Vojna agresija na Republiku Hrvatsku

Zaustavljena osvajanja hrvatskog teritorija na crti Virovitica – Karlovac – Karlobag

Zbog stoljetne tiranije, nacionalne, kulturne i gospodarske obespravljenosti Hrvata i sistematske pljačke Hrvatske, hrvatski narod težio je osamostaljenju Hrvatske i u tom pravcu, na sveopćem narodnom referendumu, 1991. godine, Hrvati se izjasnili za izdvajanje Hrvatske iz sastava SFRJ.

Kako su Hrvatska i Slovenija, bile jedine gospodarski razvijenije republike u SFRJ, a izdvajanjem Hrvatske i Slovenije iz Jugoslavije Srbija bi ostala bez dobre krave muzare, prikraćena velikog izvora sredstava, pa se tomu trebalo suprotstaviti.Tako su velikosrpski ideolozi pod vodstvom Slobodana Miloševića, izvršili vojnu agresiju na Hrvatsku s namjerom proširenja ovlasti i osvajanja hrvatskog teritorija na relaciji Virovitica, Karlovac, Karlobag. Nakon krvavog četverogodišnjeg rata, u vojnoj oslobodilačkoj operaciji Oluja, pod vodstvom prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, hrvatski branitelji su vojno porazili agresora i oslobodili Hrvatsku. Hrvatska je vojno oslobođena, s tim da velikosrpski i jugokomunistički ideolozi nisu fizički likvidirani, kao što su 1945., masovno likvidirani Hrvati. Nakon vojnog poraza srbočetničkog agresora, jugokomunistički ideolozi su se pritajili, ali nikako nisu prihvatili samostalnu Hrvatsku i rezultate Domovinskog rata. Nezadovoljstvo je tinjalo sve do 2000. godine. Naime,  toj antihrvatskoj oligarhiji posrećilo se nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana. Tada, na parlamentarnim izborima 2000. godine, predsjednik HSLS-a Dražen Budiša priključuje se prokomunističkoj koaliciji Ivice Račana, tako da jugokomunisti, oni koji su bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, ponovo dolaze na vlast.

Ta antihrvatska, jugokomunistička oligarhija, već 14. travnja 2000. godine donosi zakon o progonu hrvatskih branitelja, a to je Deklaracija o neupitnoj suradnji sa sudom u Haagu. Tu Deklaraciju napisali su prokomunistički ideolozi Ivo Josipović i Ivo Šimonović. To je samo jedan, mogli bi reći, glavni realizator iz programa detuđmanizacije samostalne Hrvatske stvorene u Domovinskom ratu.Dakle, otvoreno nastupa program detuđmanizacije svega što je stvoreno u Domovinskom ratu, svega što simbolizira hrvatski nacionalni identitet. Rezultate Deklaracije najviše su osjetili hrvatski branitelji, stvaratelji samostalne Hrvatske koji su prošli komunističke Bajićeve kazamate.

Uz progon hrvatskih branitelja, a radi masovnog uhljebljenja jugokomunističkih kadrova, dolazi do velikog zaduživanja Hrvatske skupim kreditima. Istovremeno, prohrvatski kadrovi bježe u svijet tražiti sredstva za opstanak obitelji. Sve ono što je upropašteno srbočetničkom agresijom nije obnovljeno, a hrvatsko gospodarstvo i dalje propada.Za zbrinjavanje aboliranih četnika – agresora, Milanovićeva Vlada utrošila je preko 5,5 milijardi eura. Zbog velike brige o zbrinjavanju povratnika, netko je morao materijalno ispaštat, a to su hrvatski branitelji. Koliko je ta antihrvatska politika bila uspješna danas vidimo u približavanju hrvatskog gospodarstva Bugarskoj i Rumunjskoj.

Ivan Runje