Glasujmo za Plenkovićev HDZ!

Troje hrvatskih predsjednika pokazalo podležnost Srbiji!

 

 

Rex Bray, koji je objavio (19. 6. 2012.) imena 10 najpoznatijih izdajica u povijesti (10 Notable Traitors in History) nije među njih uvrstio još dvojicu predsjednika Republike Hrvatske – Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, koji su 15 godina samo turom bili na Pantovčaku, a mišlju, riječju i djelom bili su u Beogradu. Među najvećim izdajicama, od Jude Iskariota, Marcusa Juniusa Brutusa, Wanga Jingweija, Vidkuna Quislinga, Mire Jafara, je 1757. u dogovoru  s  Robertom Cliveom, engleskim bogatunom, ugovorio izdaju bengalskih branitelja u ratu kod Plasseya, što je bio početak engleske okupacije Indije, koja je trajala dvije stotine godina.

Andrej Plenković

 

''Stjepan Mesić je, da podsjetimo, u zapečaćene prostorije na Pantovčaku, sobe u kojima su bili pohranjeni dokumenti označeni kao državna tajna, te 2000. godine najprije pustio novinare Hrvatskoj nesklone britanske televizije Chanal 4. Engleski novinari tada su se u televizijskom prilogu hvalili činjenicom da samo zbog njih u Uredu predsjednika na Pantovčaku otpečaćuje sobu u kojoj prije nije nitko ni ušao'' (Damir Kramarić: U video snimci Mesić dila Tuđmanove transkripte 2000. godine, pogledajte što je sve bivši predsjednik učinio ne bi li se svidio britanskim novinarima). Dakle, Mesić je otvorio arhive engleskim i francuskim obavještajcima čime je počinio najveći zločin: predaju državnih tajnih dokumenata. Razvojničio je hrvatske generale i branitelje, dvaput lažno svjedočio u Haagu o ''počinjenim zločinima u Domovinskom ratu nad nevinim srpskim narodom u Hrvatskoj.'' U svijetu  takvi veleizdajnici osuđeni su na smrt i – pogubljeni.

 

Stjepan Mesić počeo je svoju predsjedničku dužnost na Pantovčaku, u dogovoru s privremenom predsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, s poklonom Srbiji prijevod na hrvatskom jeziku standarda EU-a, dokument na 180.000 stranica, što je Hrvatsku koštalo 6 milinuna eura. No, Mesić je još živ!? U suradnji s Pusićevim (anti)fašistima, Pupovčevim četnicima i Manolićevim udbašima uporno se zalaže u podležnost četničkoj i fašističkoj vrhušci u Srbiji: Nikoliću, Vučiću i Dačiću.

 

Oglasio se Mesić i u četničkom ''Nedeljniku'' (11. 8. 2016.) s optužbama na Hrvate kojima je ''ustaška paradržava'' i danas ideal.''Što se zločina nad Srbima tiče, njih se naprosto ne može negirati. Postoje iz vremena Drugog svjetskog rata… Ovi koji forsiraju ustašonostalgiju, koji zagovaraju ustaški pozdrav i pokušavaju veličati ustaše i njihov režim, oni izdaju Tuđmana… Vatikan zbog osjetljivosti pitanja Alojzija Stepinca neće žuriti s odlukom o proglašenju za sveca…'' U isto vrijeme Mesić je potvrdio srbijanskom medfiju  B92 da će biti kandidat ''Narodne koalicije'' i nada se kako će u 1. izbornoj jedinici, i to preko preferencijalnih glasova, ući u Sabor. ''Bio sam gradonačelnik i predsjednik vlade i parlamenta, te dva puta predsjednik države, posljednji predsjednik Jugoslavije: imam puno iskustva. Budući da postoje  snage koje me žele ponovo u politici – imaće me'', rekao je Masić.

 

Dok je ime Mir Jafar poznato kao Gaddar-e-Abrar, sinonim za izdajnike, a Mesića se, evo, vraća u politiku! Je li stvarno u Hrvatskoj ima toliko izdajnika (i maloumnika) koji žele Mesića u politici, umjesto na robiji? Kad bi u Hrvatskoj postojala smrtna kazna, bi li Mesić, nakon izdaje Domovine, govorio o povratku u politiku?    

 

Ivo Josipović u četničkom ''Kuriru''

 

Iako je Ivo Josipović bio predsjednik RH samo jedan mandat, nije ništa manje od Mesića učino štete državi hrvatskog naroda. Josipović se također pokušao vratiti u politiku i stvorio političku stranku ''Naprijed Hrvatska'' (ruckwarts) koja nije imala uspjeha na nedavnim izborima, jer se na ''ljevici'', komunističko-četničkoj ideologiji, nalazi mnoštvo stranaka u Hrvatskoj. Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić i bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović bili idejna braća, kao blizanci, u stvaranju ''regiona'' Zapadnog Balkana, odnosno ''nove'' Jugoslavije, odnosno Velike Srbije.

 

Josipović je najzaslužniji da je Međunarodni sud oslobodio Srbiju od presude za genocid u Hrvatskoj, jer je potaknuo Tadića da uputi protutužbu Međunarodnom sudu za ''zločine počinjene nad srpskim narodom u Hrvatskoj'' Tadić je, naime, predlagao Josipoviću da se dogovore i ponište obje tužbe, jer je riječ o ''građanskom ratu'' u Hrvatskoj. U intervjuu za 'Kurir' (7. 8. 2016.) Josipović je rekao da je Oluja bila legitimna vojna akcija, ''Ali, tijekom obrane su i hrvatske snage počinile ozbiljne i brojne zločine protiv civilnog srpskog stanovništva, što su vlasti morale spriječiti''

 

U odnosima Srbije i Hrvatske dolazi do točke pucanja, zbog rehabilitacije Stepinca, ukidanje presude Glavašu i podizanje spomenika Barišiću, bilo je pitanje novinara Josipoviću. ''Ako je Srbija reahabilitirala Dražu Mihailovića i što je u postupku Nedićeva rehabilitacija, posljedna koja bi imala moralno pravo prigovoriti Hrvatskoj zbog Stepinca'', obrazložio je Josipović. Kakvu je usporedbu našao Josipović u rehabilitaciji četnika Draže i zločinca Milana Nedića, predsjednika srpske vlade u vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je odgovoran za ubojstvo 300.000 Srba, uključujući i 80.000 u koncetracijskom logoru i 16.000 Židova – s blaženim Alojzijem Stepincom!? Josipović bi, po toj logici moralne vertikale, mogao usporediti Adolfa Hitlera s Mahatma Gandhijem.

 

Na pitanje o Bleiburgu, Josipović je rekao da nikada nije išao na komemoraciju. ''Ali jesam tamo odveo partizane da se zajedno poklonimo onima koji su ubijeni bez razloga, posebno civili.'' Onima koji su ubijeni u Bleiburgu i na Križnom putu – svi su bili nevini, jer nitko nije bio izveden pred sud i osuđen, to bi trebao znati pravnik Ivo. Nakon presude udbaškim ubojicama u Münchenu Perkoviću i Mustaču na doživotnu kaznu zatvora, Josipović je shvatio da su i njemu vile pred očima, jer je bio glavni zagovornik da se ubojice ne izruče u Njemačku (Lex Perković). Perkovići, otac i sin, bili su na Pantovčaku Josipovićevi glavni savjetnici za sigurnost u RH. Kakve li slučajnosti!

 

Bezumlje predsjednice RH

 

Napisao sam (29. srpnja 2016.) o bezumlju predsjednice  RH. Kolinda Grabar Kitarović napravila je nekoliko sramotnih postupaka za što nije imala ni potrebe ni smisla; naime, zašto je trebala izvrgnuti sebe i hrvatske svetinje pred srbijanskim medijima i ispričavati se za hrvatski pozdrav – Za dom spremni, znajući da su se tako pozdravljali hrvatski vladari i vojskovođe. U tome izričaju sadržana je esencija hrvatske samobitnosti: da je hrvatski narod uvijek bio za dom spreman! Ako se pred neprijateljima negira ili premuči da smo uvijek Za dom spremni, odaje državnika da je spreman na predaju, a to je veleizdaja, kratko rečeno, priznavanje neprijatelju ostvarenje njegovih ratnih ciljeva.

 

Čašu je prelio sastanak predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović s premijerom Srbije, četnikom Aleksandrom Vučićem u Dalju, i to baš – na dan obljetnice (20. lipnja 1928.), ubojstva Pavla Radića, Đure Basaričeka i smrtno ranjenog Stjepana Radića. Ako ovo nije bezuman postupak predsjednice RH, onda je u pitanju nešto drugo – drastičnije i tragičnije…? (Cijeli osvrt možete pročitati na državotvornim portalima: hrvatski-fokus.hr, dragovoljac.com, ličke-novine.hr i drugi.

 

Nalazimo se u predzorju izbora za zastupnike u Saboru, čije su strane (oprečnih protivnika) bile predstavljene na debati (12. 8. 2016.)  Milanovića i Plenkovića., koji su iznijeli političke platforme svojih stranaka za izbornu pobjedu. Rano je donositi zaključke o vrijednosti debate i vjerodostojnosti čelnika SDP-a i HDZ-a, jer nisu bile glasno naglašene najznačajnije ideološke razlike: ''Narodna koalicija'' Zorana Milanovićeva je skup tako zvanih – ljevičara, a ustvari radi se o ljudima i idejama koje su naslijedile zločinački komunistički režim. Radi se također o koaliciji Milanovićevih orjunaša, Mesićevih (anti)fašista i Pupovčevih četnika; Maiores pennae nido (Krila su im veća nego gnijezdo.) Tko se nije uvjerio u Milanovićeve ''dobre nakane'' ostat će izdajica ili maloumni slijepac.

 

S druge strane Andreja Plenković pobožno je predstavio HDZ-e, koji izlazi solo na izbore, što je svakako nova pojavnost, jer se sitne dušice mikroskopskih strančica lijepe uz dvije velike stranke kako bi došli do saborske stolice i udobne mirovine. Na osnovi onog što je bilo očevidno, Plenkoviće rasčlambe i prigovori Milanoviću više su sličile na akademsku debatu nego na političko raspravljanje i izazove. Milanoviću je samo trebalo predočiti presude zločincima Perkoviću i Mustaču, političku korupciju Pusićke, Pupovčevo četnikovanje i derneke u Srbu i drugdje, gdje je Milanović, uz Mesića, Pupovca i Pusiće – prva violina.

 

Hrvatskoj je danas prijeko potrebna izborna pobjede državotvorne ideje, čiji je jedini nositelj HDZ-e, pa makar izgledalo da je ''oplemenjena'' s novim predsjednikom Plenkovićem, ali u biti nosi sve one državotvorne i moralne vrjednote, koje su Hrvatski branitelji pobjedom nad srbočetništvom jugokomunizmom ugradili u temelje slobodne, samostalne i demokratske države hrvatskog naroda Lijepe naše. Samo izbornom pobjedom HDZ-a možemo doći do potrebne lustracije, mirnog  i udobnog života u Hrvatskoj. Kome je stalo do ljudske slobode, hrvatske posebnosti i hrvatskog ponosa – treba izići na izbode i dotući do kraja Milanovićevu (ne)Narodnu koaliciju, jer zlo rađa zle plodove!

 

Rudi Tomić