Sporno je čak 700.000 glasova

Sad se vidi da sam bio u pravu, primimo li Tursku, EU se raspada

 

 

Norbert Hofer austrijski je političar iz Gradišća i dugogodišnji član i dužnosnik Slobodarske stranke Austrije FPÖ. Od 2013. godine Hofer je, kao član treće najjače parlamentarne stranke, potpredsjednik, odnosno službeno Treći predsjednik nacionalnog parlamenta. Na nedavnim predsjedničkim izborima kandidirao se za Predsjednika Republike Austrije te je u prvom krugu glasovanja iznenađujuće dobio najveći broj glasova, 35,05 posto. U drugom krugu 22. svibnja tijesno je izgubio od svog protukandidata Alexandera Van der Bellena. Osvojio je 49,65 posto glasova. Drugi krug izbora, po žalbi FPÖ-a, kojoj se pridružio i Hofer, poništio je austrijski Ustavni sud zaključivši da je bilo formalnih propusta prilikom prebrojavanja rezultata dopisnog glasovanja. Tako će se ponovni izbori, drugi krug, ponoviti početkom listopada. Hofer je jedan od troje austrijskih parlamentaraca koji trenutno obavljaju dužnost Predsjednika. Mnogi ga smatraju desničarskim radikalom, prvenstveno zbog stajališta koja je zastupao u odnosu na aktualnu migrantsku krizu te općenito politiku prema strancima, kao i čestim neslaganjima sa stavovima službenog Bruxellesa. S Norbertom Hoferom razgovarali smo u četvrtak u njegovu uredu u zgradi austrijskog parlamenta u Beču.

• Poštovani gospodine Hoferu, kako ocjenjujete odluku Ustavnog suda Republike Austrije da se zbog formalnih propusta prilikom dopisnog glasovanja ponište predsjednički izbori? Smatrate li da je bilo značajnih nepravilnosti?

– Odluku sam primio na znanje. I prije njezina donošenja rekao sam da ću odluku prihvatiti kakva god ona bude. Ustavni sud navodi da je bilo prostora za manipulacije. Takvog prostora prilikom izbora naravno ne smije biti. Da takvi problemi postoje, znali smo već prilikom prošlih predsjedničkih izbora. Na to je upozoravao i OSCE već i prije. Ali potrebne promjene nisu provedene. Naravno, ako netko sam otvara kuverte i prebrojava glasove pristigle poštom, onda nitko ne može biti siguran što se tu stvarno događalo. Postojale su velike razlike između prebrojenih glasova na biračkim mjestima i glasova pristiglih u kuvertama. Neobjašnjivo velika razlika. Radi se o glasovima 700.000 ljudi koji pokazuju ogromna odstupanja. No, to je sada iza nas, Ustavni sud je rekao svoje. Idemo dalje.

 

• Vi osobno i vaša stranka FPO, slobodarci, bilježite snažan porast popularnosti u Austriji. Vaš rezultat na predsjedničkim izborima, osvojili ste gotovo 50 posto glasova, najbolji je u povijesti. Kako to objašnjavate?

– To su dvije razine. Jedna je rast FPÖ-a. Nakon jedne teške krize stranka je imala mogućnost obnoviti se gotovo iz temelja. Odlučili smo tada da ćemo preuzeti odgovornost i uzeti ljude u stranci koji mogu dobro zajedno surađivati. I stvarno, između šefa stranke i svih značajnijih nositelja odluka u stranci postoje dobri, prijateljski odnosi u kojima se jedni na druge možemo osloniti. Tu je i stranački program koji je dobar i koji se konzekventno provodi. Naglašavam da se ne radi o populizmu. Populizam je za mene kada osluškujete i činite ono što se najviše očekuje, slijedite mainstream. Mi ne slijedimo mainstream nego podvlačimo teme koje su nama važne. Tu je, na primjer, bilo pitanje Turske u prošlosti i sada se vidi da smo bili u pravu. Tu je pitanje izbjeglica, kako se ophoditi prema njima. Naš stav je da to treba činiti razumno, humano, ali također na način da to i funkcionira. Dakle, to prije nikako nije bio mainstream. Ili primjerice globalni sporazum o klimi. Ja znam da je 80 posto ljudi u Austriji za takav sporazum, ali moja je pozicija da zaštitu klime treba postići kroz korištenje novih izvora energije, da svaka država napravi odgovarajuće korake s ciljem rasta korištenja novih, čistih izvora energije, radi zaštite klime. Samo ta tema toliko je komplicirana da s njom sigurno nećete dobiti izbore. Ali ja se čvrsto držim tih smjernica. To je jedna točka, pravi sadržaj. Druga je razina podrška mene osobno na predsjedničkim izborima. Krenuo sam s osam posto podrške glasača. Puno puta su me pitali zašto sam se postavljao na određen način na javnim diskusijama na televiziji, zašto se nisam prethodno savjetovao i drugačije uobličavao nastupe. Jednostavno sam odlučio da ne ću dopustiti da me se savija i lomi. Prije tih javnih sučeljavanja odbijao sam sudjelovati u bilo kakvim pripremama. Moje pripreme bile su vožnja biciklom kroz šumu, da očistim glavu i da onda tamo jednostavno govorim ono što odgovara mojim uvjerenjima. Na taj način čovjek je ekstremno autentičan. I to je kod ljudi dobro prihvaćeno.

 

• Imate odlične šanse za pobjedu na ponovljenim izborima. Ako pobijedite, hoćete li tražiti raspisivanje parlamentarnih izbora?

– Ne. Mičem prste od parlamenta. Tamo sjede osobe koje su građani izabrali. U to se sigurno ne ću miješati.

 

• Vašu stranku često nazivaju radikalno desnom, kao i francuski Nacionalni front, kao stranku Geerta Wildersa u Nizozemskoj. Što mislite o takvim kvalifikacijama?

– Reći ću da smo mi jedna stranka desnog centra. Naravno, za jednog komunista mi smo ekstremno desno, razlika je prevelika. Ali prema našem programu mi spadamo u desni centar, u nekim segmentima smo i lijevo orijentirani. U pogledu socijalne politike čak smo lijevo, u gospodarstvu liberalno, a po pitanju sigurnosti smo desno orijentirani. Ali nikako ekstremno. Sve što je ekstremno je loše. Evo primjera politike prema strancima. Smatramo da uvijek u središtu treba biti pojedina osoba. Ne smijemo razne ljude, pojedine skupine, stavljati u isti lonac. Tu nastaju problemi. To što lijevi kažu, svi ljudi koji k nama dolaze su dobri, to je krivo. Kao što je krivo reći da su svi ti ljudi loši. Moramo pronaći jednu razumnu sredinu.

 

• Mađarski premijer Viktor Orban bio je česta meta kritika Bruxellesa. Slažete li se s tim kritikama?

– Kritike je upućivao Juncker, kritike su dolazile s raznih pozicija. Kritike su upućivane i meni. Ono što je Viktor Orban napravio, morao je napraviti – zaštititi vanjsku, schengensku granicu. Da ga se zbog toga kritizira malo je čudno. To baš i ne razumijem.

 

Junckera smatram krivom osobom na čelu Komisije

 

• Možda zbog problematičnog načina štićenja granice?

– Da. Ali kako drugačije? Zaštititi schengensku granicu znači da se ona ne može proći bez kontrole. Ne mogu shvatiti ni kritiku koja je tada na Orbanov račun dolazila iz Austrije. Morat ćemo ali se u konačnici EU sastoji od država članica i nitko od političara ne lebdi negdje gore iznad. I ako je netko dobar predsjednik Komisije, onda mora diplomatskim putem te na razuman način tražiti zajedničko djelovanje. Mogu otvoreno reći da Junckera smatram krivom osobom na čelu Komisije. Predsjednik Komisije koji na sastanku na vrhu dijeli šamare jednom šefu države, pozdravlja: Evo dolazi diktator… to više nije zabavno. Ja se volim šaliti, ali postoji vrijeme za šalu i vrijeme kad treba ozbiljno raditi. Juncker to očito ne može odvojiti jedno od drugog. Na toj poziciji volio bih vidjeti čovjeka koji će Europu povesti dalje, koji će dati značajan doprinos da EU ima bolju budućnost i koji ujedno ima diplomatske vještine. Uvjeren sam da takvi ljudi postoje u EU-u.

 

• Kada već govorimo o budućnosti EU-a, sjena Brenta nadvila se nad EU-om. Kakva je vaša procjena, kako će izgledati EU za pet godina?

– Važno je sada da nositelji odluka u EU-u i Velikoj Britaniji ostave osjećaje po strani. I da pokušaju, iz toga što se dogodilo, napraviti najbolje. Ljudi su odlučili, a u demokraciji se takve odluke moraju prihvatiti. Za mene to znači da moramo poduzeti sve da učvrstimo gospodarske odnose između Velike Britanije i EU-a. To moramo učiniti u sljedeće dvije godine koliko će trajati taj proces. Ne smijemo biti uvrijeđeni jer je netko nešto krivo napravio. To nema smisla. Sada državnici moraju osigurati budućnost. Za Britance to znači da moraju osigurati svoja tržišta jer se ne će orijentirati samo na EU, nego i prema Kanadi, SAD-u i vjerojatno Kini. Interes EU je osigurati što je moguće jače gospodarske odnose s Britanijom.

 

• A Austrija. Poznato je da ste vi 1994. glasali protiv ulaska Austrije u EU, a tvrdite da biste to učinili i danas?

– Da, ponovno bih glasao protiv kad ne bi bili članica EU-a. Tada bi vjerojatno imali slične ugovore s EU-om kao i Švicarska. U tim uvjetima ne bih glasovao za ulazak u EU. No, mi smo članica, tako su odlučili građani Austrije. I ja sigurno nisam za to da predlažem da napustimo EU. Ali unutar Unije moramo učiniti najbolje. Austrija je neto platiša i ima veliku odgovornost da EU funkcionira. Za mene postoje dvije situacije u kojima bih mogao reći kako vjerujem da će doći do raspada EU-a i da građane Austrije treba pitati žele li ostati u Uniji. Jedna je ulazak Turske u EU. Vjerujem da bi to bio kraj EU-a. To sam davno rekao, a danas se jasno vide razlozi poput pritisaka na novinare, zatvaranja novina, otpuštanja sudaca, nastavnika… Prije više mjeseci pucalo se na žene, doduše gumenim mecima, ali svejedno. Upadalo se u novinsku redakciju bez potrebnih sudskih naloga… To su signali koje smo moramo uočiti, ali ih se nije željelo uočiti.

Druga situacija je da reakcija na Brexit bude potpuna centralizacija EU-a na štetu država članica i nacionalnih parlamenata. To bi uvjetovalo promjenu našeg Ustava i u tom slučaju se ionako treba pitati građane.

 

• Dakle, osim u ta dva slučaja, raspisivanje referenduma oko austrijskog članstva u EU smatrate nepotrebnim?

– Tako je. Smatram da iz Brexita trebamo izvući pouke kako bi EU mogli dalje razvijati. To je ono što jedan odgovoran državnik zajedno s drugim državnicima i državnicama u Europi mora učiniti.

 

• Hoće li Srbija biti članica EU-a?

– Srbija će biti članica EU-a. Pri tome moram reći da u ovom cijelom vihoru, koji se trenutačno događa, sada baš i ne bi bio optimalan trenutak. EU mora vidjeti kakve će ugovore sklapati u budućnosti, a to se mora utvrditi vrlo brzo. Nakon toga pristupni proces može i mora krenuti dalje.

 

• Smatrate li da je model suradnje poput Višegradske skupine, svrsishodan i u trilaterali između Beča, Ljubljane i Zagreba, koju je već započeo bivši austrijski predsjednik Fischer? Biste li nastavili tu vrstu suradnje?

– U svakom slučaju. Svjesni smo koliko su važni mir i stabilnost upravo u ovom dijelu Europe. Ako tu nema stabilnosti, neće je biti ni u Europi. Stoga moramo, za Austriju tu postoje i povijesni razlozi, zajedno raditi i osigurati tu stabilnost.

 

• Jeste li ostvarili suradnju s nekom od hrvatskih političkih stranaka?

– Ne, nismo. Ali ja sam iz Gradišća i ostvario sam izuzetno dobre rezultate u tamošnjoj hrvatskoj zajednici. To me posebno obradovalo jer je baka moje supruge Gradišćanska Hrvatica. Moja supruga na žalost ne govori hrvatski, ali zna otpjevati neke hrvatske pjesme koje ju je baka naučila.

 

• Kako surađujete s Gradišćanskim Hrvatima?

– Bio sam i u politici Gradišća. Stalno sam se kretao u krugovima hrvatske zajednice. U tamošnjoj pokrajinskoj vladi nailazio sam na veliki broj Gradišćanskih Hrvata, to vidite već po imenima na vratima. Gradišćanski Hrvati sudjeluju u vlasti, ali je tamo posve nebitno tko pripada kojoj skupini ili manjini. Međusobni odnosi su odlični. U Gradišću nikada nije bila tema tko pripada kojoj skupini i tko govori kojim jezikom, hrvatskim, mađarskim, njemačkim. Dvojezični nazivi mjesta nikome ne smetaju i nikada nisu dovođeni u pitanje.

 

• Hoćete li ljetovati u Hrvatskoj?

– Bio sam prije dvije godine posljednji put. Često sam dolazio jer nije daleko od Gradišća. U Hrvatskoj posebno uživam u prekrasnom, nevjerojatno bistrom i čistom moru kakvo se rijetko gdje drugdje može naći. U tome uživa i moja kći. Ali ove godine ne ćemo jer imam vrlo malo vremena. Vjerojatno ću ići u bližu Mađarsku jer moram ostati blizu Beča.

 

• Prošle godine i Hrvatska i Austrija bile su suočene s problemom migrantske krize. Može li se takvo što ponoviti? Što učiniti da do toga ne dođe?  

– Naravno da se može ponoviti, posebno ako pogledamo najnoviji razvoj događanja u Turskoj. Tamo se intenzivno djeluje protiv kurdske manjine, tako da možemo očekivati i dodatne rijeke izbjeglica. Stoga moramo pronaći odgovarajuća rješenja. Zato EU mora mijenjati svoje ugovore. Ako ugovori nisu adekvatni, treba ih mijenjati, treba sklopiti nove. Schengen je ispravna mjera. Samo što u praksi nije realizirana. Granica koja je samo nacrtana na karti, a ne kontrolira je se, zapravo nije granica. Treba se držati Schengena i u praksi kontrolirati granice. To podrazumijeva i da se predviđeni postupak ubrzano provede tamo gdje je neka osoba prvi put registrirana. I ako se utvrdi da netko stvarno ima pravo na azil, da je stvarno izbjeglica, da mu se omogući ulazak u EU na ograničeno vrijeme, dok se situacija u njegovoj domovini ne promijeni na bolje. Pritom, naravno, ne smijemo ostaviti izloženima zemlje na granici Schengena. Ti ljudi moraju naravno biti prihvaćeni na cijelom prostoru EU, sukladno mogućnostima pojedinih članica. Tu moramo biti pragmatični. Ako prihvatimo one koji su stvarno izbjeglice i ako pronađemo razuman put za njihovo zbrinjavanje i raspoređivanje, nitko u EU ne bi smio biti zakinut.

 

• Je li postavljanje žice na granici između Austrije i Slovenije u danim uvjetima jedna od mogućih mjera?

– Nadam se da ne. Ako schengenska granica funkcionira, onda potrebe za sličnim mjerama nema.

 

• Svi političari u Beču i Zagrebu govore da su naši odnosi dobri. Kako ih vi ocjenjujete?

– Pridružujem se toj ocjeni. To povezujem i s tim da vrlo velik broj Austrijanaca dobro poznaje Hrvatsku. Prije se odlazilo u Jugoslaviju. Ljudi se dobro poznaju i znaju da oba naroda vole i raditi i uživati u životu. Za razliku od nekih drugih koji ili samo rade ili samo koriste blagodati života.

 

BiH – bila bi to prva islamska država u Europi

 

• Vi i vaša stranka imate dobre odnose i s Republikom srpskom. Kako gledate na njihovu politiku prema BiH i kako vidite budućnost BiH?

– Ovdje kao političar treba postupati vrlo oprezno jer se točno zna da je situacija vrlo teška i komplicirana. S jedne strane imamo razumijevanje za njihovu želju za samostalnošću, dok smo s druge strane također svjesni da s tom samostalnošću u Europi nastaje jedna islamska država. Stoga moramo postupati s velikim razumijevanjem i s puno osjećaja za postojeće probleme, kako bismo povezali, a ne razdvajali. Dati puno slobode i autonomije, ali ujedno i raditi na nastavku povijesne povezanosti naroda na tim prostorima. Umjesto razračunavanja treba pronaći zajednički jezik koji će u budućnosti dovesti do zbližavanja i prijateljskih odnosa. To je i naša velika odgovornost.

 

• Francuska je žrtva novog terorističkog napada, u ponedjeljak je bio i napad u Njemačkoj. Što trebamo učiniti da se obranimo od terorizma?

– Prvo, uvijek sam za to da se problem rješava u korijenu, tamo gdje je nastao. U budućnosti trebamo biti puno oprezniji po pitanju mogućih vojnih intervencija u nekoj zemlji. Često vjerujemo nekom moćniku da se moraju otkloniti i prekinuti strašna događanja, a onda upadnemo u još težu situaciju. Čak i ako se želi učiniti nešto dobro, treba dobro promisliti prije nego što se tako umiješa i poremeti postojeće odnose u određenoj državi. Treba triput promisliti koji su mogući učinci. Kao u Iraku. Tamo smo su proizveli veliku nesigurnost. I što sada treba uslijediti? Suočeni smo s terorom i nezapamćenom mržnjom prema Zapadu. U tim zemljama praktično nema obitelji koja nije bila žrtva rata i terora. Na taj način zasađena je spirala negativnosti.

Naša osnovna zadaća je zaštititi naše zemlje. A to, među ostalim, znači da ne dopustimo da se naši državljani bore u redovima Islamske države. Ako to čine, moraju znati da više nema povratka, što trenutno nije slučaj, zahvaljujući postojećim zakonima. Ako se netko pridruži Legiji stranaca ili vojsci neke druge države, gubi austrijsko državljanstvo. Međutim, ako se pridruži IS-u, onda to nije slučaj jer se Islamska država ne smatra državom. Tako se rijetkim povratnicima iz IS-a sudi, ako se može dokazati da su izravno odgovorni za konkretne zločine, što je vrlo teško, dok ostali koriste prava iz socijalne skrbi. Ukratko, moramo poduzeti potrebne mjere sigurnosti.

 

• Kako vidite rješenje trenutne krize u odnosima EU-a i Rusije? Treba li olabaviti sankcije ili nastaviti?

– U proteklim mjesecima zaključio sam da se u cijeloj priči ni Ukrajina ne drži preuzetih obveza. Budimo pragmatični. Sankcije su zaključene i koji je rezultat? Što se tiče Rusije, učinaka nema. Što se tiče našeg gospodarstva, nastaje velika šteta, također za Austriju. Stoga, sada moramo pragmatično, polako popuštati prema ukidanju sankcija. EU je uputila signale, ali sada to više ništa neće promijeniti. Treba postupati razumno, a to je za mene normalizacija odnosa s Rusijom.

 

• Ako pobijedite na izborima, hoćete li i dalje slijediti zadane vanjskopolitičke smjernice vaše stranke i kako ćete nastupati u odnosu na vanjsku politiku austrijske vlade?

– Predsjednik mora sa sebe skinuti stranačko-politički ogrtač. To je vrlo važno. Ali normalno da čovjek ne može potpuno prekrižiti vlastitu osobnost. Postoji poglavlje u našem stranačkom programu o vanjskoj politici u kojemu je naglašena otvorenost prema svijetu i vlastita autonomija. Austrija mora biti zemlja otvorena prema svijetu, u tom smjeru mora ići predsjednik, ali se vlastita zemlja pritom ne smije zaboraviti.

 

Željko Petrušić, Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/duznosnik-slobodarske-stranke-sad-se-vidi-da-sam-bio-u-pravu-primimo-li-tursku-eu-se-raspada/4552607/