Nije li teško voljeti

Samo s tobom dijelim

 

 

Moj nemir

uvijek,

samo s tobom dijelim

I kad,

nismo skupa.

I grč.

I bol.

I suza sve više.

A srce ovo

bolom razoreno

još za tobom kuca.

I zadnjom snagom bila,

opstaje i diše…

 

Zna,

da tu si

Svuda oko mene

U  meni

U venama.

I živjet mi ne daš.

Toliko te nemam

i ako,

i sada me ćutiš…

 

Što mi ne priznaš?

Da,

znam i uvijek,

bez mene,  me  živiš,

pa me samo ljutiš!!

 

Uzalud,

ljutnje

i tvrdoglavosti

Uzalud svaka

neizrečena riječ

Uzalud,

suze ove moje vrele.

I bol

I grč

I  drugo,

što ne valja,

a nije mi već

 

A priznati ne ćeš i ne daš to reč'

 

Nije li  teško,

ne voljeti?

Nije li teško voljen biti

Zar grijeh nije

zboriti šutnjom,

voljenog,

zaboraviti

Zar grijeh nije

sam tugovat

Nisu li ćutnje

da se dijele

Nije li sreće

dar od Boga

da usreći nevesele…

 

Nije li teško voljen biti?

Nije li?

 

Da čujem,

samo reci i sve ću Ti zaboraviti…Trebam te!

 

Vladimir Živaljić, Vukovar