Državni udari možda izlaze iz mode, ali čistke su sada moderne. U nekima od najmoćnijih zemalja na svijetu u tijeku su velike čistke koje zadiru duboko u njihove političke, vojne i sigurnosne strukture. Kineski predsjednik Xi Jinping to naziva kampanjom protiv korupcije. Ta čistka usmjerena je na sve: od regionalnih vlada do potpredsjednika Središnje vojne komisije. U Rusiji, predsjednik Vladimir Putin reorganizira svoje različite sigurnosne i obavještajne službe, slama korupciju i čisti kuću od nekih dijelova vojske. U Turskoj, želite li to nazvati protu-udarom ili iskorištavanjem situacije od strane predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, za uklanjanje onog što on naziva "paralelnom državom", provodi se čistka širokog spektra. U Sjedinjenim Državama, mi to jednostavno nazivamo "izborima".
Čistka može biti znak snage, znak slabosti ili oboje. Neke čistke pomažu očistiti put prema konsolidiranju moći. Druge čistke mogu toliko osakatiti ovlasti institucija u nekim zemljama da se kratkoročne prednosti pretvaraju u nered i kaos.
Xijeve čistke u Kini počele su nakon njegova uspona na mjesto predsjednika 2012. Jedan od slogana njegove kampanje bio je "Tigrovi i muhe" – to znači da su cilj visoki dužnosnici (tigrovi) i manji igrači (muhe), iste razine hitnosti. Kampanja je zadrla duboko u Komunističku partiju, a na nišanu su bile i razne organizacije, poput Komunističke lige mladih. U posljednjih godinu dana, čistke su se proširile na vojsku, te je osnovano posebno povjerenstvo početkom 2016., za provođenje istraga samo unutar vojske. Prošlog tjedna glavni general zadužen za planiranje važne vojne parade 2015. godine našao se pod istragom, a Guo Boxiong, bivši potpredsjednik moćnog Središnjeg vojnog povjerenstva, osuđen je na doživotnu robiju zbog kršenja „političke discipline“ Komunističke partije.
Kini čistke nisu strane. U 20. stoljeću, čistke su imale duboke učinke na način na koji se Kina razvijala. Godine 1942., u jeku rata s Japanom i sukoba s kineskim nacionalistima, počela je „Kampanja ispravljanja“ u Yan'anu. Protu-desničarski pokret je od 1957. do 1959. kaznio stotine tisuće kineskih najobrazovanijih građana jer su se zamjerili Mao Ce Tungu i partiji. Velika proleterska Kulturna revolucija možda je najpoznatija čistka. Započela je 1966. godine, a među metama su bili Liu Shaoqi, Deng Xiaoping (koji je došao na vlast nakon Maoa) i na kraju Lin Biao, očekivani nasljednik Maoa, sve do njegove tajanstvene smrti.
Xi nije Mao. Međutim, Kina je i dalje Kina. Xi stvara upečatljivo delikatnu ravnotežu. On pokušava biti siguran da je Komunistička partija njemu odana i da je Narodna oslobodilačka vojska (PLA) odana Komunističkoj partiji. Međutim, on ne može provoditi čistke iste širine i dubine kao Mao, jer mu je potrebno da institucije kineske vlasti djeluju. Xijeve reforme na strani opskrbe, njegova želja da preoblikuje PLA u suvremenu borbenu silu, čak i osnovno pitanje osiguravanje da Kineska burza radi uz određenu razinu dosljednosti – sve to zahtijeva funkcionalnu vladu i vojsku. Do sada je bilo malo otvorenog otpora prema Xijevim potezima, a Komunistička partija nije u stanju paralize. Međutim, paraliza je na kocki za Xija. On provodi čistke zato što mora. To ga čini jakim u jednom smislu i vrlo slabim u drugom.
Putin se nalazi u sličnoj situaciji u Rusiji. Nakon ruskog obavještajnog neuspjeha u Ukrajini, Putin je u studenom 2014. objavio da će najvažnija ruska služba sigurnosti, FSB, biti "restrukturirana" – što je uobičajeni eufemizam za onu vrstu čistki o kojoj govorimo. Nakon što je FSB reorganiziran prema njegovom ukusu, Putin nije oklijevao dobro ga iskoristiti. Početkom ove godine, Putin je krenuo u neku vrstu svog protu-korupcijskog pohoda, i do sada je FSB uhitila gradonačelnike, guvernere i zamjenike ministara u vladi (među mnogim drugima) temeljem raznih optužbi. Samo početkom ovog mjeseca, Putin je otpustio više od 50 časnika ruske Baltičke flote, uključujući i viceadmirala.
Ni u Rusiji čistke nisu nešto strano. Velika Staljinova čistka od 1936. do 1938. godine možda je najpoznatija, jer su mu čistke pomogle da učvrsti svoju vlast. Povjesničar Robert Conquest jednom je procijenio da je 20 milijuna ljudi umrlo u čistkama za vrijeme Staljinove ere, a Aleksandar Solženjicin je 1973. ovjekovječio mračne uvjete u gulagu u svojoj knjizi. Sovjetski Savez zadržao je koheziju nakon Staljinove smrti kroz djelovanje svojih službi sigurnosti, a Putin se vratio toj formuli kako bi zadržao svoju vlast u zemlji, dok njezino gospodarstvo pati zbog niskih cijena nafte, koje u skoroj budućnosti neće znatno porasti.
Putin također nije Staljin, i njegove su kampanje vrlo blijede u odnosu na ono što je Staljin bio sposoban učiniti na vrhuncu svoje vladavine. Čak i više nego Kina, Putin djeluje s pozicije slabosti. Ruska ekonomija je u ruševinama, pogrešno je odigrao igru u Ukrajini, te sada pokušava održati svoju ogromnu i posrnulu zemlju jedinstvenom. Nije jasno radi li se o samo jednom većem koncentriranom naporu, ili o tome da su Putinovi ciljevi više kirurški. Možda su kao i u slučaju FSB-a Putinovi potezi glede Baltičke flote pomalo nalik na proljetno čišćenje, kako bi bio siguran da su njegove snage kompetentne u slučaju sukoba. Ili je to možda pitanje lojalnosti, a Putin uklanja izvore neslaganja s njim u cijelom sustavu. Jasno je da se Putin nalazi pod pritiskom, stoga on radi ono što može kako bi kontrolirao situaciju.
Turska ima manje priča o čistkama u svojoj povijesti. Udari su bili glavno sredstvo turske vojske za zadržavanje određenog stupnja kontrole nad političkim zbivanjima u zemlji. Udari su se dogodili 1960., 1970., 1980. i 1997. godine (premda su čistke vrlo često uslijedile nakon udara). Mnogo se buke stvorilo glede Erdoganovih čistki kao reakciji na propali puč, ali je osnova neuspjelog puča izvedenog prošlog mjeseca dijelom postavljena početkom 2000-ih, kada su Erdoganova Stranka pravde i razvitka (AKP) i gülenisti nastojali smanjiti snažan utjecaj nekih istaknutih predstavnika vojske.
Očito je da AKP nije bio sposoban uklonili sve protivnike svoje vlasti. Međutim, bio je sposoban napraviti dovoljno štete da osakati opoziciju u vojsci do te točke da nedavni pokušaj državnog udara jednostavno nije bio dovoljno jak da omogući preuzimanje kontrole nad Turskom, kao što se to dogodilo 1960. i 1980. AKP i gülenisti zajedno su se okomili na "derin devlet" (koaliciju protudemokratskih snaga) u Turskoj. Sada se Erdoğan okrenuo protiv gülenista – "paralelne države" – kako bi se riješio još jednog potencijalnog izazivača.
Za razliku od Rusije ili Kine, Turska je na uzlaznoj putanji moći. Svaka veća sila u svijetu prošla je kroz razdoblje kaosa i nasilja, prije nego što je postala prominentna. Sjedinjene Države imale su građanski rat. Francuska je imala Francusku revoluciju. U Japanu se vodio građanski rat prije obnove Meiji. Popis se nastavlja. Erdoğan umirovljuje stotine visokih vojnih časnika i otpušta tisuće sudaca i akademika. CNN procjenjuje da je više od 50.000 dužnosnika u čistkama do sada izbačeno iz državne uprave, a vjerojatno će ih biti izbačeno još više u budućnosti. Ako Turska želi postati regionalna sila, prvo mora razviti unutarnju koheziju. To se može dogoditi kao rezultat demokracije ili kao rezultat čistki. Metoda nije važna. Ključna činjenica je da se, za razliku od Rusije ili Kine, čistka u Turskoj ne provodi samo kako bi se stekla kontrola, nego je i potencijalno sredstvo za projekciju sile.
Neki bi se mogli protiviti zbog uključivanja Sjedinjenih Država u ovu skupinu. Mogao bih im odgovorili tvrdnjom da bi na nedavni komentar Chrisa Christiea o tome da bi Donald Trump mogao zatražiti od Kongresa da promijeni zakone o državnoj službi kako bi se omogućilo lakše „otpuštanje“ – čitaj lakša čistka – oni koje je imenovao Barack Obama trebali osvijestiti to pitanje u umu američkih čitatelja. Reuters koristi riječ "čistka" u svom naslovu o toj priči. Međutim, čistke u američkoj vladi nisu nešto novo. Obama je imenovao potpuno novi Kabinet dužnosnika (osim Roberta Gatesa) kad je preuzeo mjesto predsjednika 2009. godine. To je jedan oblik čistke. Franklin D. Roosevelt pokušao je napuniti svojim ljudima Vrhovni sud. Nakon što je Andrew Jackson postao predsjednik 1828., senator New Yorka William L. Marcy slavno je izjavio da "pobjedniku pripada plijen." I jedno i drugo također su neke vrste čistki. Sjedinjene Države samo provode svoje čistke jednom u svake četiri godine, i ne dopuštaju da naraste pritisak u sustavu tijekom desetljeća. Znak je zdravlja liberalne demokracije ako njezini političari, generali i dužnosnici mogu po kratkom postupku biti otpušteni.
Ne pokušavam uspostaviti izravnu jednakost između navedenih zemalja. Očito je da Sjedinjene Države nisu Rusija. Također je očito da Rusija nije Sovjetski Savez. Tvrdim, međutim, da su čistke nužne, da su ponekad zdravi dio politike, te da se tek tako događa da četiri zemlje koje su ključne za naš geopolitički model u previranju ili na vrhuncu velikih čistki. Jedna od njih – Sjedinjene Države – to radi po planu. Ostale se nalaze na prvim linijama globalne krize, te su se kao rezultat toga svaka okrenula prema sebi. Činjenica da riječ "čistka" ima negativno značenje često može sakriti njezinu važnost ili dovesti do stvaranja osjećaja moralne superiornosti. Ni jedno ni drugo nije produktivno kada se pokušava shvatiti što se u stvari nalazi na kocki.
Jacob L. Shapiro, Geopolitical Futures, Austin, Teksas, SAD
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više