Berlin pokušava nametnuti provođenje propisa bloka i istodobno održati koheziju među zemljama članicama
Njemački list Handelsblatt objavio je 28. srpnja sljedeći naslov: "Nema prekršaja. Schäuble pustio Španjolsku i Portugal da prođu nekažnjeno." Dan ranije, Europska komisija službeno je preporučila da Španjolska i Portugal ne budu kažnjeni zbog kršenja propisa Europske unije o deficitu. Prošle godine je španjolski proračunski deficit dosegnuo 5,1 posto, a portugalski 4,4 posto BDP-a. Propisi EU-a, međutim, obvezuju zemlje članice da svedu svoje deficite ispod 3 posto BDP-a. Zemlje koje krše ta pravila trebale bi se suočiti s novčanom kaznom do 0,2 posto BDP-a – to je teška cijena za zemlje koje se već bore s dvoznamenkastom brojkom stope nezaposlenosti i sporim rastom.
Ovaj kratki naslov ističe dvije činjenice: dinamiku moći u Europi i duboku političku dilemu Njemačke. Spominjanje njemačkog ministra financija Wolfganga Schäublea otkriva da Berlin i dalje nastavlja igrati središnju ulogu u oblikovanju odluka na razini Europske unije. Formalna preporuka o nekažnjavanju Španjolske i Portugalu došla je iz Europske komisije, koja je na početku bila podijeljena oko tog pitanja. Neki članovi Komisije, poput povjerenika za ekonomske poslove Pierrea Moscovicija (Francuska), protive se kazni. Međutim, drugi – među kojima su i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, potpredsjednik za euro i socijalni dijalog Valdis Dombrovskis (iz Latvije) i potpredsjednik za politiku zapošljavanja, rast i investicije Jyrki Katainen (iz Finske) – zalagali su se da se naplati barem simbolična kazna. Ipak, nekoliko sati prije sastanka Komisije, "telefoni nekih povjerenika navodno su počeli zvoniti“. Zvao je Schäuble, koji je vršio pritisak na povjerenike da se predomisle. I suočeni s pritiskom iz Berlina, oni su to učinili.
Osim što je pokazao odlučujući utjecaj Njemačke na ishod sastanka Komisije, ovaj naslov također ističe da Njemačka ne smatra zemlje poput Španjolske i Portugala prekršiteljima. Prekršaj podrazumijeva i neuspjeh i krivnju. Osam godina nakon izbijanja globalne financijske krize i šest godina nakon prvog grčkog spašavanja, kriza u eurozoni daleko je od toga da bude završena. U Španjolskoj, kako pokazuju podaci Europske komisije, nezaposlenost i dalje iznosi 20 posto. Osim toga, bruto javni dug iznosi 100 posto BDP-a u Španjolskoj, 126 posto BDP-a u Portugalu i gotovo 133 posto BDP-a u Italiji. U isto vrijeme, loši kredit čine oko 18,1 posto svih dugova u Italiji (360 milijardi eura ili 403 milijarde dolara, 12 posto u Portugalu (33,7 milijardi eura), a 10 posto u Španjolskoj (129,2 milijardi eura).
Međutim, srž njemačke dileme svodi se na pitanje: ako Njemačka smatra južnoeuropske ekonomije prekršiteljima, zašto je Schäuble uputio hitne pozive iza scene kako bi se osiguralo da Španjolska i Portugal ne budu kažnjeni za svoje prekršaje? Postoje tri čimbenika koji su oblikovali odluku Berlina.
Kao prvo, Njemačka strahuje da bi kažnjavanje Španjolske i Portugala ojačalo snage koje su protiv establišmenta i one snage koje su protiv eurozone u cijelom bloku. Španjolska i Portugal imaju krhke ekonomije i Europska unija već je zahtijevala da se u obje zemlje provedu mjere štednje. Osim toga, Francuska, koja ima veliku političku težinu, i Italija, koja ima veliko gospodarstvo, dobili su manevarski prostor od Europske unije za rješavanje svojih velikih deficita. Izricanje novčane kazne Španjolskoj i Portugalu moglo bi imati velik odjek u javnosti, jer bi to bio udarac gospodarstvima koja su već uvelike trpjela tijekom posljednjih nekoliko godina, što bi također nepravedno pogodilo manje po veličini i manje utjecajne članice Europske unije – a ta percepcija je već stekla pobornike u zemljama kao što je Grčka. Dok raspoloženje protiv Europske unije raste diljem kontinenta, Njemačka postaje sve više usredotočena na percepciju javnosti o Uniji – a naročito na stavove prema eurozoni.
Drugi faktor je da Njemačka sve više osjeća posljedice ekonomskih problema južne Europe – kao i slabosti vlastitog gospodarstva. U Italiji su kreatori politike krenuli u utrku kako bi prikupili više sredstava iz banaka i mirovinskih fondova, da zaobiđu program unutarnjeg spašavanja (bail-in) u skladu s pravilima Europske unije, te neizravno pomažu bankama koje su se slomile pod težinom loših kredita. U međuvremenu, u Njemačkoj je Deutsche Bank objavila početkom ovog tjedna da je njena neto dobit pala za 98 posto u drugom tromjesečju, dok su prihodi pali za 20 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Mi smo opširno pisali o problemima Deutsche Banka i strašnim posljedicama za njemačke i europske ekonomske sustave, ako se nevolje njemačkih zajmodavaca i dalje nastave. Suočeni s jačanjem tih dviju kriza, donositelji odluka u Berlinu izabrali su radije da izbjegnu rizik stvaranja dodatnih gospodarskih poremećaja u južnoj Europi, čak i po cijenu da Španjolskoj i Portugalu oproste nepoštivanje fiskalnih propisa Europske unije koje Njemačka smatra važnima.
Tu je i treći problem, o kojem se uglavnom ne govori. Europa se raspada, a neki europski vođe sve se više opredjeljuju za ignoriranje ili zaobilaženje europskih propisa. U takvom okruženju, Berlin nije mogao biti siguran da bi u slučaju da su izrečena kazne Španjolskoj i Portugalu, vlade u Lisabonu i Madridu poštivale odluku Europske unije i platile kazne. Nepoštivanje odluke Komisije dovelo bi Europsku uniju u tešku situaciju. Iz perspektive Berlina, dakle, odabir da se radije ne izrekne novčana kazna, nego nastavi s pregovorima o budućim fiskalnim prilagodbama sa španjolskom i portugalskom vladom, bio je bolji strateški potez nego riskirati javni obračun koji bi dodatno narušio kredibilitet institucija Europske unije.
Njemačka se bori s teškom dilemom. Berlin se uglavnom zauzima za strogu provedbu propisa Europske unije, posebno kada je riječ o potrošnji. Međutim, kako slabi Europska unija, a jačaju pokreti protiv EU i kako se Europa suočava sa značajnim ekonomskim rizicima zbog rizičnih banaka, Berlin prilagođava svoj pristup. Nekima to može izgledati kao da je Njemačka pustila Španjolsku i Portugal da prođu nekažnjeno, ali u stvarnosti je to dio očajničkog pokušaja da se zaštite interesi Berlina. Njemačka stvara iznimke glede poštivanja propisa Europske unije, pokušavajući održati Uniju da se ne raspadne, ali bi više izuzeća od pravila u konačnici moglo dovesti do još većeg narušavanja povezanosti Europske unije.
Lili Bayer, Geopolitical Futures, Austin, Teksas, SAD
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više