Nepobitna krivica hrvatskih političara

Srbijanska regionalna jurisdikcija – hrvatska indolentnost ili veleizdaja?

 

 

Srbija je uz obilatu pomoć hrvatskih orjunaša dragovoljcima i braniteljima Domovinskog rata pripremila pakleni progon. Možete li zamisliti ovakav monstruozan scenarij: Savezna Republika Njemačka 1965. temeljem arhiva i istraga SS-a i Gestapoa protiv, primjerice, pripadnika češkog ili poljskog pokreta otpora ili savezničkih vojnika u Drugome svjetskom ratu, podiže optužnice. Pritom treba imati na umu: srpska agresija na Hrvatsku i BiH sastavni je dio jednoga općeg srpskog nacional-socijalističkog projekta i pokreta u kojemu je JNA, osim ostaloga, imala ulogu SS-a i Gestapa. Takvim optužnicama Srbija na svome teritoriju ili na teritoriju svojih simpatizera može oteti bilo kojeg hrvatskog dragovoljca ili branitelja u Domovinskog rata a posebno bivše zatočenike srbijanskih logora, i zatočiti ga te presuditi slijedom optužnica agresorske JNA. Srbija se lukavo, bizantski, pred međunarodnim institucijama brani kako nema veze sa JNA dok na drugoj strani u cijelosti preuzima integralne optužnice te iste zločinačke JNA.

Hrvatske vlasti, pravosudni i diplomatski sustav dijabolično su ignorirale sva upozorenja. Ignoriranje i nerad su išli toliko daleko da se nameće pitanje ima li u cijeloj priči elemenata zavjere kojom bi izjednačili krivnju za ratove devedesetih a Srbiju oslobodili njezine odgovornosti za agresiju te od agresora načinili regionalnog hegemona. U ovoj složenoj temi kronologija je vrlo bitna pa je zbog budućnosti prenosim na papir.

 

Godine 2004. Tužiteljstvo Republike Srbije preuzima optužnice vojnog tužiteljstva nekadašnje SFRJ i Jugoslavije, naslijeđene od nekadašnje za Hrvatsku agresorske JNA. Time Srbija činjenično preuzima i odgovornost za nedjela JNA tijekom devedesetih koju inače pred međunarodnom zajednicom i međunarodnim sudištem uporno niječe.

 

Prvoga siječnja 2010. Srbija je u svoj Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine unosi članke 2., 3., 5.-8., 17.-20. Predmetne novele, inače uobičajenog zakona su toliko rašomonske, dijabolične, apsurdne i pravno upitne da se čovjek zapita ima li zdravog razuma. Danas, srećom, međunarodna policijska organizacija Interpol, svjesna apsurda, odbija postupati po srbijanskim tjeralicama osnovom takvog zakona ukoliko ih ne potvrdi pravosuđe matične države. Predsjednik RH u to vrijeme, Ivo Josipović predsjednik Sabora RH je Luka Bebić, a predsjednica Vlade RH je Jadranka Kosor. Svi besramno šute o problemu iako ga dobro poznaju. Oni se bave  oduzimanjem generalskih činova Norcu, Glavašu i Zagorcu. Ministar vanjskih poslova u to doba bijaše Goran Jandroković. Dotični mladac nije učinio ništa da spriječi ovakvu notornu srbijansku agresiju. Nije čak ni povukao veleposlanika na konzultacije iz Beograda. Kamoli da je organizirao širu međunarodnu kampanju koja bi prisilila Srbiju na ukidanje spornih odredbi zakona. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković također ima bitnijih poslova od zaštite svojih građana pod nasrtajem bezumnog agresorskog progona i ne čini ništa. Ključni, lukavi igrač u svim pravosudnim apsurdima i podvalama Hrvatskoj, glavni državni odvjetnik, Mladen Bajić (2002.-2014.) u to doba vjerojatno likuje i nestrpljivo čeka prva srbijanska uhićenja.

 

18. travnja 2010., Uz sramotnu šutnju, političku, pravosudnu i diplomatsku, gotovo bez ozbiljnih reakcija u RH prošlo je uhićenje (otmica) hrvatskog branitelja Veljka Marića na graničnom prijelazu između Bugarske i Srbije, koji je do tada nesmetano prelazio u više navrata.

 

19. travnja 2010. Srpsko državno odvjetništvo naknadno izdaje zahtjev za provedbu istrage,što dokazuje stvarne velikosrpske namjere. U trenutku uhićenja Marić nije bio na međunarodnoj tjeralici. Optužnica protiv njega biva podignuta tek u kolovozu 2010. što sugerira da je odabran nasumce  a optužnica sačinjena po potrebi, naknadno.

 

2011. Vlada RH saziva stručnu skupinu koja zaključuje da je ovakovo srpsko postupanje protivno mnogim međunarodnim i konvencijama UN. Željko Horvatić, predsjednik Akademije pravnih znanosti izjavio je kako su ovakvi postupci „narušavanje ljudskih prava“ svih građana u zemljama nad kojima je Srbija cinično i prljavo preuzela nadležnost.

 

5. siječnja 2011. na graničnom prijelazu u Orašju uhićen je Tihomir Purda i prebačen u pritvor u Zenici zbog naloga srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine. Njegov je iznuđen potpis u logoru uključen kao dokaz za mogući ratni zločin u Vukovaru. Slučaj je preuzet iz skupine vojnih predmeta s početka 1990-ih te je prošao prvu reviziju od kada je 2004. tužiteljstvo preuzelo predmete ratnih zločina od ondašnjega beogradskog vojnog suda.

 

3. veljače 2011. Po nalogu srbijanskog tužitelja, osnovom ugovora o suradnji s DORH ispitana je liječnica i ravnateljica vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac. Taj slučaj jasno  demonstrira monstruoznost srbijanskog plana i sramotno, veleizdajničko priležništvo hrvatskih orjunaških struktura u ostvarenju velikosrpskih ciljeva te izjednačavanja hrvatske žrtve i srbijanskog agresora. U javnost je procurila informacija o stotinama optužnica temeljem optužnica nekadašnje JNA.

 

Travanj 2011. U javnost su procurile informacije o postojanju Memoranduma SANU 2. Riječ je o dokumentu internog karaktera, s oznakom “čitanje bez daljeg rasturanja“. “Memorandum 2 je sačinjen sa ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi je u ravnopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. U nekoliko poglavlja se navode osnovni pravci i ciljevi kako se Srbija treba i može spašavati u međunarodnim sudskim procesima. Također, kako umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja“. Autori se zalažu za strateški oslonac Srbije na NR Kinu i Rusiju te planiraju poticanje građanskog nezadovoljstva i nemira u susjednim državama, kako bi se oslabila mogućnost tih država da smetaju ostvarenju strateških srpskih interesa. Mnogi intelektualci prepoznaju u "Drugom Memorandumu SANU" nastavak velikosrpske politike.

 

3. rujna 2011. ugledni profesor zagrebačkog pravnog fakulteta, Davor Derenčinović objavljuje članak 'Nekoliko komentara uz Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine RS' objavljen u Zborniku Pravnog fakulteta (br. 3/2012.). U članku profesor precizno objašnjava koje postulate međunarodnog prava Srbija krši spornim člancima zakona. Hrvatska politika, diplomacija i pravosuđe i dalje đavolski šute.Mnogi domaći i inozemni stručnjaci ukazuju da je Srbija spornim točkama zakona prekršila niz međunarodnih pravnih propisa, povelja i konvencija. Pravni stručnjaci se slažu da je univerzalna jurisdikcija kao pravni postulat trebala prestati pojavom Međunarodnog kaznenog suda, zbog manipulacija i kontroverzi koje su najbolje vidljive u slučaju Veljka Marića. Apsurdnost i monstruoznost srbijanskih žandarskih proširenja pravnih ovlasti na zemlje i razdoblje u kojemu je činila međunarodnu agresiju ne može se dovoljno istaknuti. Mnoge braniteljske udruge, pravni stručnjaci i intelektualci obraćaju se hrvatskim vlastima ukazujući na opasnost i monstruoznost srbijanskog plana.

 

4. studeni 2011. Hrvatski sabor usvaja „Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije“ (NN 124/11, od 4. 11. 2011. godine). Slabašna zakonska akcija svjedoči o općem nesnalaženju hrvatskih državnih struktura. Iako je zakon ponudio vrlo slabu zaštitu hrvatskih građana protiv njega su ustali mnogi iz SDP-a, posebno Milanović te Predsjednik RH Ivo Josipović i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Ivo Josipović čak traži ocjenu ustavnosti hrvatskog zakona od koje naknadno odustaje. Njihov plan je išao k otvaranju općeg lova na dragovoljce i branitelje. Zakonom o ništetnosti uspjelo se zaustaviti lov u Hrvatskoj. Opasnost međunarodnih rjeralica u sivoj zoni, mimo Interpola koji je odbio po njima postupati, ostala je ogromna.U to vrijeme predsjednik RH je Ivo Josipović, predsjednik Sabora je Luka Bebić, predsjednica vlade RH je Jadranka Kosor ministar vanjskih poslova je Gordan Jandroković, ministar pravosuđa je Dražen Bošnjaković a glavni državni odvjetnik i dalje Mladen Bajić. Nitko od navedenih ne poduzima ništa konkretno na međunarodnom planu kako bi spriječio srpsko pravosudno divljanje. Unatoč slabašnom učinku tijekom 2011., evidentni su barem pokušaji kako bi se Srbiji pariralo.

 

19. 12. 2012. Kako bi Srbima olakšao odabir budućih žrtava, Predrag Matić Fred slavodobitno objavljuje dugo pripremani registar hrvatskih branitelja, te mami sve sudionike DR da objave i svoje ratne puteve unutar registra. Dugo se na političkoj sceni nije dogodio kontroverzniji potez. Takav akt ne postoji nigdje na svijetu a poslužio je samo jednoj svrsi – Srbija ne može pogriješiti u odabiru budućih žrtava. Imaju ime i prezime, ime oca, godinu i mjesto rođenja, ratni period i jasnu podjelu bojnog i nebojnog sektora. Fredi objavu registra dijabolično naziva božićnim poklonom braniteljima. Mnoge udruge dragovoljaca i branitelja ukazivale su na apsurdnost i opasnost objave ovakvih podataka. Dio stručne javnosti objavu je proglašavao neodopustivom. Sve to bilo je uzalud. Hrvatske dragovoljce i branitelje nasljednici Orjune su odlučili pribiti na križ srbijanskih agresorskih optužnica i ništa ih nije moglo pokolebati u paklenom naumu. Predsjednik RH je Ivo Josipović, predsjednik Sabora RH je Boris Šprem, predsjednik vlade Zoran Milanović, ministrica vanjskih poslova je Vesna Pusić, ministar pravosuđa je Orsat Miljenić a glavni državni odvjetnik je suvereno, mefistovski i dalje Mladen Bajić. Svi zajednički podržavaju objavu registra branitelja, maze i paze srbijanske političare i ne osvrću se na sve glasnija upozorenja iz Hrvatske.

 

10. siječnja 2013. osnovan je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV). Ponukani divljanjem srbijanskog pravosuđa, nečinjenjem hrvatskih vlasti i najavama pravnog nasilja nad Vukovarom dragovoljci i branitelji su se organizirali u građansku akciju. Od prvog trenutka traže dijalog i široku javnu raspravu o mnogim problemima pa tako i problemu srbijanskog zakona koji hrvatske građane pretvara u zatočenike velikosrpske samovolje.

 

12. ožujka 2013. ministar pravosuđa RH Orsat Miljenić predlaže Srbiji međunarodni sporazum kojim bi riješili nelogičnosti pojedinih članaka srbijanskog zakona. Srbija hladno odbija sporazum pravdajući se  samo njima znanim ograničenjima. Niska politička razina cijele akcije jasno svjedoči kako je ista samo igrokaz kojim se hrvatskoj javnosti mažu oči.

 

7. travnja 2013. u Zagrebu SOHV je organizirao prosvjed. Jelačićev trg dupke pun. Između ostalog traži se i rješavanje problematike monstruoznog srbijanskog zakona.

 

2. rujna 2013. Milanovićeva vlada, noćnom akcijom, postavlja ploče s ćiriličnim natpisima na zgrade u Vukovaru ,unatoč višemjesečnim upozorenjima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV) da vlasti krše svoje nadležnosti, grubo krše čl. 8. UZoPNM. Milanović i klika odbijaju bilo kakav dijalog. Iz današnjeg rakursa prilično je jasno kako su ovakvim potezom lukavo zamaglili stvarne probleme koji proizilaze iz tadašnjih i budućih srbijanskih optužnica.

 

24. listopada 2013. SOHV organizirao javnu raspravu u prostorima Europskog doma u Zagrebu. Milanović odbio sudjelovanje iako je obećao sastanak s predstavnicima SOHV. Slučaj Veljka Marića ujedinio napore SOHV, Bedema ljubavi i europarlamentarke Marijane Petir. Predsjednik RH Ivo Josipović, predsjednik Sabora RH je Josip Leko, predsjednik vlade Zoran Milanović, ministrica vanjskih poslova je Vesna Pusić, ministar pravosuđa je Orsat Miljenić a glavni državni odvjetnik je, mefistovski i dalje Mladen Bajić. Cijela ekipa mirno promatra srbijansko pravosudno nasilje, ignorira upozorenja stručnjaka, ne pristaje na dijalog te fokus problema seli na probleme ćiriličnih ploča u Vukovaru.

 

26. lipnja 2014. Vesna Pusić i MVEP se krajnje sumnjivo oglušuju na javna i službena upozorenja da traje screening Srbije u poglavlju 23. i 24., te da je vrijeme nešto poduzeti kako bi srbijanski pokušaj regionalnog žandarmiranja suzbili. Unatoč jasnoj prigodi nisu učinili ništa, ama baš ništa, kako bi u mjerila uvrstili evidentan međunarodni pravni problem.

 

5. studeni 2014. europarlamentarka Marijana Petir budi pozornost Europske komisije za slučaj Veljka Marića, ukazujući na nedopustivo srbijansko manipuliranje međunarodnom pravnom stečevinom.

 

5. prosinca 2014. SOHV prikuplja 57 potpisa saborskih zastupnika, inicira hitnu saborsku proceduru te u predloženim zaključcima  traži:

1.) obvezati Vladu Republike Hrvatske da kroz pristupne pregovore Republike Srbije s EU-om, poduzme sve predviđene mehanizme kako bi se kroz poglavlje 23. stavilo izvan snage sporne članke  srbijanskog Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih tijela u postupku za ratne zločine…

2.) obvezati Vladu Republike Hrvatske da poduzme sve političke, pravne i diplomatske korake kako bi spriječili kršenje osnovnih ljudskih prava Veljka Marića. U inicijativi uz SOHV sudjeluju: Bedem Ljubavi, Zbor Udruga Veterana Hrvatskih Gardijskih Postrojbi, Udruga Specijalnih Jedinica Policije, HOS i mnoge druge braniteljske udruge. Međunarodnu dimenziju slučaja osigurali su  hrvatski europarlamentarci, predvođeni Marijanom Petir. Očekivano ali ipak zapanjujuće  odbijanje dijaloga o predloženoj temi doživjeli su od većine zastupnika SDP-a, zastupnika HNS-a, SDSS-a te ostalih zastupnika manjina. Predsjednik Sabora Leko, učinio je sve kako bi raspravu prolongirao što duže.

 

23. prosinca 2014. Marijana Petir uspijeva posjetiti Veljka Marića u srbijanskom zatvoru. Tako je opet podsjetila javnost na ovu frapantnu subverziju podržanu od hrvatskih priležnika srbijanskog nasilja. Unatoč jasnom razotkrivanju opasnih namjera pojedinih struktura unutar hrvatskih vlasti da naštete integritetu i suverenitetu RH, Milanovićeva vlada ne čini ništa da bi popravila učinjenu štetu. U uroti ih podržava predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Sabora Josip Leko, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Glavni državni odvjetnik je Mladen Bajić kojega tijekom godine zamjenjuje bivši bliski suradnik Dinko Cvitan.

 

5. veljače 2015. saborski predsjednik Leko, pritisnut činjenicama i razotkriven ipak uvrštava u dnevni red sabora točku koju je SOHV inicirao potpisima 57 zastupnika. Većina pod ravnanjem Milanovića odbija predložene zaključke kojima bi hrvatska vlada morala poduzeti sve korake u zaustavljanju pravnog, moralnog i žrtvoslovnog srbijanskog nasilja nad suverenitetom Hrvatske. Milanović se pokriva obećanjima o reguliranju tog problema tijekom pregovaračkog procesa Srbije i EU-a, znajući da 2014., iako upozoreni, namjerno nisu učinili ništa kako bi taj problem ušao u kriterije screeninga Srbije.

 

2. lipnja 2015. ono što su proglašavali nemogućim odjednom se pokazalo mogućim. Veljko Marić je prebačen u Hrvatsku na služenje kazne. Tako se vjerojatnim dogovorom Milanovićeve ekipe sa srbijanskim prijateljima, nad Hrvatsku navukla još jedna dimna zavjesa. No, Veljko Marić ostaje u zatvoru. Hrvatska je unatoč Zakonu o ništetnosti priznala presudu srbijanskog suda a time i njihov apsurdni pravni križanac kojim postaju žandari imaginarne, nove Jugoslavije.

 

18. srpnja 2016. Srbija je otvorila poglavlje 23. i 24., u pristupnim pregovorima s EU-om. Milanović bezočno laže i optužuje sadašnju vladu za nemar pri uvrštavanju hrvatskih primjedbi u pregovarački okvir, koje on osobno zajedno s orjunašima svoje vlade nije uvrstio tijekom 2014., unatoč upozorenjima, unatoč saborskoj sjednici, unatoč slučaju Veljka Marića koji je zorno ilustrirao i budućnost hrvatsko-srpskih odnosa.

 

20. kolovoza 2016. Srbija nesmetano nastavlja progon hrvatskih državljana optužnicama JNA. Opasnom zamjenom identiteta uhićen je Zdravko Hlobik. Optužen je za sudjelovanje u akciji kojom se rušenjem mosta u Batini pokušalo spriječiti srbijansku agresiju na Hrvatsku. Srbija akciju tretira kao terorizam. Miro Kovač, sadašnji ministar vanjskih poslova kriješti za unutarnju političku uporabu. Opet nema konkretnih akcija. Predsjednica šutnjom misli kupiti mudrost. Ministar Šprlje vjerojatno ne razmišlja o problemu. Dok Srbija sipa neutemeljene optužbe o fašizaciji Hrvatske i svaku širi međunarodnim institucijama, naše diplomatske sfere čekaju da laž ponovljena tri puta postane istina. U trenutku zatvaranja poglavlja 23. i 24. srbijanskih pregovora bit će dovoljno zaprijetiti nam zatvaranjem slavina fondovskih sredstava i naši politikanti će, ako treba, potpisati i smrtne presude dragovoljcima Domovinskog rata.

 

Srbija će nesmetano nastaviti provoditi velikosrpske planove Memoranduma 1 i 2 SANU. U Hrvatskoj politici će nažalost, uvijek biti dovoljno orjunaša kojima je cilj raditi protiv hrvatske suverenosti. Hrvatska je dobrohotno odustala od 22.000 optužnica za ratne zločine, imenujući ih zločinima u ratu i primjenjujući Zakon o općem oprostu, iako je većina tih zlodjela puno bliže ratnom zločinu od nikad dokazanih insinuacija u slučaju Veljka Marića. Ostaje razotkriti koje su to lijene ili zavjereničke strukture unutar DORH-a ignorirale činjenice. Primjer mjesta u kojemu živim jako dobro oslikava problem. Tijekom dva upada do centra mjesta četnici i JNA su izvršili egzekuciju 16 civila. Napadi su odbijeni, žrtve odmah utvrđene, sve evidentirano, zna se koji nas je korpus JNA napadao. I nikada optužnice! Iako joj odredbe o univerzalnoj jurisdikciji iz KZ daju pravo suditi, primjerice, osobi srpske nacionalnosti za ratni zločin na Kosovu, Hrvatska to ne čini već postupa u skladu s ustaljenim europskim sudskim praksama, ne zlorabi univerzalitet u političke svrhe kao što to čini Srbija, ne šalje tjeralice urbi et orbi niti DORH drži u ladici tajni popis potencijalnih optuženika iz kojih onda vadi po potrebi i u svrhu ucjenjivanja ili uznemiravanja susjedne države. Hoće li razotkrivanje djelovanja hrvatskih orjunaša i veća svijest o apsurdu srbijanskog postupanja biti dovoljan poticaj za energične akcije buduće hrvatske vlade vidjet ćemo uskoro.

 

Ukoliko hrvatski dragovoljci i branitelji dožive ulazak Srbije u EU s ovakvim zakonskim odredbama, sprema im se neopisive životne more. Institutom europskog uhidbenog naloga Srbija će kao velikosrpski agresor i sljednik JNA, agresorskim optužnicama i presudama ponovno suditi žrtvama agresije. Žrtve će birati po želji, iz registra branitelja u suradnji s hrvatskim orjunašima. Oni koji su stvorili demokratsku i nezavisnu Hrvatsku u najboljem slučaju postat će zatočenici unutar državnih granica, no neće imati mira ni unutar njih.

 

Željko Maršić – Zenga