Najveće groblje mira u Europi

Vjetar koji će vječito milovati križeve, izvire ispod kamenih vrhova Čabulje, Čvrsnice i Prenja

Kao višegodišnji vojnik postrojbe „Krug za trg“, Vaš je izvjestitelj, Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, obilježavao, uglavnom, u Zagrebu, na glavnom trgu, gdje bi pridržavao veliki transparent s tekstom: »Maknimo s najljepšeg trga krvavog maršala, najveću civilizacijsku sramotu«. Njegova maršalska bluza bi istovremeno bila okićena s 1700-hudojamskih ordenja; Kočevski rog, Tezno, Macelj, Huda jama, Jazovka…

Vinko Vice Ostojić – čovjek koji je proživio klaonicu na Bleiburgu, Križnom putu i jugokazamate

Ove godine, povodom sjećanja na spomenute žrtve, na stradale Hrvate, našao sam se na visoravni iznad Mostara zvanoj BILE, gdje se gradi najveće groblje mira u Europi, s 50.000 sivo bijelih križeva, koji će izrasti iz ovoga svetog sivozelenog kamenjara, i koji će vječito biti milovani od opjevanog vjetra, koji izvire tu negdje, ispod kamenih vrhova Čabulje, Čvrsnice, i brata im Prenja izdignutih iznad hladne Neretve. „Vitar piri priko Malih Bili“… Pjevali su i mnogi od onih, čija imena će biti uklesana na križevima, a koji stih je urezan u sjećanje i vašeg izvjestitelja, koji je jučer gazio po Bilima, stazama svoga djetinjstva. Spomenuti, evo nazvat ćemo ga sveti vjetrić, jučer je blagoslovio, zajedno  s već izgrađenom crkvom, i biskup Ratko Perić. „Molim sve koji se pričešćuju, neka se pričešćuju na usta, zbog vjetra koji puše“…

U prvim počasnim redovima, među mnogim crkvenim, političkim i drugim javnim uglednicima tražio sam pogledom i sveprisutnog 92-godišnjeg Vinka Vicu Ostojića, preživjelog hrvatskog branitelja iz 40-ih godina, žrtvu i živog svjedoka totalitarnog komunističkog tito vremena, koji se zakleo, da će, dokle ga god noge budu nosile, posjećivati i klanjati se svojim vršnjacima i prijateljima, hrvatskim mučenicima od Kočevskog roga u Sloveniji do Dakse kod Dubrovnika.

U životu ostane puno toga nedoživljenog, pa je i naš Vinko svojim odsustvom, ovoga puta, ostao bez zagrljaja mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića, kojim zagrljajem i zajedničkom pjesmom ga je, prije mjesec dana, blagoslovio banjolučki biskup Franjo Komarica u Drvaru, gdje su se sreli na komemoraciji za nedužne hrvatske žrtve četničko-fašističkog i jugokomunističko-partizanskog orgijanja iz 40-ih godina, gdje je naš Vinko ispred Počasnog Bleiburškog voda polagao vijenac.

U mislima sam bio i s velikom žrtvom komunističkog totalitarnog tito-represivnog aparata, prijateljem i kolegom po oštrom domoljubnom peru, Matom Ćavarom, i zapalio mu svijeću na mjestu njegovog vječnog počivališta. Uz voljeni Zagreb opjevao je i svoju najdražu rijeku Lišticu, koja mu na ljubav uzvraća vječitim druženjem s njim, preko svog čarobnog žubora.

Žarko Marić