Politički atavizam

Kanadske su vlasti lijepo otputile Goluba Lazovića, člana jugoslavenske diplomafije

Hrvatska diplomacija stvorena je u hrvatskoj dijaspori upornim i sustavnim radom vodstva Hrvatskog narodnog vijeća. Od službenog sudjelovanja vodećih ljudi HNV-a u Radu Madridske, a zatim i Ottawske konferencije, preko službenog otvaranja Informativnog ureda HNV-a u Ottawi pa do saziva VI. Sabora HNV-a u Zagrebu, u lipnju 1990., proteže se razdoblje nastanka i razvoja moderne uljudbe koju je Dijaspora darovala Domovini nakon Referenduma o nezavisnosti 1991.

U to ime indikativan je prvi sukob hrvatske diplomacije HNV-a i jugodiplomafije uoči otvaranja Informativnog ureda HNV-a na Slater streetu još one davne 1982. godine. Sve je rađeno javno i službeno i kanadske vlasti su bile zadovoljne činjenicom da Hrvati brzo uče i ispravno interpretiraju pravno ponašanje u međusobnom i u međunarodnom suobraćanju na visokoj razini. Tada je iz Beograda delegiran u Ottawu dr. Golub Lazović, profesor međunarodnog prava na Beogradskom univerzitetu, a ujedno i načelnik Kriznog štaba Jugoslavije u Ottawi sa zadatkom da sve učini kako bi ponizio HNV onemogućavanjem otvaranja Informativnog ureda (kakav Kanađani nisu dopustili npr. Palestincima) Kad je došao u Ottawu i bio primljen na 'visokom novou', Lazović je objasnio svojih kanadskim sugovornicima da je hrvatska Dijaspora uglavnom mirna s izuzećem 'terorističkih grupa' od kojih je najopasnije Hrvatsko narodno vijeće, koje bi trebalo onemogućiti u javnom ponašanju, a što bi znatno unaoprijedilo jugoslavensko-kanadske odnose.

Kanađani su na te riječi uzvratile Lazoviću riječima da je HNV legalistička međunarodna udruga koja svojim ponašanjem onemogućuje razne nekontrolirane i nezakonite postupke. K tome hrvatska Dijaspora se ne smatra Jugoslavenima nego li – Hrvatima koji žive u Dijaspori i ne podnose nadzor jugoslavenskih službi nad svojim udrugama. Pa kako je ponašanje Dijaspore tipično demokratsko, Kanada ga ne može zabraniti jer se to kosi sa samim kanadskim zakonima i baš tih godina obznanjenim'Ustavom Kanade'. I Golub Lazović se je vratio odakle je došao, znajući da je pritisak na hrvatsku Dijasporu ujedno i miješanje u unutarnje poslove država u kojima hrvatski iseljenici žive.

No taj nepodnošljivi pritisak na Hrvate nastavlja se i dalje i u samoj Domovini pa i dan danas kad hrvatska diplomacija djeluje u skladu s pravnim ponašanjem Diplomacije koju je Hrvatskoj pripremila i dala na dar Dijaspora putem HNV-a (što je opširno obrazloženo u nedavno objavljenoj knjizi u Zagrebu "Novi Ahasver" (kojoj je pogovor napisao prof. Đuro Vidmarović).

Zaprepašćujuće je siktanje i šefa srbijanske države, i srbijanske vlade pa i srbijanske diplomafije ovih dana koji, uza sve svoje probleme koje imaju s međunarodnim kaznenim institucijama, a koje su Srbe već u nekoliko navrata osudile zbog Genocida počinjenog u Bosni u u Hrvatskoj. U večernjim vijestima od 1. kolovoža, gosp. Dačić se sprda s hrvatskim narodom jer da je odlučio da se odijeva u crnu odjeću i tako da nastavlja 'ustašku tradiciju'.

No, ustaše su, i to baš u Bosni, bili i Petar Karađorđević i Luka Vukalović, a što se tiče odore vojnih postrojbi ustaša 'Crne legije' Jure Francetića, Dačić kao da ne zna da su te odore bile skrojene od ovećeg kontigenta štofa koji su ustaše zaplijenile u Sarajevu i koji crni štof je bio namijenjen srpskim popovima i kaluđerima. U takvoj, crnoj odori, djelovali su u tijeku Domovinskog rata i vladike, Lukijan u Hrvatskom Podunavlju i Kačavenda u Donjem Podrinju: oni su harangirali čineći sve da četnici pobiju što više lokalnog nesrpskog pučanstva u Vukovaru i u Srebrenici.

I evo sad, Dačića koji je umislio da je onaj u ogledalu na kojeg on pljuje netko drugi a ne on¹, pa ga naziva svakakvim nazivima, kao da mi ne znamo za onu staru bosansku uzrečicu: reci mi da ti ne kažem. Uzimajući u obzir vrlo rezerviran stav hrvatske diplomacije koja baš sad radi svoj posao bez griješke, primjećujemo da se, po nekom čudnom političkom atavizmu, svi UDB-aši – od Ljubljane, preko Zagreba do Beograda uvijek drže u dosluhu i kad god se demokratske snage u nečemu slože na pravnoj osnovi da bi smirili igru, UDB-aši to okrenu naglavačke i izazovu još veću podozrivost i mržnju prema službenim predstavnicima profesionalnaca u mukotrpnom radu, kao već teško odrađeni posao oko razdjela na Savudriji između Slovenije i Hrvatske.

No, istini za volju, ipak jedino beogradski politički djelatnici potenciraju tu svađu i u njoj nervozno sudjelujui iako bi im bila i te kako potrebna naklonost njihovih susjeda, posebno u Hrvatskoj, koja se ne buni oko besmislenih prostačkih kleveta, znajući da je savjest svijeta u stanju sve provjeriti i sve zapamtiti.

Bilješka:

1. Osobito što se tiče množenja spomenika Draži Mihailoviću kojeg su sami Srbijanci osudili na smrt i pogubili ga, po nekoj čudnovatoj tradiciji postupanja sa svrgnutim voždovima.

Akademik Mirko Vidović – Direktor Domovinskog rata