Općenito je konstatirano da u posljednje vrijeme Arapi u BiH masovno kupuju ogromne prostore, kao svoj grunt, da namjeravaju graditi, ili već grade velike stambene komplekse, itd. Nisu rijetki građani koji zapažaju invaziju tih stranaca u BiH, posebno u najatraktivnijim njenim dijelovima. O tome se i piše u posljednje vrijeme, iz različitih uglova. Sve više ima tekstova koji afirmiraju to pojavu, zaista omasovljenu, posmatrajući je kao navodni ekonomski interes, kao razvoj turizma, privredne investicije i sl. O tome sam i ja pisao u nekoliko navrata, ali osjećam potrebu da naglasim nešto što mi se čini važnim a izmiče iz fokusa mnogima, ili svima koji afirmativno gledaju na tu pojavu.
Esad Duraković
Pri tome moram naglasiti, na samom početku, da se ne radi ni o kakvoj mojoj fobiji, da nemam ništa protiv Arapa kao takvih – apsolutno – već na cijeli slučaj gledam kao na jednu posebnu strategiju čiji krajnji efekti se ne vide sada, ali će se vidjeti kada bude prekasno. Vjerujem čak da se ovdje radi o nekoj vrsti projekta. Prvo, nisu ovdje u pitanju investicije u gospodarstvo, i nije riječ o turizmu. nego se strancima rasprodaju naši najbolji resursi: trajno im se prodaje bosanski grunt.
Na cijeli slučaj gledam kao na jednu posebnu strategiju čiji krajnji efekti se ne vide sada, ali će se vidjeti kada bude prekasno. Vjerujem čak da se ovdje radi o nekoj vrsti projekta. Drugo, kratkoročne koristi od posjeta ove vrste stranaca (nije mi poznato da postoje službene analize o tome) upravo su kratkoročne, gotovo trenutačne: one mogu prevariti u pogledu krajnjih ciljeva jer – ponavljam – nije riječ o turistima koji dođu i odu, nego o onima koji će trajno ostati na SVOJOJ ZEMLJI u BiH. To mijenja situaciju.
Treće, često slušamo/čitamo argumente onih koji podržavaju ovu omasovljenu pojavu kako Arapi kupuju nekretnine i u europskim zemljama, tako i u Srbiji i sl., te da tu ništa nije sporno, da nismo jedini gdje kupuju nekretnine… Ovakva argumentacija previđa jednu stvar koja je od posebne važnosti i o kojoj bi morali brinuti svi domoljubno orijentirani Bosanci a posebno Bošnjaci, budući da je njihov opstanak isključivo vezan za opstanak BiH.
Bit je u različitim kontekstima!
Naime, u BiH je vođen rat zato da bi se Bošnjaci kao muslimani politički osujetili, da bi se marginalizirali kao politički subjekt. Ta inercija nije zaustavljena. I danas mnogi u BiH misle/propagiraju kako je nemoguće živjeti s muslimanima, kako je Sarajevo Teheran (za njih je to najgora kvalifikacija), a neki drugi isto tako misle, ali to ne izražavaju na takav način. Dakle, u BiH imamo izgrađen, nažalost, poseban kontekst u kome nije isto masovno naseljavanje Arapa u takvoj BiH i u Londonu ili Parizu, recimo.
Realno je očekivati da će dodikovska politika imati dodatni, „konačan“ argument za secesionizam (imat će ga i ekstremna hadezeovska strana) jer – ne će htjeti da žive u „muslimaniji“, u zemlji čiji jedan entitet je prenapučen selefijama, paradžematima, ahmedijama, šijitima, i u kojima su – uz sve to – Arapi pokupovali čitave oblasti. Ovdje već imamo uvezene „misionare islama“ raznih vrsta, koji svojim djelovanjem problematiziraju tradicionalni bošnjački kozmpolitizam i idu naruku upravo onima koje još uvijek nosi inercija agresije do ostvarenja ciljeva koje su postavili.
Arapima se ispričavam, javno, jer nema ništa protiv njih kao takvih, ali bi i oni morali imati razumijevanja ZA KONTEKST. U krajnjem rezultatu, koji je toliko realan da sliči, zaista, na projekt, kada se naseli mnogo Arapa/muslimana – i to na najuvjerljiviji način naseljavanja, masovnom kupovinom grunta – realno je očekivati da će dodikovska politika imati dodatni, „konačan“ argument za secesionizam (imat će ga i ekstremna hadezeovska strana) jer – ne će htjeti živjeti u „muslimaniji“, u zemlji čiji jedan entitet je prenapučen selefijama, paradžematima, ahmedijama, šiitima, i u kojima su – uz sve to – Arapi pokupovali čitave oblasti. O tom trenutku budućnosti valja misliti, o budućnosti naše djece, a ne o tome koliko su ovog ljeta stranci ostavili novaca na Baščaršiji i koliko su cijenama zemljišta profitirali naši seljaci ili općinari…
Esad Duraković, je profesor arapske književnosti i filologije, hercegbosanski akademik, član jordanske Kraljevske akademije i dopisni član Arapske akademije znanosti u Damasku i Kairu, www.depo.ba/Blin Magazin
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. PrihvatiPogledaj više...