Hrvatski Fokus
Društvo

Hadrijanovi memoari Marguerite Yourcenar

Privlačan joj je lik prosvjećenog apsolutiste, umjetnik i ljubitelja živih boja

 
 
Marguerite Yourcenar (1903.-1987.) rođena je u Bruxellesu, boravila najviše u Parizu i SAD-u gdje je i umrla. Njezino djelo o rimskom caru Hadrijanu nije klasično niti u književnom niti u povijesnom smislu; ono se trudi u formi memoara ući u tijelo, duh i misao ovog iznimnog vladara, koristeći obilato povijesne izvore, arheologiju, umjetnine, djela suvremenika ali i vrlo jaku logiku i suptilnu sposobnost rekonstrukcije; jer nevolja nas povjesničara jest da često nailazimo na kosture jedne epohe, a velike osobe ostavljaju Rashomon mitova, laži, objeda kao i posebnu vrstu namjernog nesporazuma, jer vladati je nemoguće bez doze glume, bez maske i prijetvornosti.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/07/tumblr_inline_n4t0guPXOr1sdg5lb.png
Vjerujem da bi i proučavatelji drevnih bića (npr. dinosaura) voljeli vidjeti mozak, srce, krvotok, limfu tih bića. Jedna carska vila, grad zatrpan vulkanskim pepelom, slučajno sačuvano pismo, djelo nekog ranog kršćanina ili književnika, predmet ili umjetnina pomažu nam dočarati cjelinu života jedne epohe. Yourcenar je osoba koja ima gotovo muški mozak (takvo nešto ne postoji, samo nastojim biti slikovit i objasniti njen način razmišljanja), ali obogaćen jednom suptilnom psihološkom nijansom i velikom erudicijom; nažalost zagađem okultizmom i idejama bliskim New Ageu.
 
Zašto baš Hadrijan?
 
Autorica je pomalo zaljubljena u lik Hadrijana, kao i Barbara Tuchman genijalna(!!!) autorica Zlosretnoga XIV. stoljeća u lik De Coucy(ja), ili Benedikta Zelić Bućan u don Pavlinovića. Poziva se na Flauberta koji kaže "Pošto Bogova više nije bilo, a Krista još nije bilo, postoji između Cicerona i Marka Aurelija jedan jedinstveni trenutak kad je samo čovjek postojao." Ovo II. stoljeće zanima me (nju, op. T. T) jer je dugo bilo stoljeće posljednjih slobodnih ljudi.
 
Razdoblje koje su obilježili Prvi i Drugi svjetski rat sa totalitarnim ideologijama fašizma i komunizma, te kilavim i perfidnim liberalizmom u očima Yourcenar učinilo je još privlačnijim lik vladara prosvjećenog apsolutista koji je bio umjetnik ljubitelj živih boja, filozof, humanist, ali i hedonist i biseksualac kao i autorica, te možda i ne baš imun na razne praznovjerice koje su igrale važnu ulogu u životu antike, a njihove drastične forme je ipak Hadrijan zabranjivao i kažnjavao. Hadrijan je velik po tome što je zaustavio i okončao sukob sa Partima (Perzija), koji je za Trajana prijetio slomom prevelikoga carstva i ustankom fanatiziranih arapskih i židovskih masa.
 
Mudar sustav posvajanja i određivanja budućih vladara dao je mir i stabilnost rimu nakon Trajana, preko Hadrijana, Antoniusa Piusa (pobožnog) do Marka Aurelija. Genijalni i vječito aktualni Guglielmo Ferrero je duboko shvaćao uzroke moći ali i opadanja Rima kao i tragediju (umro 1942.), sa kojima se suočava i današnja sofisticirana Europa. Vladari II. i III. stoljeća suočavali su se sa bujajućom birokracijom,vojskom koja vlada državom,guta sve više novaca i proizvodi pobune, sa Senatom u kojem stare, ugledne i zmijski lukave obitelji treba namiriti i držati na uzdi, sa narodom kojemu treba pružiti kruha i igara (a to košta), sa barbarima koji nadiru, sa provincijama koji se bune protiv centra i koje nisu uspješno romanizirane(!), sa selom koje propada, sa padom nataliteta i morala. Dioklecijan je pokušao vojnički normirati cijene, prisiliti obrtnike da im bar jedan sin nastavi očev posao.
 
Djelo Barbare Tuchman je daleko važnije, ali o Yourcenar pišem zbog njenih oštrumnih napomena koje pokazuju i mukotrpnost povjesničarskoga kruha: "Ova knjiga bila je zamišljena, zatim napisana (…) u različitim oblicima između 1924. i 1929. godine, između moje 20. i 25. godine. Svi su ti rukopisi uništeni, što su i zasluživali."
"Radovi ponovno započeti 1934.; duga istraživanja… djelo otpočinjala i napuštala nekoliko puta između 1934. i 1937."
"Dvadeset i pet staraca bilo bi dovoljno da se uspostavi nit između Hadrijana i nas" (25 ljudskih vijekova, op. T. T.).
"Ima knjiga kojih se čovjek ne smije primiti (prihvatiti izrade, op. T. T.) prije navršenih 40 godina"
"u najtežim trenucima malodušnosti išla sam gledati u divnom Hartfordskom muzeju Canalettovo rimsko platno, mrki i pozlaćeni Panteon kako se ocrtava na plavom nebu lijepog ljetnog predvečerja. Odlazeći uvijek sam se osjećala umirena i ohrabrena."
"sređivajući papire u proljeće 1974. spalila sam svoje bilješke iz Yalea:::"
 
"možda je bio potreban ovaj prekid, prijelom, mrak u duši, koji su mnogi od nas doživjeli u ovo doba, svatko na svoj način, a često tragičnije i konačnije nego ja, da bi me prinudio da pokušam ispuniti ne samo udaljenost koja me odvaja od Hadrijana, već naročito onu koja me odvaja od mene same."
"sve ono što smo svijet i ja proživjeli u međuvremenu obogatilo je kroniku onog davnog doba i na taj carski život bacilo drugu svjetlost i druge sjene. Nekada sam prvenstveno mislila na književnika, putnika, pjesnika, ljubavnika; ništa od toga nije izblijedilo, no prvi put sam vidjela da se ocrtava sa izuzetnom oštrinom među svim tim likovima najzvaničniji a ujedno i najskriveniji, lik cara. Život u svijetu koji se ruši ukazao mi je na važnost vladara"
 
"samo me još jedna povijesna osoba dovodila u takvo iskušenje. Omar Hajjam, pjesnik i astronom. Međutim život Hajjama je život promatrača, i to čistog promatrača, svijet akcije mu je bio previše stran. Osim toga ne poznajem Perziju i perzijski jezik."
"Nemogućnost da centralna osoba bude žena (…) Ženski je život suviše ograničen ili previše tajan. Ako žena o sebi priča, prvi prijekor koji će joj se učiniti bit će da više nije žena."
"sve nam izmiče, i svi, i mi sami. Život svoga oca poznajem manje od Hadrijanovog života"
"Pravila igre, naučiti sve, čitati sve, obavjestiti se o svemu i istodobno za svoj cilj postaviti Vježbe Ignacija Loyole… koji se godinama iscrpljuje da bi točnije uočio sliku koju stvara pod zatvorenim očnim kapcima"
 
"srž i struktura čovjeka uopće se ne mijenjaju"
"oštroumnost koju sam pripisivala Hadrijanu samo je… način da naglasim njegovu skoro faustovsku crtu…"
"uvijek spomenik obnavljamo na svoj način. Ali već puno znači ako odaberemo pravi kamen"
"linija ljudskog života (…) se sastoji iz tri beskrajne krivulje (…) ono što čovjek misli da jest, ono što je htio biti i ono što je bio"
 
"u 1958. ništa ne treba mijenjati u prethodnim redovima; ogrtač pastira bez njegova ležaja još je tu. Grace i ja opet na travi Tempe među ljubičicama (…) usprkos prijetnjama koje čovjek našeg doba svuda širi nad samim sobom. Ali Vila je međutim pretrpjela podmuklu promjenu… grješkom, rijetkom u Italiji opasna dotjerivanja su se pridružila dotjerivanjima i dodatnom ispravkama. Maslinici su posječeni da bi ustupili mjesto parkingu i jednom kiosku sa pićem (…)
što je otmjenu usamljenost šumske sjenice pretvorilo u pejzaž skvera; jedna cementna fontana gasi žeđ prolaznika kroz nekorisnu figuru u gipsu koja bi trebala predočiti starinu, druga figura još nekorisnija "ukrašava" zid velikog bazena dodatno uljepšanog flotilom pataka. Kopije u gipsu običnih statua… ne zaslužuju ni ovo počasno mjesto ni ovo poniženje, kopije u ružnom napuhanom i mekom materijalu daju sjetnom Kanopu izgled studija za filmsku rekonstrukciju života Cezarevog. Ništa nije tako krhko kao ravnoteža lijepih mjesta… i najmanja nepažljiva restauracija jednog kamena i najmanja asfaltirana staza, krnjeći polje gdje je stoljećima rasla trava, predstavlja nešto zauvijek nepopravljivo. Ljepota nestaje, autentičnost također."
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Angelina diktatura otvorenih vrata

HF

Riječi, riječi, riječi…

HF

EPIGRAMI – Sotonski internet

HF

Oluja za žive i mrtve

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više