Povijesna istina o "hramovima i o hramaškom blagu" na Bliskom istoku
Isus je bio Galilejac, kraj koji su židovi s prezirom nazivali 'galil' – 'Yeshu hanotzri' (u smislu – kraj onih tamo). Galilejci su u starini bili srodnici s Europljanima pa su ih nazivali još i 'bijeli Sirijci' (zato Isusa prikazuju na slikama s plavom kosom). Opsluživali su vjeru koja je u nekim segmentima (prvi dio 'Petoknjižja') bila srodna hebrejskoj vjeri (ali ne priznaju rabine ni njihov 'Talmud') i imali su i svoj posebni Hram kao vjernici Samaritanci (ostaci tog Hrama i danas se mogu vidjeti u mjestu Garizim. Potomci Samaritanaca postoje u Galileji i danas, ali kao 'najmanji narod na svijetu' toliko su ih ŽIDOVI iskorjenjenjivali. Tako bi moglo biti i s Palestincima. Židovi su znali da se u taj Hram slijevaju veliki prihodi jer Gaileja je bila vrlo bogata zemlja, a Galilejci poznati kao dobri zemljoradnici pa i ribari (uz jezero Tiberiada, gdje je navraćao Isus, bio je i lučki grad Dalmanuta).
Isus je svoj prvi javni nastup imao u Galileji, točnije u "kraju Magadanskom kod Dalmanute". Tu u blizini održao je i svoj 'Govor na gori' pred mnoštvom svijeta. U to vrijeme još je trajalo neprijateljstvo između Samarijanaca i Židova. Uostalom, Židovi su očekivali Mesiju, a Samaritanci pak – Spasitelja svijeta. Pa kad su Samaritanci čuli da se Isus sprema na put u Jeruzalem, odbili su da ga prime kao i nekoliko učenika koji su ga pratili.
N.B. – Neki židovski teolozi tvrde da je Marija potjecala iz roda Dan, pa tako ispada da nije bila iz plemena Juda.
Začudo, naziv naroda Dan je isto kao i u Homerovoj Ilijadi – Dan(ajci). Za Danajce se povijesno zna da im je izvorna domovina bila na Srednjem Dunavu (Danu – odakle Dan) i posve je moguće da su pripadnici roda Dan bili upravo rodočelnici tih Bijelih Sirijaca, odnosno Galilejaca. A i sam grad Magadan očito dolazi od složenice 'maga-dan', dakle Veliki-Danaj (izraz kao i Make-donia) dolazi iz staroiranskog, medskog jezika, sto znači da bi mogla biti točna tvrdnja Galilejaca da su tu oni starosjeditelji a Hebreji doseljenici.
Pitamo se kako protumačiti Isusov vrlo kritični odnos prema 'nevjernim Židovima', Posebno kad im u lice reče: "Vi imate đavla za oca. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito jer je lažac i otac laži"(I.8). A što se tiče židovskog uvjerenja da bi Bog boravio u jeruzalemskom Hramu, Isus im je uzvratio: "Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu. On koji je Gospodar Neba i zemlje, ne prebiva u hramovima niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi trebao nešto on koji svima daje životni dah i sve ostalo" (AA, 17,24). A za čuvare 'hramskog blaga' Isus je rekao da su budale, jer da smatraju da je hramsko blago dokazom na čijoj strani je Bog.
No, da bi se domogli nadzora nad Hramom galilejskih Samaritanaca (koje Evanđelje naziva – 'dobri ljudi', kao 'dobri Samaritanac' itd.), Židovi su udarili na njih vojnom silom. Porazili su ih i razorili njihov hram, a zatim su ih prisilili da plaćaju porez Hramu u Jeruzalemu. Zato su Josip i Marija išli u Jeruzalem jer je to postao i njihov glavni grad da se tamo upišu u registar hebrejskih podanika i predaju hramski obol, iako su Galilejci, a ne Judeji.
NOTA: Mi pogrješno sve Hebreje nazivamo Židovima (Judeji) jer to je tek jedno od hebrejskih plemena. Pa kako su ljude prevarili sa samaritanskim hramom tako se u novije vrijeme svi varaju nazivajući sve Hebreje – Judejci, odnosno Židovi. A od svih vjerskih židovskih sekti danas je djelatna samo sekta 'farizeji', kojoj je pripadao i sv. Pavao, a koju su hramski svećenici 'saduceji' najviše mrzili i progonili. Oni su bili tradicionalni neprijatelji i IIira koji su u dalekoj antici naselili i taj kraj i to u sporazumu s Egipćanima. Iz sukoba hebrejskih nomada sa starosjediteljima – Filistima (naziv koji dolazi od doseljenika s Pelesta u Jadranu) – izvučena je pučka priča o 'Davidu i Golijatu'. Iliri su naime bili poznati kao ljudi visokog stasa (nedavno je otkopan jedan grob visokih Filista). Iz te priče, vjerojatno potječe i njihova mržnja prema Hrvatima kao potomcima Ilira, kao najstarije nacije mazdajske vjeroispovijesti, koja je od tvrdokornog farizeja ('farizej' znači hebrejski pripadnik sekte koja je pristala uz mazdajnsko jednoboštvo) apostola Pavla primila kršćanstvo.
Naime kralj Judeje, Herod je s nekoliko svojih ratnih brodova sudjelovao na strani Antonija i Kleopatre u Bitci kod Akciosa južno od Krfa, na ulazu u Jadran, protiv Oktavijana i Agrippe, gdje su bili presudni ilirski ratni 'lemboji' i gdje je Herod doživio teški poraz. Pobjegli iz vatre Antonije i Kleopatra su, dospijećem u Aleksandriju, načinili samoubojstvo.
U nazočnosti svih službenih predstavnika SPQR-a, August je potvrdio valjanost svih isprava koje je dao i potpisao Agrippa. No Augustovo se zdravlje popravljalo nakon Ekspedicije na Zapad Carstva. Pa kako je nakon inspekcije na zapadu, August bio najavio i svoj put na istok Carstva, a budući da mu to zdravstveno stanje jošnije dopuštalo, na taj je put otišao Agrippa koji za tu službu dobiva imperium (pune ovlasti) koji na istoku jošnitko nije dobio.
Agrippa je 14. g. pr. Kr. išao u inspekciju u Felix Beritus (Bayrut). Ondje ga je došao posjetiti poraženi i ponizni kralj Judeje Herod (Antonijev saveznik i Augustov neprijatelj), koji ga je pozvao da posjeti Jeruzalem. Agrippa je uslišao molbe židova da im se dozvoli posebno pravo kontinuiteta njihove vjere i običaja i u grčkim gradovima, ali je odbio prisustvovati žrtvovanju pred Herodovim opoganjenim hramom. Koliko god bio ponizan pred Agrippom, toliko je kasnije bio ohol kad je odlučio da uništi kršćanstvo koje je u svom poslanju bilo nevino i nije imalo nikakve podle prijetnje prema tom uzurpatoru vlasti nad Palestinom… Taj osjet gubitnika je motivirao i njihovu trajnu mržnju i nemoćnih kršćana i nadmoćnih Ilira.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više