Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

HDZ – izbori ili “izbori”

Umjesto demokracije – jedan kandidat i aklamacija!

 
 
Glasilâ karteloidnih medijskih monopolista (je li itko ikada u Hrvatskoj čuo da bez pluralizma medija nema njihove slobode ali ni demokratske države i društva?) EPH (upravo je promijenio naziv, ali ćud…?), Styria International i Grupa Novi list koordinirano i sinkronizirano provode agresivnu kampanju „pranja mozgova“, kojoj je cilj da se članovima HDZ-a nametnu izbori (koji nisu reizbor!) bez izbora tj. lažni izbori sa samo jednim relevantnim i k tome svekoliko favoriziranim kandidatom protivno političkoj volji te sustavu društvenih i kulturnih vrijednosti velike većine članova stranke. Tako o svom zajedničkom (kao da je kandidat Socijalističkog  saveza radnog naroda Jugoslavije) te iz posve providnih razloga protežiranom „projektu“ Andreju Plenkoviću pišu da je „uljuđen, uglađen, mlad, moderan, obrazovan, govori tri strana jezika, znanstvenik-magistar međunarodnog prava, marljiv,  iskusan i uspješan diplomat i političar“. Implicitno to znači da su do sada u hrvatskoj politici bili sve sami kromanjonci, koje će sada zamijeniti svileni i namirisani igrač prozirnih perli i rodonačelnik političke korektnosti. Očito im to nije važno pa uopće ne spominju kako govori hrvatski jezik, a i kakav je znanstveni?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/07/1197090952971490890gramzon_Ballot_box.svg_.med_.png
Naime, znanstvenici rezultate svojih istraživanja prezentiraju javnosti člancima u časopisima, i oni su pokazatelj i mjerilo njihove znanstvene produktivnosti. Ti su pak podatci prikazani i u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji – HZB (www.bib.irb.rh). No, u Upisniku znanstvenika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH kao i u HZB nema podataka o „Andreju Plenkoviću“? Što znači da medijski (i big brotherski) favorit Andrej Plenković suprotno navedenoj tvrdnji nije znanstvenik. I ne samo to, nego znači i da A. Plenković nikada u indeksiranim časopisima nije objavio i jedan jedini stručni ili znanstveni članak! Čak ni iz svog magistarskog rada što odmah budi sumnju u njegovu kvalitetu i ukazuje na mogućnost da se možda velikim dijelom radi o kompilaciji, zbog čega se iz magistarskog rada i nije mogao izvesti članak. Štoviše, moguće je da se možda radi i o plagijatu (od lat. plagere=oteti), jer što je uopće moglo i biti autorsko i originalno u magistarskom radu iz 2002.g. s naslovom „Subjektivitet EU i razvoj zajedničke vanjske i sigurnosne politike“,  tako da je A. Plenković ne samo lažni znanstvenik nego i suspektni plagijator! O njegovu diplomatskom iskustvu i vanjskopolitičkim stajalištima moglo se sve bitno  saznati u posebnoj HTV-ovoj  emisiji „Izlazak Velike Britanije iz EU“ koja je emitirana 25. svibnja 2016. Iz odgovora na pitanje voditelja: „Treba li se Hrvatska približiti državama Višegradske skupine ili središnjoj administraciji EU i Europskoj komisiji?“.
 
Prema administrativno-birokratskom metajeziku, rasplinutom i okolišavom da bi mu na njemu mogli pozavidjeti i poludementni,  moglo se shvatiti da govori tipični i konfekcijski eurobirokrat, programirani automat za pravljenje birokratske magle. A. Plenković smatra da su Višegradska skupina i suverene nacionalne države opasnost za koheziju Europske unije, što implicitno znači da je takva opasnost i vanjskopolitička strategija predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović poznata pod nazivom Jadransko-baltičko-crnomorska inicijativa i tješnja suradnja Republike Hrvatske s državama Višegradske skupine! Protivno je to i dobro poznatim stajalištima prvog predsjednika RH akademika Franje Tuđmana: „Europska politika može biti svrhovita samo ako dovede do ostvarenja europske zajednice kao saveza država samostalnih europskih naroda koji bi zadržali svoju punu nacionalnu samobitnost, pravo na nezavisan unutarnji društveno-politički razvitak i na suverenost u međunarodnom životu“. No, što je o sličnoj temi mislio Stjepan Radić još davne 1918. godine? U političkoj kulturi hrvatskoga naroda vrlo značajno mjesto imaju politološki i ustavnopravni pojmovi ujedinjenje, centralistička država, nadsuverenitet i hegemonija s jedne strane; te udruživanje, savezna država, suverenitet, ravnopravnost i pravo na samoopredjeljenje  s druge strane.
 
U kolektivnoj je svijesti i pamćenju gotovo i kao psihosocijalna trauma trajno ostalo upozorenje Stjepana Radića izrečeno na znamenitoj sjednici Narodnog vijeća 24. studenog 1918.g., da se Hrvati ne smiju ujediniti u centralističku i hegemonističku državu i time izgubiti suverenitet i ravnopravnost, nego da se moraju udružiti u saveznu državu u kojoj će zadržati svoj suverenitet i ravnopravnost. Unatoč tome što je od toga prošlo gotovo 100-tinu godina, politička dvojba centralistička država-konfederalna država još uvijek je aktualna sada i na primjeru Europske unije i njemačko-francuskog dokumenta „Jaka Europa u svijetu neizvjesnosti“. Potpuno je jasno iz sadržaja tog Dokumenta ma koliko da je pun praznih fraza, floskula i demagogije da se to prikrije; da se pridjev „jaka“ primarno odnosi na unutarnji političko-administrativni ustroj Europske unije i da znači svojevrsno tutorstvo (semantički bi to bilo primjerenije nazvati – hegemonija) velikih, starijih i bogatih sinova; nad malim, mlađim i siromašnim pastorcima! Dakle, i opet se A. Plenković kao eurokrat, „bijeli ovratnik“ i apologetikom naddržavi, stubokom razlikuje od kolektivne hrvatske političke svijesti, politološke i ustavnopravne tradicije, Stjepana Radića, Augusta Cesarca, Andrije Hebranga st., Franje Tuđmana i Ustava Republike Hrvatske! Jednoumno činovnički i tehnokratski (možda i karijeristički?) usmjeren i limitiran,
 
A. Plenković ne može ili ne želi shvatiti da je temeljni uvjet da Europska unija može ne samo napredovati nego i uopće opstati, da se ustroji kao konfederacija nacionalnih država koje povezuju zajednička politička, gospodarska, sigurnosna i kulturološka strategija i vizija; ali i humanističkim obrazovanjem insuficijentnim eurobirokratima toliko mrski – zajednički kršćanski korijeni. Naprotiv, ishod referenduma o Brexitu A. Plenković shvaća i interpretira kao odluku neobrazovanih, primitivnih, siromašnih, neuspješnih, tradicijom zarobljenih, starih i ruralnih birača; koji za razliku od „namirisanih, mladih i uspješnih intelektualaca, štoviše sve po redu kandidat do kandidata za Nobelovu nagradu, moralnih i humanističkih uzora i veličina, te poliglota kojima zapinje materinski jezik“ u Europskoj komisiji i Europskom parlamentu; ne mogu shvatiti da je pravi i jedini put za opstanak Europske unije njezin preustroj u naddržavu članica ograničenog suvereniteta (smrdljivi starci što vonjate sentimentima, humanističkim obrazovanjem i osjećajima, iskustvom respublike i dahom skore smrti, podsjeća li vas to na jedno ime – Leonid Brežnjev i doktrina ograničenog suvereniteta?). I tom će naddržavom upravljati (vedriti i oblačiti?) eurobirokrati  i tehnokrati upitna legitimiteta (na izborima za Europarlament u svibnju 2014.g. u RH  glasovalo je svega 25,25 posto od ukupnog broja birača i što je tek samo „bijedna“ jedna četvrtina, pa odakle im ikakvo pravo da odlučuju o cijelom tom narodu!?) i još upitnije demokratske političke kulture, humanističkog obrazovanja i uljudbe, socijalne osjetljivosti i solidarnosti, empatije, etike, morala i humanosti!   
 

Leon Franković

Povezani članci

Veleizdajnici su oni koji su bud-zašto prodali Inu 2003.

HF

IGRE S GRANICAMA – Hrvati u BiH su garancija hrvatske državnosti

HF

SIGURNOSNA PROVJERA OBILA SE JOSIPOVIĆU – Srbija na sudu u Den Haagu u svoju obranu koristi citate “glavnog analitičara”

HF

Tko treba vladati Hrvatskom?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...