Lepršajući dugački hrvatski barjak na kninskoj tvrđavi drži stražu nad gradom. Internacionalni poklič Za dom spremni postao ponovno meta medijskih reflektora. Na nebu iznad Srbije lebde riječi Za tuđi dom spremni.
Na internacionalnim Olimpijskim igrama, tko zna kojim po redu, se ovih dana, s velikom ljubavlju brane boje svojih domovina. Internacionalni poklič Za dom spremni je ovih dana također meta medijskih reflektora. Zašto internacionalni? Zato što velikim slovima, na njihovim jezicima ispisan, lebdi na nebu, i iznad Koreje, i iznad Kine, i iznad Rusije, i iznad Turske, i iznad Izraela, pa sve do Argentine i Novog Zelanda. Zloglasni predstavnici naše susjedne Srbije, su već davno, taj poklič, na sebi svojstven način, obogatili jednim, do zla Boga ružnim i malignim dodatkom, čije kancerogene klice su zatrovale i mnoge druge. Mnogi će se zapitati. Pa ljudi moji je li to moguće? Jest, moguće je. Na njihovom nebu, već dugo dugo, velikim slovima ispisano, lebdi poklič – Za tuđi dom spremni. Nasuprot tom otrovno kancerogenom proizvodu, Hrvatska je obogatila svijet i sve njegove narode s jednim autentičnim, zdravim i ljekovitim kulturnim proizvodom, koji jača nacionalni imunitet, i koji se već nalazi ili se treba naći u svim svjetskim ljekarnama u kutijicama pod nazivom ČAVOGLAVE, s podnaslovom na udarnom mjestu „Na izvoru rijeke Čikole, stala braća da obrane svoje domove“.
Ne samo da sam čitao „Na Drini ćuprija“, nego sam i hodao po njoj, odgovorio je Haso svom prijatelju. Ne samo da sam čuo i pročitao o mnogo toga što se jučer događalo po Kninu, nego sam i hodao po njemu, u pratnji vrućeg zvizdana i njegovih cvrkavaca. Baš ovako sam odgovorio i cijelu ovu priču ispričao susjedu Branku, koji me, još mamurnog od putovanja, prepoznao i glasnim povikom s umirovljeničke klupe, riskirajući zbog visokih decibela kaznenu prijavu policije zbog remećenja javnog reda mira, kao što se to dogodilo Thompsonu, pozvao da mu objasnim nešto u vezi tih provokacija i provokatora o kojima je obaviješten preko tih svačijih, a najmanje naših medija.
Kakve provokacije, kakvi provokatori, kakvi bakrači? Knin je jučer bio glavni grad Hrvatske. Svi oni koji se osjećaju Hrvatima, pripadnicima hrvatske nacije i hrvatskim državljanima su jučer bili ili su trebali biti, bilo tjelesno bilo duhovno u Kninu, gdje se održavala tradicionalna središnja Olujna proslova, velike povijesne pobjede nad veliko srpsko četničkim fašističkim okupatorom i njegovim mrskim teroristima i diverzantima. Gradom su zajedno sa slavljenicima prodefilirale i sve braniteljske postrojbe sa svojim ratnim zastavama i zakonitim obilježjima kao svetinjama iz obrambenog domovinskog rata. Uz šarenilo i mnoštvo hrvatskih zastava i drugih nacionalnih svečanih obilježja uši su vam parali i zvuci glasne svečane glazbe, te zaglušujući nisko nadlijetajući vojni migovi.
U kasnim večernjim satima ulice su još pune. Trgovci suvenirima tek dolaze na svoje. Rijeka hladnog piva teče posred Knina. Nalazimo se na željezničkom kolodvoru očekujući vlak za Zagreb. Ponoćni topli vjetrić pristigao s Dinare ili s mora, vam liječi pluća. Lepršajući dugački hrvatski barjak na tvrđavi drži stražu nad gradom. Jaki decibeli sa stadiona, zbog kojih je Thompson zaradio kaznenu prijavu, dopiru i do vas. Neki senilni starac ili starica pravne struke, znajući da poslije 22 sata imaju pravo na mir, telefonom su pozvali policiju, koja je na intervenciju građana odmah reagirala. Kao da smo bili na samom stadionu, poslušali smo na kraju i nacionalni hit Čavoglave sa spomenutim internacionalnim pokličem Za dom spremni, koji ljekoviti hrvatski kulturni proizvod, kako smo već rekli, puni svjetske ljekarne. Doživjeli smo i do sada neviđeni najduži polusatni svečani vatromet iznad grada.
I na kraju nešto iz režije zloglasnih udbo svastikaša, koji im pokušaj ovoga puta nije upalio. „Godinama igram folklor, i ovoga puta smo počašćeni nastupom na kninskoj bini. Na bini se nalazila i bala slame valjda da bi dočarala narodne običaje. Vjerovali il ne, u toj gužvi na bini, primijetim visokog tankog muškarca kako upaljačem diskretno pali slamu. Odmah sam potrčala gasiti požar, što su činile i druge žene koje su u rukama imale bočice mineralne vode za osvježenje. On se izgubio u gužvi. Isto ovo sam ispričala i pred županom i pred drugima koji su kasnije došli.“ Baš ovako svoja viđenja i doživljaje prepričava uzbuđena korpulentna folklorašica. Valjda su i zračne kamere, koje su iznad naših glava plovile kao svjetlucavi bumbari, nešto od toga i snimile.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više