaćanju, učitelj bi u pravilu poučavao, a samo iznimno, izvan redovite, na dodatnoj nastavi podučavao ponavljajući gradivo onima koji ga nisu dobro svladali iz prve pouke. No, zamisao cijele uputnične reforme jest da prestane potreba da dodatnim izvannastavnim ulaganjem roditelja kako bi im dijete moglo pratiti nastavu, pa bi učitelj morao posve zamijeniti sve druge podučavatelje. Stoga je uporaba pojma „poučavanje“ nesukladna s temeljnom reformskom vodiljom da se iskorijeni dosadašnje izvannastavno podučavanje.

Prema trećem shvaćanju, podučavanje, podučavati, podučiti i poduka su normativno neprihvatljive riječi koje treba zamijeniti normativno dobrim riječima: poučavanje, poučavati, poučiti i pouka.

Kad se glagolu učiti predmetne po-, novi glagol (poučiti) znači da je radnja osnovnoga glagola učiti obavljena do kraja, da je u punini posredovano ono što treba naučiti.

Predmetak pod- s glagolom učiti glasi podučiti i znači dovesti (učenika) u prigodu podređenosti učenju; pod vlast spoznaje; u stanje ovisnosti o stjecanju vrjednota, stajališta, navika, znanja, sposobnosti, umijeća i vještina.

Pozivam jezikoslovce da se uključe i u dijalogu s pedagozima, logičarima, metodičarima i psiholozima utvrde i objasne naciji što točno učitelji rade.

Naši Učitelji

Svatko od nas ima nekoga koga smatra svojim učiteljem. Možda ih ima i više. Ja imam dvojicu Učitelja. Prof. Aleksandra Đuraševića i svoga doktorskoga mentora prof. Georga Mengesa. Ovo zgodom ograničit ću se na prof. A. Đuraševića.

Po mišljenju mnogih, možda i najutjecajnijega Učitelja u povijesti Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Mi koji smo ga upoznali tek na postdiplomskom studiju: ljevači, plastičari ili stručnjaci za obradu metala odvajanjem, žarili smo i palili naučenim Europom i SAD-om. U toj mjeri da je prof. G. Menges pozvao prof. A. Đuraševića da podučava i njegove asistente ono, što je nas naučio. Što je drugi autor konkretno naučio od njega, i to šezdesetih godina? Njegovu teoriju sklapanja koju smo primijenili u alatničarstvu. Podučavao nas je proračunu pouzdanost postupaka. No najvažnije što nam je prenio bilo je planiranje pokusa i faktorska analiza. To je omogućilo da se definira sustav za injekcijsko prešanje i da se izradi jedinstveni model za više od 260 inačica tog postupka. Ipak, osobno, najvažniji je rezultat što je u suradnji sa sada red. prof. hrvatskog jezika na Sveučilištu u Oslu, Ljiljanom Šarić, tada znanstvenom novakinjom u današnjem Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje 1994. dokazano s pomoću zakonitosti sustavnosne teorije (neki vole radije teorijom sustava) da je hrvatski jezik samostalni sustav, ali je dio nadsustava kojeg čine jezici: bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski.

Bio je Učitelj u pravom smislu riječi. Gotovo ništa nisam zapisao tijekom njegovih predavanja. Međutim znam i poslije pola vijeka ponoviti dijelove tih predavanja. A o idejama da se i ne govori. Jedino ne znam kako bi na to danas gledali žreci hrvatske znanosti, koji s pomoću tajnice Ai  proračunavaju neke besmislene brojeve i s pomoću njih izabiru visokoškolske nastavnike. Nikada ne će izabrati Učitelje, nego pretežno činovnike. A moji Učitelji su malo pisali ili su počeli sa suradnicima objavljivati kada su postali redovni profesori. Prof. G. Menges ima 250 golf-loptica. Svaka označuje jednoga doktora znanosti. U 23 godine rada.

Igor Čatić, prof. emeritus