Hrvatski Fokus
Kolumne

Volinj i Bandera kamen smutnje

Za Ukrajinu i Poljsku Drugi svjetski rat nije potpuno završen

 
 
Drugi svjetski rat nije u potpunosti završen u području koje je povjesničar Timoty Snyder nazvao „Krvozemljem“. Nacionalistička vlada u Poljskoj želi suočiti Ukrajinu s epizodom etničkog čišćenja 1943., a ukrajinske vlasti, čiji je nacionalizam ponekad nasilna reakcija na rusku agresiju,  razdirane su između veličanja počinitelja tog zločina i isprike Poljacima, svojim najbližim saveznicima u Europi.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/07/volyn.jpg
Karta poljske Volhinije
 
U Volinjskom pokolju Ukrajinska ustanička vojska (UPA), vojno krilo Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) Stepana Bandere, ubila je oko 100.000 Poljaka, uglavnom u Volhiniji, ili regiji Volinj, koja je dio današnje Ukrajine, ali je prije Drugog svjetskog rata bila dio Poljske. Dva su razloga zbog kojih su ukrajinski nacionalisti to napravili. Između dva rata Poljaci su ugnjetavali Ukrajince koji su živjeli u toj regiji, prisiljavali ih da prijeđu na katoličanstvo, te su ih općenito tretirali kao građane drugog reda. Tijekom 1943., mnogi volinjski Poljaci bili su simpatizeri Crvene armije, što je preokrenulo plimu protiv pokolja nacističke Njemačke prema suradnji s gerilskim jedinicama kojima je potporu davala Moskva.
 
Do 1943. Bandera je bio u koncentracijskom logoru, a njegovi suradnici u Ukrajini bili su razočarani Nijemcima kao saveznicima koji su im trebali pomoći osnovati neovisnu Ukrajinu. Oni su također strastveno mrzili Sovjete (kad je rat završio, oni su im nastavljali pružati otpor u šumama tijekom još četiri godine). Shvatili su da će se trebati nastaviti boriti sami, bez ikakve vanjske potpore, te su krenuli uništavati ono što su smatrali petom kolonom. U svojoj knjizi o krvavoj povijesti regije, Snyder, koji simpatizira suvremenu Ukrajinu, ovako je opisao val nasilja: „Banderina Organizacija ukrajinskih nacionalista, nacionalistička organizacija koja je predvodila partizansku vojsku, već je dugo obećavala da će očistiti Ukrajinu od nacionalnih manjina. Njen kapacitet za ubijanje Poljaka ovisio je o njemačkoj obuci, kao i o njenoj odlučnosti da ubija Poljake, te je umnogome povezan s njenom željom da očisti teren od navodnih neprijatelja, prije konačnog sučeljavanja s Crvenom armijom.“
 
Snyder nastavlja objašnjavati kako je etnički sukob koji je započet protu-komunističkim akcijama Ukrajinske ustaničke vojske samo učvrstio Staljinov stisak. Staljin je priključio sporne teritorije sovjetskoj Ukrajini i nastavio ih čistiti od Poljaka. Prošlog tjedna Gornji dom poljskog parlamenta, Senat, preporučio je Donjem domu, Sejmu, da prihvati rezoluciju u kojoj se događaji u Volinju nazivaju genocidom. Jarosław Kaczynski, čelnik vladajuće stranke Zakon i pravda, obećao je da će Sejm pristati. Njemu se može vjerovati, jer njegova stranka dominira parlamentom. Sejm je dugo oklijevao to napraviti. U rezoluciji iz 2009., on je to blaže formulirao: „etničko čišćenje s karakteristikama genocida“. Pokušaje da se to oštrije uobliči spriječila je bivša vlada centra. Bivši ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski tvrdio je da,  premda je masakr imao sva obilježja genocida, kad bi se to reklo, to bi oslabilo nedavno zaokretanje Ukrajine prema Europi.
 
On ima dobre razloge da tako misli. Nakon „Revolucije dostojanstva“ 2013.-2014., obožavanje Bandere i njegovih nacionalističkih suradnika postalo je dio nove ukrajinske ideologije, koja je pomogla ujediniti zemlju protiv ruske agresije na Krimu i u istočnoj Ukrajini. Nekim dobrovoljačkim bataljunima koji su se borili na istoku, Bandera je neupitni heroj. Sve što su on i njegove pristaše napravili, bilo je u svrhu nacionalnog oslobođenja. Prošle godine, ukrajinski parlament usvojio je zakon kojim je proglašeno „nezakonitim“ nepoštivanje sjećanja na borce UPA. Prošlog tjedna, kao dio svoje politike „dekomunizacije“, koja predviđa uklanjanje sovjetskih kipova i obilježja, kao i masovno preimenovanje gradova i ulica, gradsko vijeće Kijeva jednoglasno je glasovalo da se Moskovski prospekt (Moskovska avenija) preimenuje u Aveniju Bandere.
 
Taj potez imao je za cilj isprovocirati ruskog predsjednika Vladimira Putina, za kojeg je Bandera po sovjetskoj tradiciji nacistički krvnik. Moskva je odmah reagirala. Ruski ministar vanjskih poslova Konstantin Dolgov (čitaj: Dalgov) nazvao je preimenovanje „direktnim izrugivanjem sjećanja na one koji su poginuli boreći se protiv nacizma“,  a Putinov tajnik za tisak Dmitri Preskov (čitaj: Dmitrij Prjeskov) izrazio je „žaljenje“, te dodao da „povijesna bliskost između Rusije i Ukrajine ne može biti iskorijenjena“ na takav način. Međutim, tajming preimenovanja bio je očajno bešćutan: upravo prije poljskog Dana sjećanja, 11. srpnja, što je naljutilo mnoge u Poljskoj. „Svojim potezom, kyivski političari oslabili su položaj ukrajinskih prijatelja u Varšavi i pogoršali situaciju svojih zemljaka u Poljskoj“, napisala je Olena Babakova, ukrajinska novinarka koja radi za Radio Poljska u Varšavi. „Ako se Ukrajinci ne žele suzdržati od donošenja odluka koje potencijalno stvaraju sukobe, mogli su barem paziti da izaberu trenutke manje neprikladne za sebe.“
 
Tajming je bio još nesretniji jer je prošlog vikenda Varšava bila domaćin skupa Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora. Ukrajinski je predsjednik Petro Porošenko sudjelovao i tražio pomoć protiv Rusije. Ukrajinski čelnik pokušao je smekšati svoje poljske domaćine, kleknuvši pred spomenikom žrtvama pokolja u Volinju. Ta gesta nije zadovoljila poljske nacionaliste. Witold Listowski, predsjednik domoljubne organizacije „Pogranične zemlje“, kako se Volinj često naziva u Poljskoj, taj čin je nazvao „licemjernim propagandnim potezom“. Ukrajinski parlamentarci, sa svoje strane, pripremaju oštar odgovor na rezoluciju poljskog Senata, koju je Boris Tarasju, zamjenik predsjednika Odbora za vanjske poslove ukrajinskog parlamenta, nazvao „suštinski protuukrajinskom“.
 
S obzirom da su u obje zemlje nacionalisti na vlasti, sukob zbog  povijesti truje prirodne odnose: Ukrajinci i Poljaci čak i razumiju jezik onih drugih, a Poljska je blistavi primjer za proeuropske političare u Ukrajini. Za službeni Kyiv osuda Bandere bila bi ustupak Kremlju. Za službenu Varšavu obožavanje Bandere neshvatljivo je. Pokolj u Volinju među najgorim je sovjetskim zvjerstvima nad Poljacima. Kyiv bi još uvijek mogao poduzeti korake pomirbe prema svom poljskom susjedu. Gradonačelnik Vitalij Kličko još uvijek nije potpisao odluku o preimenovanju avenije. On bi mogao napraviti više ako prizna pokolje i podučava o sramotnoj strani povijesti, ispravi školske udžbenike koji odaju počast Banderi i njegovim sljedbenicima kao herojima.
 
„Banderizam je postao dio državne ideologije,“ napisao je nedavno bivši poljski premijer Leszek Miller, „a genocidna ubojstva u Volinju služe za oblikovanje novog ukrajinskog identiteta.“ Poljska i Ukrajina još se uvijek međusobno privlače zbog pragmatičnih razmišljanja i zajedničkog straha od ruske asertivnosti u regiji. Međutim, prijepor zbog ubojstava u Volinju pokazuje da se pragmatizam, kada nacionalisti dođu na vlast, može vratiti na ponovno vođenje starih ratova i izazivanje svađa oko povijesti. Nacionalni identiteti izgrađeni na krvi ponovno oživljavaju takve sukobe, dovlače ih u sadašnjost, bez obzira na to kako nepristrani povjesničari raspodjeljuju krivnju.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg, SAD

Povezane objave

Lovac Luka u lovu na dame i naivne

hrvatski-fokus

Cijeli sustav ocjenjivanja trebalo bi mijenjati, osuvremeniti i prilagoditi svakom učeniku

hrvatski-fokus

Hibridni ratnik

hrvatski-fokus

Pogubljeni Plenković pokazuje svoje pravo lice. Diktatorsko

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više