Hrvatski Fokus
Hrvatska

Godišnjica Guillaumove arbitražne kupke

Arbitražni sud na utemeljene odluke Hrvatskoga sabora i Hrvatske vlade nije se mnogo obazirao

 
 
Kako drukčije ukratko imenovati sve što se događalo u prošloj godini dana, od izbijanja afere s arbitražom (22. srpnja 2015.), preko izlaska Hrvatske iz arbitražnoga postupka (30. srpnja 2015.), do odluke Arbitražnoga suda (30. lipnja 2016.) o nastavku rada i nakane da donese odluku o razgraničenju na kopnu i moru između Hrvatske i Slovenije, unatoč čitavome skandalu, negoli arbitražnom kupkom? Nakon izbijanja afere u kojoj je nedvojbeno pokazano da su slovenski arbitar Jernej Sekolec te slovenska državna dužnosnica i agentica Simone Drenik, po objavljenome transkriptu razgovora, dogovarali strategiju kako uštimati utjecajem na arbitre arbitražnu odluku o granici koja bi išla u korist Slovenije, u što je bio upetljan i predsjednik Arbitražnoga suda Gilbert Guillaume te njemački arbitar Bruno Simma, stručna je javnost očekivala neopozivu i definitivnu ostavku Arbitražnoga suda. Umjesto toga pale su ostavke spomenutih slovenskih aktera (arbitra i agentice) umiješanih u aferu te hrvatskoga arbitra Budislava Vukasa koji u tim uvjetima nije mogao više nastaviti raditi. Hrvatsku predstavnicu (agenticu) Maju Seršić razriješila je hrvatska Vlada, nakon što je 29. lipnja 2015. odlukom Hrvatskoga sabora te dan kasnije hrvatska Vlada pokrenula postupak razvrgavanja, odnosno prestanka Sporazuma o arbitraži o čemu je istoga dana obaviještena Slovenija diplomatskom notom, pozvavši se na Sporazum i Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora između država, koja daje pravo stranki u postupku da se zbog „bitne povrede dvostranoga ugovora od jedne stranke“ pozove na povredu „kao uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cijelosti ili djelomice“.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/07/t1-arbitraza-arhiv-i.jpg
Gilbert Guillaume
 
Arbitražni sud na utemeljene odluke Hrvatskoga sabora i hrvatske Vlade nije se mnogo obazirao. Predsjednik suda Gilbert Guillaume pronašao je izlaz u igrama zamjene arbitara koji su podnijeli ostavke. Ako je Sekolec podnio ostavku priznavši da se bavio nemoralnim radnjama u što je bilo uključeno i naknadno ubacivanje dokumenata u arbitražni spis, jednako je to trebao učiniti Gilbert Guillaume i Bruno Simma na koje je slovenski arbitar bacio ozbiljnu sjenu umiješanosti u aferu. No do toga nije došlo. Dvojica sudaca, posebno Gilbert Guillaume, na obraz su navukli maske, kao da je riječ o maskenbalu, a ne važnome međunarodnom postupku u kojemu se moraju primijeniti pravila i načela međunarodnoga prava. Protokom vremena, taj je maskenbal postao velika, međunarodno-pravna komedija. Najprije se pokušalo aferu pokriti autoritetom predsjednika Međunarodnoga suda Ronnvja Abrahama, koji je imenovan zamjenskim slovenskim arbitrom i trebao vratiti povjerenje u arbitražni postupak, ali shvativši u kakvu je prljavu kupku upao, iskusni Abraham dao je neopozivu ostavku. Ni to predsjednika Arbitražnoga suda Gilberta Guillaumea nije obeshrabrilo, još manje osvijestilo. Dao se dalje u lov na nove zamjenske arbitre pa je imenovao bez privole Hrvatske Rolfa Einara Fifea (Norveška) i Nicolasa Michela (Švicarska). Time je postupak potpuno ušao u jednosmjernu ulicu. Kako je Hrvatska izišla iz arbitražnoga postupka, ostala je bez svojega pravnog zastupnika (agenta), ali to predsjedniku Arbitražnoga suda nije smetalo. Odlučio je tvrdoglavo voziti po svome.
 
Izgleda da mu Hrvatska i njezini predstavnici nisu bili bitni jer je odlučio skrojiti hrvatsko-slovensku granicu po svome. Uglavnom, na kraju su od prvotnoga sudskog vijeća ostali Gilbert Guillaume (Francuska) kojega hrvatski pravni stručnjaci smatraju glavnim meštrom arbitražne afere, Bruno Simma (Njemačka) te Vaughan Low (Velika Britanija), koji je iz cijele afere izišao neokaljana obraza. Po transkriptima u obiteljskome domu njemačkoga arbitra trebala je biti (ili je bila – Arbitražni sud nije to objasnio) priređena večera na kojoj je Sekolec po uputama slovenske zastupnice trebao obraditi Bruna Simmu da granica i na kopnu bude uštimana po želji Slovenije, kao i na moru. Na kojoj je večeri pak obrađen Gilbert Guillaume za granicu na moru, nije poznato. Za granicu na moru Gilbert Guillaume izjavio je da su Slovenci dobili što su željeli. Ta njegova izjava, koju je iznio slovenski arbitar Jernej Sekolec, nedvojbeno upozorava da je zaista jedan od glavnih meštara afere. Skandal s arbitražom dobio je u međuvremenu međunarodne dimenzije, o njemu se raspravljalo na međunarodnim stručnim skupovima, a izdavačka kuća Oxford University Press, uglednoga britanskog sveučilišta, pokušaj slovenskoga utjecaja na arbitre, uvrstila je u početku ove godine među 10 top-događaja 2015., odnosno kao jedan od najvećih skandala koji će imati dugoročne posljedice i utjecati na oblikovanje međunarodnoga prava.
 
Ni nakon jedne takve javne pljuske Gilbert Guillaume nije došao k sebi. Brodolom, staračku taštinu, konačno i očitu pohlepu za novcem, pokušao je sanirati glumeći Odiseja na putu iz Troje prema Itaci. Zalio je svoje uši voskom da ne bi čuo gromki glas stručne javnosti, kad već nije želio uvažiti gledište, odnosno odluku oštećene stranke u postupku, Hrvatske. Ne smeta mu ni to što je Hrvatska izlaskom iz arbitraže prestala financirati postupak. Znači li to da bi Slovenija za šaku eura mogla dobiti zadovoljavajuću graničnu crtu s kojom će mahati pred licem svijeta i posrnule EU, unatoč svim presedanima? Granica između dviju država vrijedi više od šake eura. Stoga ovdje moramo postaviti pitanje: može li Gilbert Guillaume biti toliko drzak da se ni na što ne obazire te pošto-poto hoće donijeti neutemeljenu odluku o granici koju jedna od stranaka ne će poštovati? Bečka konvencija člankom 70. oslobađa Hrvatsku, nakon izlaska iz arbitraže, da nastavi s izvršenjem sporazuma. Toliko valjda zna predsjednik Arbitražnoga suda. Poniženja koja će još doživjeti, a s njime i međunarodno-pravni institut arbitraže, na svojemu piratskom kursu nesagledivi su. Posebno nakon što je priznao da je Slovenija povrijedila Sporazum o arbitraži, ali da će se postupak nastaviti do odluke o crti razgraničenja. Pita li se Arbitražni sud hoće li odlukom o razgraničenju stvoriti trajnu nestabilnost i nesigurnost na granici koja je, usprkos sporadičnim slovenskim incidentima, bila uglavnom stabilna? Uvlači li jug Europe u granične sukobe kojima se ne može predvidjeti ishod? Je li svjestan da svojim tvrdokornim ponašanjem, u biti, zadaje dugotrajni smrtni udarac svakoj ad hoc arbitraži? Je li svjestan kako će ga povijesna pravna znanost pamtiti, ne kao predsjednika Međunarodnoga suda pravde, nego po hrvatsko-slovenskome arbitražnom skandalu u kojem nije bio epizodni, nego stožerni negativni protagonist? Tjera li Hrvatsku na razmišljanje o napuštanju EU-a?
 
Postupanje Gilberta Guillaumea množi pitanja geometrijskom progresijom. Neshvatljivo je, kad su postojali i drugi putovi rješavanja spora – bilateralni i Međunarodni sud pravde, koji je pokazao volju da preuzme spor, da se međunarodno pravo može tako beskrupulozno baciti u blato, u prljavu arbitražnu kupku. Kant kaže: „Pravda prestaje biti to što jest ako se prodaje po bilo kojoj cijeni!“ (Metafizika ćudoređa, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.). Arbitraža koju se već godinu dana ne može zvati hrvatsko-slovenskom veća samo slovenskom, pod dirigentskom palicom Gilberta Guillaumea, poništila je svaki predznak pravde, a najjadnije je u svemu da se može kupiti na običnoj večeri.
 
ITLOS i ICJ bili spremni odlučiti o hrvatsko-slovenskome graničnom sporu
 
Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu (ITLOS) i Međunarodni sud pravde u Den Haagu (ICJ) bili su spremni prihvatiti slučaj graničnoga prijepora između Hrvatske i Slovenije, izjavio je početkom srpnja ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač. „Ja sam bio u Hamburgu na Sudu za pravo mora, razgovarao sam s predsjednikom suda i tamo je iskazana spremnost da se preuzme taj slučaj. Bio sam na Međunarodnome sudu pravde u Haagu i razgovarao s predsjednikom suda (Ronnyjem) Abrahamom i oni su bili spremni prihvatiti taj slučaj. Prema tome, Hrvatska je napravila sve što je mogla, pokazala je konstruktivnost“, rekao je ministar, koji je podsjetio da je više puta rekao slovenskome kolegi, ministru vanjskih poslova Karlu Erjavcu, da je Hrvatska spremna naći bilateralno rješenje.
 

Marko Curać, Hrvatski tjednik

Povezani članci

Vladimir Bakarić i zemljoradničke zadruge

HF

Diskriminacija u Hrvatskome saboru

hrvatski-fokus

Hrvatskoj treba jaka nacionalistička stranka

HF

Rasne zakone donijeli su Velikosrbi

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...