Islamski terorizam nema granica u brutalnostima ubijanja i širenja straha. Europa se trese i ruši pred tom vjerskom zločinačkom ideologijom, koja ima sve više zagovornika i u samoj Europi u čijim gradovima, prije svega u Sarajevu, okupljaju se i tu agresivnu kršćanofobiju brane izmišljenom islamofobijom. Svaki oblik obrane kršćana i kršćanstva bilo u Europi ili drugdje u svijetu za okupljače u Sarajevu je islamofobija.
Iako je svakim danom sve više dokaza i potvrda da je beha stvarnost vezana sa zloglasnim terorističkim islamskim pokretom isilizam, kroz sve veći broj bošnjačkih boraca u redovima te zloglasne države, svjetska zajednica, kao jamac europeiziranja Bosne i Hercegovine to ne će vidjeti niti priznati iz njima poznatih interesa ili straha pred tim kršćanofobskim terorom. A gotovo i najvećem političkom slijepcu ta beha činjenica je vidljiva, pa makar i kroz jednogodišnju nagradu zatvora izrečenu onim bošnjačkim isilovcima koji se vraćaju umorni od ubijanja iz rata u isilovskoj vojsci.
Ta beha povezanost s isilizmom, koji je u Bosni i Hercegovini vidljiv i kroz isilovski entitet u koji ne smiju zalaziti beha zakoni i institucije, je glavni kočničar beha hoda u budućnost i agresivni ubojica svih očuvanih europskih vrijednosti u Bosni i Hercegovini. Time Bosna i Hercegovina postaje politički apsurd, samo pusta i nikad ostvariva zamisao jedne uređene europske zemlje. A i kako bi bila kad je u njoj nešto dozvoljeno jednom a zabranjeno drugom ili trećem njenom narodu. Ono što jedan ili dva naroda mogu treći to ne može i ne smije. Naravno riječ o hrvatskom narodu koji je podjednako velika žrtva i u genocidnoj Republici srpskoj i u sve isiliziranijoj beha Federaciji.
Razlog tomu je, uz daytonsku giga nepravdu kojom je Hrvatima oduzet u ratu obranjeni teritorij, je ubrzana fašizacija Republike srpske i isilizacija Federacije BiH. Ono što zabrinjava i otežava ropski položaj Hrvata u ta dva, gotovo ista entiteta, je činjenica da današnji Bošnjaci koriste, gotovo ista sredstva u isilizaciji federalnog teritorija kakvim se služe i Srbi u genocidnoj tvorevini nazvanoj republika srpska. Tim više zabrinjava to što Muslimanima u Daytonu nije priznat genocid, ni etnički čist muslimanski federalni prostor kakav je priznat (veliko)Srbima, i što se Bošnjaci prikazuju najvećom žrtvom u beha građansko vjerskom ratu, a nastavljaju i dalje sa etničkim i vjerskim čišćenjem Hrvata.
Za Bošnjake nema drugog i drugačijeg beha puta u budućnost od onog kakav oni trasiraju. Jedine suradnike na tom genocidnom poslu priznaju isilovce, i stoga im i ne smeta njihov isilovski entitet koji je zauvijek deeuropeizirao, pa i ubio Bosnu i Hercegovinu. Što je, naime, isilizam agresivniji i brutalniji u svom zločinačko-genocidnom širenju na osvojenim prostorima sa kojih brišu svaki trag kršćana, bošnjačka politička i vjerska strana postaje također agresivnija i brutalnija prema Hrvatima i njihovim pravima, pravom na entitet, na jezik, na RTV kanal, i tako redom na sva ona temeljna ljudska i nacionalna prava i slobode.
Toliku agresivnost i političku brutalnost Bošnjaci ne iskazuju ni prema vehabijama u njihovom entitetu u Gornjoj Maoči niti prema Srbima u genocidnoj Republici srpskoj, koliku pokazuju prema Hrvatima, koji su još uvijek neki čuvari europske Bosne i Hercegovine. Što se više Turska upliće u beha političku suvremenost, pa i na način slanja svojih stari i nefunkcionalnih autobusa i tramvaja koji prokišnjavaju, time Bošnjaci bivaju agresivniji i netolerantniji u odnosima prema hrvatskim pravima. A gdje je i sa kim Erdoganova Turska danas surađuje i koga financira otkrili su njemački obavještajci koji tvrde da je ta zemlja suradnik i snažni podupiratelj zloglasnog terorističkog isilizma, koji je u vrlo kratkom vremenu postojanja protjerao i poubijao sve kršćane na okupiranim teritorijama.
Stoga Bošnjaci i nisu protiv vehabijskog entiteta u Gornjoj Maoči, jer postoji vjerojatnoća da i tu državu u državi Bosne i Hercegovine potpomaže Turska. Zbog dobrih odnosa Srbije i Turske i Turske i Rusije koja stoji iza velikosrpske politike, Bošnjaci, gotovo, ništa ne ćine na dokidanju te genocidne tvorevine. No, njemačka otkrivanja istine turske umiješanosti u potpori i suradnji sa isilizmom, iz koje potiče i emigrantska bujica potencijalnih terorista što ubijaju po europskim gradovima, trebala bi biti prekretnica europskog odnosa prema Bosni i Hercegovini. Naime, ovih vrućih kolovoških dana 2016. Bosna i Hercegovina postaje i zemlja referenduma. Dakako samo ona dva beha naroda koji su je u Beogradu tajno dijelila, i u ratu genocidom i etničkim čiščenjima podijelila, te iza sebe ostavili masovne grobnice u Maljinama, Bugojnu, Miletićima,…
Danas u osvajanju beha teritorija koje nisu u Beogradu definirali, a koje su u ratu izgubili jedni od drugi, Srbi referendumiraju o odcjepljenju genocidnog entiteta i o danu te tvorevine. Na drugoj strani Bošnjaci referendumiraju o osvajanju Srebrenice kako bi je izvukli iz genocidne Republike srpske. Usporedno s time nekim oblikom tajnog referendumiranja sva događanja, u navodno glavnom gradu Bosne i Hercegovine identificiraju se i usklađuju sa svojim vjerskim islamskim znakovljem i kalendarom. Ono što je njima dozvoljeno i čime se koriste, referendumiraju, to Hrvatima se žestoko brani, ne smiju čak ni glasno razmišljati o tome.
Referendum je temelj demokracije, i najjači pokretač demokratskog procesa. Najnaprednija i najuređenija zemlja svijeta Švicarska svoju demokraciju stoljećima učvrščuje i jača referendumima. To je, na neki način, zemlja referenduma, zbog čega u svim svojim razlikama stabilno politički i ekonomski egzistira. Referendumom se ne dijele, ne zidaju genocidne zidove, i neograđuju svoje kantone. Referendum prihvaćaju i priznaju jedni drugima, i oni što govore njemački, francuski, talijanski ili romanski. Referendumima su izrasli u najsavršeniju, najuređeniju i najnapredniju zemlju svijeta. Zemlju u kojoj žele živjeti mnogi iz svih svjetskih krajeva. Zašto pored tako svijetlog primjera izmišljati imišljeno za bosanskohercegovački problem zašto ne daju Bosni i Hercegovini da bude uređena po švicarskom konfederalnom ustroju. Jednostavno zato što uz srpsku politiku stoji Rusija, a uz bošnjačku Turska, dvije zemlje koje, na štetu Zapada danas grade neke prijateljske odnose. Zbog rusko turskog interesnog susreta u Bosni i Hercegovini Srbi i Bošnjaci imaju pravo na referendum, a Hrvati to pravo nemaju.
A jedino mirno i pravedno riješenje beha problema je u referendumu, demokratskom načinu odlučivanja naroda s kim i u kakvim zajednicama će živjeti. Jer ako Srbi nastoje referendumom izdvojiti genocidnu Republiku srpsku iz beha međunarodno priznatih granica, Bošnjaci Srebrenicu iz srpske tvorevine, zašto braniti i Hrvatima da i oni referendumom se ne izvuku i iz genocidne republike srpske, i bošnjačke federacije i vehabijskog entiteta u Gornjoj Maoči. Za Bosnu i Hercegovinu je bolje i tisuće referenduma negoli jedan rat. Ratom se nije riješio beha problem, referendumom zasigurno može. Zato, na referendum imaju jednako pravo i Srbi i Bošnjaci i Hrvati.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više