Potresi su proteklih dana pogodili dvije zemlje: Italiju i Mjanmar. Kada prirodne katastrofe postaju tragedije i zašto, objašnjava se u Svjetskom izvještaju o riziku prema kojemu je Hrvatska prilično sigurna zemlja.
Papa Franjo moli za žrtve, vatikanski vatrogasci priskaču u pomoć – centralna Italija je u opsadnom stanju od kada je u noći sa srijede na četvrtak Umbriju pogodio težak potres. Još uvijek traje očajnička potraga za preživjelima, ali iz ruševina se izvlače i leševi. Najmanje 247 mrtvih i preko 300 ozlijeđenih – dosadašnja bilanca tragedije u Italiji. U isto vrijeme je zemlja podrhtavala i na drugom kraju svijeta, na jugoistoku Azije, s epicentrom u Mjanmaru. On je odnio manje ljudskih žrtava, ali je prouzročio velike materijalne štete i oštećenja značajnih kulturnih spomenika. Da se o ovom potonjem potresu puno manje izvještavalo u Europi ima sigurno veze s blizinom Italije, ali i s raspoloživošću informacija i dostupnošću pogođenog područja.
Upravo to je važan aspekt u šestom izdanju Svjetskog izvještaja o riziku koji je ovoga četvrtka predstavljen u Berlinu. Pod vodstvom Instituta za okoliš i sigurnost ljudi pri Sveučilištu Ujedinjenih naroda stručnjaci ga sastavljaju istražujući različite čimbenike rizika od prvenstveno prirodnih katastrofa u pojedinim zemljama. Težište ovogodišnjeg izvještaja bilo je "Logistika i infrastruktura", odnosno uloga koju ova područja igraju kada su u pitanju prirodne katastrofe. On upućuje na činjenicu da rizik od katastrofe ne ovisi samo o prirodnim faktorima poput geografskog položaja, već i o društvenoj i gospodarskoj situaciji zemlje, o razvijenosti infrastrukture u njoj, kvaliteti zdravstvenog sustava i stupnju obrazovanosti.
Srbija "najnesigurnija"
Na listi koja je rezultat istraživanja stupnja rizika nalazi se 171 zemlja. Najugroženiji od rizika je Vanuatu, otočna država u Tihom oceanu. U nepopularnom vrhu liste su još Tonga, Filipini, Gvatemala, mahom siromašnije i slabije razvijene zemlje. Među razvijenijim i bogatijim zemljama riziku od prirodnih katastrofa je najizloženiji Japan (na 17 mjestu), ali i Nizozemska je s indeksom rizika od preko 8 posto na visokom 50. mjestu. Ove zemlje su prije svega ugrožene zbog svoje prirodne "ranjivosti", jedne od četiri kategorije u ocjeni rizika. Ostale tri su: podložnost katastrofama, manjak kapaciteta za suočavanje s katastrofama i manjak kapaciteta za prilagodbu na njih. Njemačka je u tamno-zelenom, najsigurnijem području i na 146. mjestu, "sigurnija" od Hrvatske koja se nalazi na 122. mjestu, ali također u prilično sigurnom, svijetlo-zelenom području. Puno ugroženije od rizika su, prema Svjetskom izvještaju o riziku, istočne susjede Hrvatske, koje su u žutom području: Srbija je na 77. mjestu, a Bosna i Hercegovina na 93. mjestu. Makedonija je dva mjesta iza nje, na 95. mjestu.
Kada neki potres uništi infrastrukturu, potrebno je imati kapacitete kojima se ti gubici mogu kompenzirati, objašnjava jedan od autora studije Matthias Garschagen: "Alternativne rute koje su prohodne, helikopteri koji mogu sudjelovati u spasilačkim akcijama, željezničke linije, koje su tako konstruirane da im odroni zemlje kojih često ima nakon potresa, ne mogu ništa." Na svim ovim područjima, kaže njemački stručnjak, nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju imaju velikih deficita. Upravo to je razlog zašto je Mjanmar na listi Svjetskog indeksa rizika na 42. mjestu, a Italija na 119. mjestu iako je u njoj najnoviji potres odnio puno više ljudskih života.
Tehnika – i pomagač i odmagač
Iz izvještaja, osim toga, proizlazi, da u svim zemljama – od najugroženijeg Vanuatua do "najsigurnijeg" Kuvajta – moderna tehnika danas uspijeva doći i do najzabačenijih regija. Preko satelitskih snimki humanitarni djelatnici mogu u samo nekoliko dana definirati razmjere štete prouzročene potresima, sušama, poplavama i olujama. Društvene mreže omogućavaju žrtvama brzu komunikaciju i pomažu u organizaciji obnove. Ali autori studije upozoravaju na opasnost od slijepog oslanjanja na tehniku. S jedne strane zato što nas iskustva prethodnih godina uče da nas bolja tehnika automatski ne štiti od prirodnih katastrofa. Naprotiv, u katastrofama dolazi do takozvanog efekta kaskada. Tako je 2012. uragan "Sandy" izazvao totalni blackout električne mreže u New Yorku što je blokiralo elektronsku komunikaciju. S druge strane, socijalne mreže mogu pridonijeti i širenju panike, glasina i dezinformacija koje uvelike odmažu spasiteljima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više