Hrvatski Fokus

Bavljenje politikom je nastojanje biti što boljim i djelotvornijim u služenju narodu i ostvarivanju napretka i boljitka

 
 
"U politici, ako hoćeš da se nešto kaže, traži to od muškaraca.
Ako hoćeš da se nešto napravi, traži to od žena." 
(Margaret Thatcher)
 
Pred nama su novi parlamentarni izbori, po mnogo čemu različiti od svih prethodnih, ponajviše po tome što su prijevremeni, prvi takvi od naše samostalnosti i postojanja suverene demokratske Republike Hrvatske. Ti i takvi izbori su posljedica nedovoljne odgovornosti i slabe  (loše) vjerodostojnosti svih aktera u izborima, od političkih stranaka, političkih koalicija (principijelnih i neprincipijelnih) do nas birača, bez obzira jesmo li ili nismo izašli na izbore. Opet su aktualne tzv. ženske kvote i to one ozakonjene, prema kojima bi na svakoj izbornoj listi moralo biti najmanje 40 posto žena, ili slijede sankcije u obliku novčanih kazni, za onoga čija lista to ne poštuje.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/08/06-taylor-swift-history.w529.h352.jpg
Po meni je to uvrjedljiva, diskriminacijska i seksistička zakonska odluka, po mnogo čemu,iako istraživanja pokazuju da se puno toga promijenilo, u korist žena, po toj odluci. Odluka je utemeljena na ravnopravnosti spolova, na pružanju jednakih mogućnosti za ostvarivanje svih prava, jednaku korist od ostvarenih rezultata, jednaku prisutnost u svim područjima javnog i privatnog života, u jednakom statusu…, što je jedno od temeljnih prava i biti demokracije, kao i temeljna vrjednota ustavnog poretka republike hrvatske. Unatoč, Zakon u s općim osnovama za zaštitu i promicanju ravnopravnosti spolova,  pravobraniteljici, raznim i ražiličitim udrugama koje se time bave,iz svakodnevne prakse je vidljivo da u nas muškarci i žene nemjaju jednaka prava, što potvrđuje razlika u plaćama za isti posao, uz jednaku stručnost, kao i nejednaka zastupljenost u političkom životu, na svim razinama, po principu supsidijarnosti, samo u negativnom smislu.
 
Nije to od jučer i nije imanentno samo nama. Manje više to se na sličan način odvija diljem svijet, od pamtivijeka, s malim razlikama, s obzirom na podneblje, filozofiju, svjetonazor i vrijeme. “Šetnjom “ kroz povijest čovječanstva od Mezpopotamije, preko Stare grčke, Srednjeg i Novog vijeka, do današnjih dana, uz časne i rijetke iznimke, ženi se kao ljudskom biću i Božjem stvorenju, pripisuje urođena fizička i mentalna inferiornost, u odnosu na muškarca, što je čisti seksizam i diskriminacija. Žena je oduvijek bila slabiji spol, određen za rađanje djece, njihov odgoj, brigu o domaćinstvu, objekt zabave, iživljavanja i dokazivanja za jači spol.
 
Prvi razlog za takvo ponašanje prema ženi vjerojatno proizlazi iz toga, što je žena prema Bibliji, napravljena, sa svrhom da muškarcu ugađa i služi, od dijela muškarčeva tijela, koji je prvobitna Božja kreacija, napravljena na sliku i priliku Božju. Sve bi vjerojatno bilo drugačije da je situacija bila obrnuta, odnosno da je to Božje bilo žensko. Možda je i bilo, ali u interpretaciji muškaraca, jedino moguće da Stvoritelj svega bude muško.
 
Razlike među spolovima postoje. Ne treba ih negirati i pokušavati umanjivati, već tu različitost poštovati i djelotvorno koristiti, na svim područjima života, rada i djelovanja. Zbog različitosti spolova ne treba voditi nikakav rat, ni javni, ni pritajeni, več razvijati međusobno poštovanje i graditi uvažavanje. Zajedničko djelovanje muškaraca i žena, u svim područjima i segmentima, emanira i donosi pozitivnu sinergiju, uravnoteženu i prirodnu zastupljenost, rodnu ravnopravnost, socijalnu uključivost i jednake mogućnosti kulturnom, socijalnom, političkom i nacionalnom napretku.
 
Politička participacija žena je vrlo važna za demokratizaciju društva. Tome navodno pridonose ženske kvote na izbornim listama, ali to nije ono pravo što se očekuje i poželjno je u XXI. stoljeću. Za to bi trebala postojati politička volja u oba spola. Kod muškaraca na način da to spoznaju i shvate, kao neminovnost i potrebu, a u žena da se na tom području private posla, da se ne osjećaju manje vrijedne i sposobne od drugog spola, bez obzira, na neka ograničenja i ostale dužnosti. Dokazano je kako ženama treba puno više truda, znanja, sposobnosti, vještina, pozitivnih osobina, čvrstoće, karaktera, upornosti, strpljivosti, tolerancije, asetivnosti, diplomacije, uspona step by step, da bi došle do približno jednakih rezultata, kao  muškarci, zbog raznoraznih predrasuda, primitivne kulture, nedovoljnog civilizacijskog dosega, neprihvaćanja, ljubomore, specifičnog domaćeg jala, nedovoljnog samopouzdanja, patrijahalnog obiteljskog odgoja, loše samoprocjene, žrtvovanja sebe zbog obitelji, djece, supruga i braka.
 
U tome veliku ulogu ima “piramidalna ravnopravnost”. Naime, što se više penjemo po piramidi uspješnosti, sasvim svejedno u kojem području, žena je sve manje, čista obrnuta razmjernost. Na izbornim listama je drugačije, što je veći redni broj na listi, žena je više, ali tu ne vrijedi proporcionalnost, osim ako se ne broje preferencijalni glasovi i ime dotične osobe  je poznato, zaslužno i cijenjeno. Zbog toga, se ja ne brinem za bivšu ministricu koju su “spakovali” na sedmo mjesto. Ona je jedna od rijetkih koja zna, hoće i može!
 
Takvim ustaljenim “muškim” odnosom prema ženama, su djelomično  krive same žene. Iz pojedinih primjera, kada su žene pri vrhu, ili na vrhu “piramide”, neke od njih se počinju ponašati kao muškarci, govorom, mimikom, hodanjem, odijevanjem (sako i kravata), pozivanjem na svoj položaj, ispijanjem viskija, galamom, snažnim skupim autom, tjelohraniteljima, sakupljanjem mladih mucho tipova u svoem okružju, bančenjem… Time ništa ne kompenziraju, ne dobivaju, osim što ispadaju smiješne, nekompetentne  s uočenim deficitom kompetitivnosti. Ne mislim da se žene moraju samo smješkati, biti naučeno ljubazne, umiljate, “mačkaste”, gracilno hodati, odijevati se u čipku, nositi zadnju modu, svaki dan drugu markiranu odjeću, naglašavati i pokazivati svoje ženske atribute, zavoditi, glumiti nadmoć i svemoć, što  je čak logičnije i prihvatljivije, nego kad se pomuškarče i stupaju vojničkim korakom u štiklama.
 
S tim se nitko ne rađa. To sve treba naučiti i znati se tome prilagoditi. Za funkcije, naročito političke ne postoji određena škola i fakultet. To se stječe godinama, od vrtića, kroz građanski odgoj, kojeg nažalost još uvijek formalno nema, u našim odgojno-obrazovnim ustanovama, a nužno je potreban običnim građanima i funkcionerima. Ne može se samo od sebe postati aktivan građanin, kao niti političar. Treba biti svjestan svojih prava, odgovornosti, obveza, mogućnosti i potreba. Jedna od potreba i mogućnosti je baviti se politikom, nastojati biti što bolji i djelotvorniji, u služenju narodu i ostvarivanju napretka i boljitka za državu i svakog žitelja. Spoznaja te mogućnosti i potrebe je jednaka i jednakovrijedna za muškarce i žene, jer se temelji na paritetnoj ravnopravnosti, koliko žena u životu toliko i u politici. Kad naše društvo to spozna, rasvjetli i osvijesti, onda nikave ženske kvote za izborne liste ne će biti potrebne, jer će žena ima više.
 

Ankica Benček

Povezane objave

Zašto Hrvatska ne može uspjeti?

HF

Jao si ga Antišama u Hrvatskoj

HF

Hrvati su (pre)siromašni

HF

Novi gaf Vlade Zorana Milanovića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više