Hrvatski Fokus
Hrvatska

Politika i prostitucija

Stječe se dojam da je politički oblik prostitucije već odavno legaliziran

 
 
"Nije najstariji zanat prostitucija ni politika, već politička prostitucija."
(Martin Jakšić)
 
Politika dolazi od grčke riječi polis (grad, država), a predstavlja kolektivnu djelatnost koja se bavi donošenjem odluka o rješenju problema, predlaže načine rješavanja problema i vodi računa o izvršenju svih odluka koje su bitne i važne za sve članove društvene zajednice, s ciljem boljitka za cijelo društvo i pojedince. Ima puno definicija politike ovisno o vremenu, prostoru i potrebama društvene zajednice. Uglavnom svuda i oduvijek se akceptira opće poznata i usvojena definicija: Politika je umijeće vladanja ljudskim zajednicama.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/08/politician.jpg
Od prvobitne zajednice do suvremenog društva, na svim prostorima, gdje borave i žive ljudi, imanentno se javlja, uspostavlja, ustrojava, razvija, uslojava i egzistira politika u mnogo oblika. Ovisno o interesima, potrebama, ciljevima i zadacima većine i izabrane manjine, služeći se određenim načelima i metodama u organizaciji i razvoju države, društva i javnog života, s namjerom osvajanja ili očuvanja vlasti, politika se uglavnom svodi na postavljene ciljeve: opće dobro, javni interes i ostvarivanje određenih vrijednosti, tradicionalnih i suvremenih. Ti ciljevi mogu biti kratkoročni, dugoročni, trajni, taktički, mjesni, regionalni, državni, međunarodni, globalni, nacionalni i internacionalni, ovisno o vrsti pojedine politike, opće (lokalne, državne, regionalne, međunarodne…) i posebne politike (gospodarske, socijalne, kulturne, prosvjetne, zdravstvene, manjinske…). Pri tome je bitan odnos ciljeva i sredstava u politici. Taj odnos određuje karakter politike, u kojem bi država trebali biti osnovni subject. Karakter politike pokazuje shvaćanje politke, koje može biti etatističko, kratološko, distributivno, elitističko, populističko, demokratsko i autotitativno. Nijedno od tih shvaćanja nije jedinstveno i “čisto” od primjesa onog drugog, često više njih, a ponekad svih, ovisno o onima koji vladaju i kako vladaju.  
 
Državna politika je uglavnom politika vlade. U toj vladavini postoji hijerarhijski odnos nadređenih i podređenih, u smislu je su li vladajući vlastodršci ili upravljači, kao i što je za njih narod, slobodni jednakopravni ljudi ili amorfna masa koju se  oblikuje da bi se njome vladalo. U svakom slučaju politika je borba za vlast, bez obzira na kojem nivou se provodi. Svaka vlast je najveća institucionalizirana moć. Bitno je, vrlo važno, životno najvažnije kako vladajući shvaćaju, prihvaćaju i provode tu moć. Je li za njih moć svemoć ili je ta njihova moć dobivena na poziciji vlasti samo mogućnost da naprave ono što su obečavali i za što su tu gdje jesu. Ako je njihova moć mogućnost, onda su izabrani pravi ljudi, koji će znati, htjeti i moći distribuirati vrijednosti i dobra na najbolji mogući način, prema interesima i potrebama žitelja, u ravnoteži norme i stvarnosti, u ozračju demokracije i politikom činjenične stvarnosti. To i tako mogu napraviti samo pravi političari i ljudi koji žele služiti narodu, a ne oni koji žele biti služeni, poštovani, prihvaćani i doživljavani kao politička elita, koja sama oblikuje i sprovodi svoju politiku, dok je narod puki recipijent i izvršitelj njihove politike, koja uvijek nije njihova, nego njihovih gospodara, bilo domaćih tajkuna, stranih državnika, svakojakih moćnika, koji ovdje imaju svoje različite, trajne interese, zbog strateškog i geopolitičkog položaja naše zemlje.
 
Za političara ne postoji formalno obrazovanje. To je zanat koji se na temelju širokog općeg i opsežnog stručnog obrazovanja, multidisciplinarnih znanja, iskustva iz prakse, osobnih stavova, karaktera, stečenih i razvijenih sposobnosti, usavršenih vještina , namjera, interesa, potreba, intrizične i ekstrizične motivacije, godinama brusi, uslojava, razvija i zorno prikazuje na pojedinim funkcijama i dužnostima. Ne može se iz škole ili fakulteta, kao ni s ulice u visoku politiku, kako god podoba nnetko nekome bio, čiji god bio sin, kći, miljenik, brat, supruga, rodijak, zemljak, istomišljeni, poslužitelj, dužnik, parner, ortak…
 
Svako znanje, zanimanje i poziv se godinama stvara, razvija i primjenjuje, da bi bilo operativno, korisno i zapaženo. To je važno u svim područjima, segmentima i djelatnostima, naročito u politici, gdje su sve oči uprte u pojedinca, naročito u rukovođenju državom i državnim institucijama. Trebamo razlikovati političare i profesionalne političare. Svaka karijera, pa i politička se gradi godinama, s tim da je u politici često iskustvo važnije od diploma. Rad s ljudima je važniji od akademskih titula, što smo imali prilike vidjeti u četvrt stoljeća naše samostalnosti i suverenosti. Važno je steći renome, imati nešto dobro i humano iza sebe, poštenje, čistu savjest,vjerodostojnost, odgovornost, principijelnost, uljuđeno ponašanje, toleranciju, širokogrudnost, uvažavanje, poštivanje, poštovanje, drugog i drugačijeg, oživotvoreno domoljublje,  čuvanje tradicije, spremnost na  služenje… Ministar ne može biti svatko, bez obzira na oblik vladavine. Ova zadnja vlada je inzistirala na ministrima stručnjacima. Kakva je to onda vlada? Vlada stručnjaka ili tehnokracija? Tehnokracija bi bila, barem opo definiciji, vladavina profesionalaca i stručnjaka, koja se temelji na znanosti, tehnici, tehnologiji, argumentima, ograničenjima, uz zanemarena etička, politička, kulturna i civilizacijska pitanja.
 
Ništa od onog prvog nisam vidjela, dok je ovo zadnje bilo jako naglašeno. Pitanje je još kakvih  kojih profesionalaca i stručnjaka? Neki od njih su se predstavili kao eksperti. Nadmeno, “skromno” i osobno su izjavili: Ja dolazim kao ekspert. Ne znam je li se to osjetilo u određenom resoru? Zapravo, nisam ja nikakvo mjerilo, ali čini mi se kako u prošloj vladi nije bilo ni političara, niti stručnjaka, onog kalibra, kakav se očekuje na mjestu ministra. Međutim, jako brzo su sa sebe skinuli provincijalni imidž i postali jako pametni, važni, oholi, nedostupni, bahati i ne baš sposobni. Neki od vrhunskih, priznatih stručnjka, pravi eksperti u svom području, rijetki specijalisti, ispali su u politici nesposobni, pomalo budalasti, neki i prave budaletine, jer je bilo očito kako nemaju pojma što je njihov posao i kako bi ga trebali obavljati. Kako bilo da bilo. Kako god se zvala i nazivala ta vlada, koalicija, kooperacija, reformska suradnja, vlada stručnjaka, tehnička vlada, pala vlada… eksperiment ovakvog sklepavanja vlade i izbora ministra 2+1 je bio potpuni promašaj, da ne idem u detalje i podsjećam na razne performance ovog trijumvirata, gdje još uvijek nisi na čistu tko je Cezar, a tko Brut.
 
Činjenica je da država nije korporacija i na taj način se ne može državom upravljati, bez obzira tko je premijer, pogotovo kad je on zamišljen s određenim rokom trajanja i djelovanjem na daljinski. Svaka čast, nije si to dopustio. Ispao je pravi frajer i cool faca.Time su na vidjelo došle i druge ne baš dobre stvari i razjasnile se neke situacije i međusobni  odnosi, bilo pojedinački, interesni ili stranački. Car je postao gol, ali mu se to nitko nije usudio reći, bilo iz straha, ulizivanja, stranačke stege, čistog uživanja u događanjima i strmoglavom padu ljubljenog vođe. Izgleda da ta bolest postaje epidemija. Još neki carevi postaju goli. Vidjet ćemo  tko će to prvi reći?To je budućnost, sve ostalo je povijest, koja se povremeno ponavlja.
 
Znalci kažu da je politika najstariji zanat na svijetu, baš kao i prostitucija, pri čemu nije nužno pod prostitucijom imati u vidu trgovanja (kupnju i prodaju) seksualnim uslugama. Latinski prostituere znači “javno izlaganje”, prodavanje seksualnih usluga za novac ili neku drugu uslugu. Prostitucija se javlja u više različitih oblika. Poznato je više vrsta prostitucije, slično kao u  politici, po obliku, djelovanju, mjestu i vremenu. Od samog početka nastajanja, tijekom tisućljeća politika i prostitucija idu ruku pod ruku, isprepletene, umrežene, međusobno poduprte i egzistencijalno ovisne. Jedna je drugoj uzrok i posljedica, ovisno o potrebi, interesu, vremenu, čistoj pragmi i kutu gledanja.
 
Politika i prostitucija, paralelno su javno ili prikriveno utkane u sve pore života, u sva područja rada i djelovanja, tijekom cijelog života, svakog pojedinca. Neki to vide i osjete. Neke to zlo mimoiđe. Može se reći da su to rijetki sretnici. Neke samo okrzne, dok je nekima  ta pojava postala sastavni, normalni dio života. Za mnoge je to unosan posao, pogotovo elitna politika u kombinaciji s elitnom prostitucijom, naročito kad obje strane  time zadovolje svoje potrebe i obligatno se okoriste, da ne kažem materijalno obogate. Hoteljeri, vlasnici luksuznih jahti, recepcionari, domari službenih vila, konobari, sobari i ostalo uslužno osoblje puno zna o tome.
 
Poneki i pišu, što nije zanemarivo, jer se još uvijek prisutni akteri našeg javnog i političkog života u tim napisima i opisima vrlo lako prepoznaju. Međutim, ne odvijaja se taj biznis i takve aktivnosti, samo na elitnim mjestima i u ekskluzivnim prostorima. Tome dobro posluži poneki WC, u institu, na fakultetu, visokoj školi, razvikanoj agenciji, renomiranoj klinici, salonima za uljepšavanje, bistroima, restoranima, kafićima, usputnim postajama, raznim prijmovima, vikendicama, društvenim domovima… Time bi se trebali malo više pozabaviti, multidisciplinarno, općenito i specifično, određeni stručnjaci, pa bi onda mnoga toga uz podrobnu analizu, bilo jasnije, naročito u stjecanju visokih položaja u politici nekih nesposobnjakovića i nesposobnjakovićki, kao i ne baš mali broj visoko znanstvenih titula, stečenih u simbiozi politike i prostitucije.
 
U zadnje vrijeme se puno piše i govori o političkoj prostituciji. Za neke je to politička koalicija, reformska suradnja, domoljubna kooperacija,  interesna grupacija, šantiranje, šaniranje, mostovanje, prebjegavanje, trgovanje, uhljebljivanje, obmanjivanje, jurlinizam, taibalizam, zmješancija, utilitarizam, daj-dam politika… Stječe se dojam da je ovaj oblik prostitucije već odavno legaliziran. Nije to nikakva naša umotvorina i inovacija. Kao mnogo toga i to je prepisano od drugih, usavršeno i postalo djelotvorno. Tu sve ovisi o ponudi i potražnji. Malo je friške robe. Sve je več pomalo ofucano, nagriženo, pohabano i potrošeno, od stalnog preslagivanja, razvlačenja i natezanja od ultralijevih do ultradesnih, uz zadržavanje u centru. Nitko se baš ne raduje onome što se uhvati kočarenjem, ali i kočari se. Pri tome treba imati samo debelu kožu, dobar želudac i biti bez trunka savjesti, odgovornosti i vjerodostojnosti.
 
Uostalom, kome je to još važno. U državi u kojoj se na čelne funkcije umjesto sposobnih stavljaju podobni, gdje se za uzore nameću problematične i nemoralne osobe, gdje svatko može sazivati tiskovnu konferenciju da bi neovlašteno branio sebe i pljuvao po drugima, gdje se likovi iz podzemlja hvale prijateljstvom s predsjednicima sudova, gdje se predsjednica države spominje u nedopuštenim kontekstima, svrhu svoje nedodirljivosti i važnosti, gdje su na izbornim listama ljudi upitne etike, pod istragom, bivši zatvorenici, netrasparentni bogataši, utjecajni kumovi, nesposobne ulizice, podrepaši, rodijaci, lažni branitelji, šogori, tete, stričevi…, gdje caruje nepotizam, klijentelizam i korupcija, a svi se pri tom prave, slijepi, gluhi i bedasti,
 
gdje se poluobrazovani idioti hvale magisterijem ili doktoratom iz nekog područja gdje mladi, obrazovani, sposobni i ničim opterećeni ljudi napuštaju domovinu, tražeći bolji život u kojem bi osnovali obitelj, gdje se uzima za veliki plus ako si pod istragom, jer si domoljub, a to ti rade oni koji ne voli Hrvatsku i nikad je nisu htjeli iz osvete, gdje ministrica socijale poručuje: Nek crknu!, gdje se ministri i premijeri natječu u što večem računu za iće i piće u državnoj vili, gdje se uhićuje i kažnjava starice, što na trgu u kvartu prodaju mahune, cvijeće, paradajz i mrkvu, kako bi si kupile mlijeko i kruh, gdje se zanemaruju miljunske krađe dužnosnika, gdje se legalizira politička prostitucija, jednog se aktera u istoj aktivnosti nagrađuje, a drugog trpa u zatvor, gdje se za saborskom govornicom iznosi kako je predsjednica suda dobila 5.000 eura mita za poništenje presude, gdje postaješ sudac ustavnog suda a lažno se predstavljaš u inozemstvu, gdje mnogi uglednici imaju “popodnevni brak” kao u Sokratovo vrijeme, gdje protiv abortusa najviše viču oni koji prodaju abortivna sredstva i na tome se bogate, gdje sirotinja umire jer ne može platiti skupo liječenje, gdje društvenu elitu čine kurve, lopovi, prevaranti, lažni branitelji, “diplomci”, postdiplomci, uhljebarski domoljubi, ljubitelji janjetine, mladog uka i piva, gdje ultimatume stožernoj stranci daju paraziti… Kako tu pojavu i stanje nazvati? Balkanska demokracija? Politička prostitucija? Trilateralna kolonizacija? Penetracija u zdrav mozak, pod okriljem NATO-a?
 

Ankica Benček

Povezani članci

Nesankcionirana kaznena djela

HF

U Vukovaru brane Apisova Punišu

HF

Bruna Esih: Nakon dva dana još me hvata jeza zbog dojmova iz Hude jame

HF

Financijska i tajkunska oligarhija

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...