KulturaVečer na moru by HF18/07/2016 Spavaju luka, uvala i doci Spavaju luka, uvala i doci, Svuda je mir, glasa nema Sova ni ćuk se ne čuju, Samo more šumi na žalu i uspavanku pjeva Čempresu i boru stopljenom u noći. Ritam jedan povlači se pijeskom, Igraju se žalom pjenušavi vali, Ljeska se u noći svaki val, Pjena se razbija u pelud što je ljube žali. Iskre u moru, ko zvijezde na nebu pale se i gase Nestaju u pjeni. Hrid crna sjenu pravi, pod njom je ponor, Na vrhu nje bor ko dekor I klupa kamena u sjeni. Sa klupe pogled na valu i more, Na pučinu što se s nebom spaja, Na čempres stari, groblje, crkvu malu, Pogled što sa čežnjom čeka Kad će iz tame doći ona. Tišina noći uspavana valima i pjesmom žala, Pod okrilje noći skriva hrid, bor, klupu I uzdah čežnje, jer nje nema… Ona drugog voli. I tada putuju misli ka zvijezdama, Jer one su svjedoci čekanja i bdijenja, One su čule uzdahe htijenja, Gledale su kristale na licu tuge, Ko iskre na žalu. U noći tihoj bez glasa, Samo vali mu utjehu šapću, Doći će Ona ko pjena na žalu, A ti ćeš za čekanje ljubiti zoru U svom sjaju… Tiho Vranješ