Jadni general Petar Stipetić

Samo Hrvatska ima generala pobjedničke vojske koji ne želi slaviti svoje pobjede

Novi list iz Rijeke protuhrvatske su novine. Doslovno. Cjelovito. Potpuno. Sjećam se davne 1993. godine, kada je ovo medijsko čedo nesretnoga i nespretnog Frana Supila – koji je zbog brojnih jugo-grijehova, zajedno s Antom Trumbićem, pod kraj života doslovno poludio kada je shvatio kakvo je zlo učinio svome hrvatskom narodu uznastojeći na južnoslavenskoj ideji – slavilo izmišljenu 50. obljetnicu i svakodnevno objavljivalo po dvije i pol kartice teksta bivših urednika. Svakog dana pisali su: dva Srbina i jedan Hrvat.

Petar Stipetić

Niti danas nije puno bolja situacija. Možda još i gora, jer uz novolistovske Srbe Novi list je prepun orjunaša, jugoslavena, jugokomunista, „dece komunista“…, poput raznih mijića, pavelića, jasmina, ladislavića, tihanica, petkovića, pajića, ponoša, stojsavljevića, modrića, züglenetschkih… Zato nije slučajno da je uoči obilježavanja 21. obljetnice Oluje – pobjede nad četnicima, partizanima, srbijancima, jugokomunistima, jugoslavenima… na razgovor pozvan bivši oficir JNA da nešto kaže. A to „nešto kaže“ jest udaranje u temelje hrvatske novovjeke državnosti.

„Koncert Thompsona i ove medijske rasprave hoće li govoriti gospođa Josipa Rimac – ma to me vrijeđa. Ne idem. Ranije je Thompson svirao u Čavoglavama, sad su sve preselili u Knin. Pa eto im, neka slave“, započinje svoju jugo-tiradu Petar Stipetić, bivši skojevac, bivši pitomac JNA, bivši oficir JNA, bivši član Saveza komunista Jugoslavije, a i današnji umirovljeni general HV-a. Stipetić još dodaje: „Ne idem u Knin jer me vrijeđa Thompsonov koncert“. Vrijeđa ga Thompson!!! Ali ne samo hrvatski branitelj Thompson, vrijeđa ga proslava cjelokupne Oluje. Ovoga nema nigdje. Ovo svijet nije doživio. Da tzv. general pobjedničke vojske ne želi slaviti svoje pobjede. „Pobjedu u Oluji ne bi trebalo slaviti svake godine, jer se obljetnice svake godine koriste za politička nadmudrivanja i stranačke probitke, i time devalvira važnost oslobođenja. Primjerenije bi bilo Oluju slaviti svakih pet godina“, rekao je nesretni Petar Stipetić. Rekao i ostao živ! Jadnog li generala. Jadnog li čovjeka. Jadne li…

I zato nije naodmet pogledati neke komentare u tom i takvom Novom listu, koje potvrđuju kako nikakva promidžba ne može uništiti hrvatski osjećaj kod običnoga hrvatskog čovjeka. Davor Lisac je napisao: »A zašto neki ruski general ne predloži proslavu pobjede nad Trećim Reichom svakih pet godina? Ili da "naši" jugotalibani orgijaju svakih pet godina po Brezovici i Srbu? Vidi se iz koje je armije potekao Stipetić. Mogli bi ga u N. listu zaposliti da honorarno piše kolumne kad prvom ešalonu (Mijić, Pavelić i sl.) ponestane inspiracije što je teško uz toliko "fašizam" u Hrvata. "Fašistička" kuna im ipak nije mrska«, Mandica Radoš: »Sjeća li se tko da je glavni grad tzv. sao- jao krajine bio Knin??? Zašto bi se proslava radila negdje drugdje??? Uz "Bojnu Čavoglave" oslobađala se naša zemlja od bradatih spodoba a koje su bile tako glupe da su mislili kako će tako i ostati. Knin je centar proslave… tko ne može doći tamo, slavit će u svom gradu ili selu…«, Kristian Horvat: »NL se pridružio srpskoj retorici ocrnjavanja Oluje .. žalosno, ali ništa novo … pogledajte ovo: http://croative.net/?p=48928«, Donat Jandro: »Ako Stipetiću pjesme Marka Perkovića nisu smetale u ratu, zašto mu smetaju u miru? Je li Stipetić rob politike koja mu je pomogla da svu odgovornost svali na Gotovinu? Ako je tako, zašto jednostavno ne šuti? Vojnik treba biti vojnik, a ne mutikaša u službi Mesića, pa Milanovića«, a Roger Rogy: »Oduvijek Mesićev igrač, pa to svi znaju…«

Pavao Blažević