Tvoja zvijezda naglo sa horizonta pada Možda ćeš proplakat, Majko, ali nas ne će biti, Mi pogubljeni pasmo diljem samrtnih jama. Izdajnik, krvnik, prekide našeg života niti I nada Tvojega spasa u grob je pala s nama. I ne će biti ni onih, koji još rane nose Iz okršaja ljutih s OLUJNIH barikada. Hoće l' se roditi novi, ne može znati to se, Jer Tvoja zvijezda naglo sa horizonta pada. Mi USTADOSMO hrabro, braneć Ti sveto ime I s njim na usnama tažismo krikove grobne. Za nj smo se rađali, na usnam umirali s njime, Snoseći sotonske gnjevi i ratne grozote kobne. Sad novi "domoljubi" vode u neku nejasnu ERU Pa malo Boga i opet, malo vraga štuju; Uzajmno jedan s drugim, k'o Pilat ruke peru I uzajamno na nas i na grobove nam pljuju. I tako, Demo-KRADNOST u Tvom se njedru rodi, Da bi se "demokratski" raspelo Biće Ti živo I usput, donio i kraj Tvojoj slobodi I prosipanjem mržnje rasteplo Tvoje tkivo. …U nadi, da sudim krivo, da možda nije tako; Možda će skriven plamen ispod pepela siva, Kad vrijeme dođe naše, opet buknuti lako I kao nova OLUJA zaplamsat vatra živa I spalit korov laži,da ne bi nikao više, Da jednom samo Hrvat hrvatsku povijest piše, Žarko Dugandžić, Perth