Početak obračuna sa ‘slatkim’ osamdesetima

Zlatko Mateša je bio važan član Inine partijske organizacije

Nepravomoćna presuda Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću u Hrvatskoj je aktualizirala čitav niz pitanja – od lustracije i otvaranja arhiva preko privatizacije do problematično sentimentalnog odnosa spram Jugoslavije.

Prema presudi Visokog zemaljskog suda u Münchenu dvojica pripadnika jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi konac života bi mogli dočekati u zatvoru. I to zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića, disidenta i bivšeg menadžera naftne kompanije Ina, u Njemačkoj 1983. godine. Slučaj je to koji daje uvid u razmjere korupcije nekadašnje Jugoslavije, ali i beskrupuloznost tadašnjih političkih moćnika koji se nisu libili ubijati ni na teritoriju drugih država.

Peratović: Presuda rasvjetljuje Ininu prošlost

Za istraživačkog novinara Željka Peratovića, koji je detaljno pratio ovaj slučaj, najvažniji dio presude govori o tome da je zločin počinio sustav. No, dodaje, presuda je važna i za rasvjetljavanje afera vezanih za Inu u kojoj su tada radili potomci jugoslavenskih visokih dužnosnika. Peratović za Deutsche Welle podsjeća da se u vrijeme ubojstva vodila istraga o malverzacijama u toj naftnoj kompaniji. Naime, ubijeni Đureković je zbog informacija  kojima je raspolagao, objašnjava, bio opasan za Vanju Špiljka, također zaposlenog u Ini. Riječ je o sinu Mike Špiljka, kandidata za predsjednika Jugoslavije. „Vanja Špiljak je uz pomoć Miše Broza, sina Josipa Broza Tita, prikazao manjak nafte  kako bi se odobrio interventni i ilegalni uvoz koji se obavljao preko tvrtke Genex, a na čemu su ostvarivali provizije.“ O tome je, kaže, pokrenuta istraga, a počela su i uhićenja. „Kasnije je u opstrukciji istrage koju je sam pogurao sudjelovao i bivši ministar unutarnjih poslova SR Hrvatske Pavle Gaži“, kaže Peratović. Gaži je, podsjetimo, na sudu tvrdio da je hrvatsko rukovodstvo zaustavilo istragu smatrajući je napadom centralista iz Beograda na Hrvatsku.

Peratović napominje kako su sudionici te koruptivne afere i s njima blisko povezani ljudi i danas akteri hrvatskog političkog i gospodarskog života. „Znamo da je bivši premijer Zlatko Mateša u to vrijeme bio važan član Inine partijske organizacije. On je opet zet bivšeg premijera Franje Gregurića koji se stalno spominje kao privatizacijski maher. Iako svi na sudu tvrde da se je sudilo samo Perkoviću i Mustaču zbog ubojstva, nije se moglo to ubojstvo dogoditi bez savršenog mehanizma koji je postojao i u drugim slučajevima. To je političko ubojstvo i obrana ga nije uspjela drukčije prikazati. Čak i da ga je naredio Beograd, nije se moglo dogoditi bez dvojice osuđenih.“

Danas će, objašnjava Peratović, takozvani desni političari tvrditi da je riječ o presudi Komunističkoj partiji čiji je nasljednik Socijaldemokratska partija Hrvatske. „Lijevi će, poput Zorana Milanovića, biti šokirani činjenicom da su to bili ljudi od povjerenja Tuđmana, u kojeg se kune Hrvatska demokratska zajednica. Naravno, bit će političkih prepucavanja i spinova koji nisu presudni. Milanović se pravi blesav. Da je samo čitao novine, znao bi tko su ti ljudi. Uostalom, poznavao je Perkovićeva sina Sašu.“ Naš sugovornik misli da bi  presuda mogla pozitivno utjecati na otvaranje tajnih arhiva. Za vrijeme Kukuriku vlasti sutužitelji su, kaže, uspjeli doći do nekih ključnih dokumenata. „Treba inzistirati da svatko tko ima interesa ili rodbinsku povezanost s nekim tko je bio žrtva sustava može dobiti uvid u arhive kao i u Njemačkoj. Lustracija, s obzirom na protek vremena, ne bi imala smisla. Ne bi donijela velikog napretka, već bi uznemirila društvo“, zaključuje Peratović.

Marijan: Arhivi su uništeni

Povjesničar Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest za DW kaže kako presuda predstavlja početak uvida u stvarni karakter socijalističke Hrvatske i Jugoslavije. „Ovo je jedan drugačiji uvod u osamdesete godine za koje niz ljudi u Hrvatskoj, nažalost, misli da su bile divne i krasne. Ovo je korak da napokon počnemo utvrđivati istinu u čemu su Hrvati živjeli od 1945. do 1990. godine. Kako ćemo proći u tome, vrijeme će pokazati.“ Na pitanje o arhivima i njihovom otvaranju, Marijan kaže da se „tu nitko neće usrećiti“, jer je golemi dio građe uništen. „Nikad nećemo moći rekonstruirati kakve su bile te službe. Njihovi bivši djelatnici dobro su se pobrinuli za to“, misli Marijan i podsjeća da je prošle godine Sigurnosno-obavještajna agencija Hrvatskom državnom arhivu predala materijal koji je naslijedila. „To je nekih sto dužnih metara građe. Vjerujte mi, to nastane u dvije godine njihovog rada, a ne u više od pedeset. To što su predali ostaci su, neću reći trice i kučine. Rekonstrukcija se neće moći obaviti bez Beograda.“

Na pitanje je li danas jasnije zašto je vlada Zorana Milanovića u slučaju Perković pokušala zaobići europski uhidbeni nalog,  Marijan odgovara da bi bilo najlakše reći da su bivše strukture u SDP-u još jake. „Iako će iz SDP-a reći da je 70 tisuća komunista prešlo u HDZ i to je istina, ali među njima nije bio niti jedan jaki dužnosnik. Arhivi su ostali kod SDP-a. SDP sebi dopušta da određuje kome će dopustiti uvid u arhivu Centralnog komiteta, iako je po Ustavu SRH bio ustavna kategorija. No te su strukture jake i u drugim strankama. Stječe se dojam da se gotovo sve stranke ponašaju po obrascima Komunističke partije“, zaključuje Marijan.

Bavoljak: Pravog interesa nema

Predsjednik Udruge Goli otok „Ante Zemljar“, Darko Bavoljak, govori nam pak da pravog interesa za Udbine zločine u Hrvatskoj danas nema. Naime, njegova se organizacija intenzivno bavi obilježavanjem i rasvjetljavanjem zločina počinjenih u komunističkom logoru na Golom otoku, koji je možda najopipljiviji „spomenik“ okrutnosti bivše države i njezinih tajnih službi. „Zanimaju se ljudi koji su bili direktno zahvaćeni Golim otokom i udruge koje se bave ljudskim pravima. Najmanji interes pokazuju državne vlasti i lokalne zajednice.“ Bavoljak tako oprezno komentira da je svaka odluka suda dobra ako se zasniva na neoborivim dokazima, stručnosti i pravu na obranu. „Ova je presuda presedan i specifičan slučaj suđenja pripadnicima tajnih službi jedne države u drugoj državi. Nezahvalno ju je komentirati, jer nije pravomoćna. Voljeli bismo da je naše sudstvo odmah nakon raspada Jugoslavije, isključivo na temelju dokaza i zakona, procesuiralo ovaj i druge politički motivirane slučajeve. Ipak, nadam se da će ova presuda doprinijeti demokratizaciji Hrvatske i otvaranju svih arhiva u svrhu znanstvenog proučavanja prošlosti i stavljanja civilnog nadzora na rad tajnih službi“, izjavio je za Bavoljak za DW.

Siniša Bogdanić, Deutsche Welle