Po prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, godina 1990./91., bio je Dan, „Mi ili Oni“, poziv na obranu od agresora, poziv za Domovinski obrambeni rat, poziv za samostalnu demokratsku Hrvatsku. S druge strane stajao je srbočetnički agresor s hrvatskim petokolonašima na čelu s Ivicom Račanom koji su bili protiv razbijanja Jugoslavije i protiv osamostaljenja Hrvatske. Dakle, s druge strane, suprotno Tuđmanu, bili su Titini skojevci, Titini kokardaši i crvenozvezdaši, Mesićevi, Josipovićevi, Fumićevi i Milanovićevi „antifašisti“, svi oni koji su bili na strani maršala Tita i njegove borbe za velikosrpsku Jugoslaviju, kada je sukladno toj politici rekao: „Hrvatska će biti samostalna kad Sava poteče uzvodno“.
Danas vidimo da je Milanović pozvao svoje „narodnjake“, svoje „antifašiste“ preobučene kokardaše ili crvenozvezdaše, ideološke borce za ćirilicu u Vukovaru, da 11. rujna izađu na megdan jer je to presudni dan borbe za Titinu jugokomunističku ideologiju bratstva i jedinstva naših naroda, borba za „Oni ili Mi“. To je ujedno nastavak jugokomunističke politike koju zastupaju velikosrpski ideolozi, koja se očitava u izjavi Ljube Tadića (oca Borisa Tadića, tadašnjeg predsjednika Srbije, bliskog prijatelja Ive Josipovića), koji poručuje Srbima i kaže: „Srbi su u XX. stoljeću izgubili četiri rata (Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu), ali u XXI. stoljeću treba gledati kako se u miru dobivaju izgubljeni ratovi“. Pa „Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gdje su Srbi bili većina, mi ne smijemo nikad prihvatiti kao definitivni gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nijemci nisu Istočnu Njemačku smatrali definitivno izgubljenom“.
Hrvatska je i danas razjedinjena i upropaštenim gospodarstvom zbog prisutnih veleizdajnika. Kako su parlamentarni izbori vremenski blizu, za identifikaciju antihrvata svih boja do veleizdajnika, onih koji nikad Hrvatsku nisu prihvatili kao svoju domovinu, oni zbog kojih je hrvatsko gospodarstvo upropašteno jer Hrvatsku razdiru iznutra, oni kojima je bliži četnički vojvoda Tomislav Nikolić od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, oni zbog kojih u gradu Zagrebu najljepši trg nosi ime zločinca Maršala Tita, oni su prozvani i presuđeni kao veleizdajnici, čije djela – zlodjela su taksativno nabrojena u presudama Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES).
Kako je popis zlodjela prevelik, objavljena su na internetskim portalima, pa ih ne treba ponavljatio. Ali treba navesti imena osuđenih veleizdajnika, to su:
POPIS ETIČKI OSUĐENIH ZA VELEIZDAJU
1. Stipe Mesić, predsjednik RH u dva mandata
2. Ivo Josipović, predsjednik RH u jednom mandatu
3. Milorad Pupovac, saborski zastupnik srpske manjine
6. Budimir Budo Lončar, ministar vanjskih poslova SFRJ
7. Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i predvodnik jugokomunističkih ideologa
8. Carl Bildt, švedski ministar vanjskih poslova, prijatelj Slobodana Miloševića i srpski zet
9. Josip Broz, Tito, komunistički diktator
Ako državu vode protuhrvatski veleizdajnici tada nije ni za očekivati ništa pozitivno osim onog što vidimo da su hrvatsko gospodarstvo uspjeli dovesti na razinu Rumunjske i Bugarske. Etičko sudište i dalje radi i prikuplja podatke za veleizdajnike na nižim razinama. Tu treba reći da svi oni koji podržavaju velikosrpsko-jugokomunističku ideologiju, su bili u evidenciji SDP-ove koalicije ili takozvane Milanovićeve Narodne koalicije, oni su ideološki podupirači i ideološki slijednici navedenih veleizdajnika i njihove politike. U tu grupu spadaju i one male strančice, kako se osnivaju da bi razbili hrvatsko zajedništvo. Tako na primjer, jednom predsjednik Njemačke kaže za „zelene“: „Oni su samo zeleni iz vana, a iznutra ne mogu biti crveniji od onih koje prepoznajemo kao crvene“. Tu su i druge strančice s petokolonaškom ulogom, razni Mostovi i mostići, koji su se ubacili u Domoljubnu koaliciju da bi ju razdirali iznutra i zaštitili Ostojićeve preobučene – abolirane četničke milicajce, i zaštitili samog Ostojića. Za svakog dobronamjernog građanina koji Hrvatsku smatra svojom domovinom, ovo su dovoljni podaci za prepoznavanje uzročnika svih zala na hrvatskim prostorima, a tako i upropaštenog hrvatskog gospodarstva.
Zašto katolici vjernici ne prepoznaju svoje protivnike, ateiste i jugokomunističke ideologe? Posebno je tragično kad katolici vjernici ne prepoznaju ateiste, agnostike, velikosrpske i jugokomunističke ideologe, otvorene protivnike katoličke Crkve i samostalne Hrvatske. Analizirajući protekle predsjedničke izbore teško je shvatiti da katolička vjernička Međimurska županija prednjači u prokomunističkim glasovima. Tako, u toj Županiji, Kolinda Grabar Kitarović, ispred Domoljubne koalicije dobila je 27,40 posto glasova, a Ivo Josipović ortodoksni agnostik, jugokomunistički ideolog, dobio je 72,60 posto glasova.
U Varaždinskoj županiji, u kojoj prevladavaju katolici vjernici, po rezultatima glasovanja: Kolinda Grabar Kitarović dobila 35,77 posto, a jugokomunistički ideolog Ivo Josipović dobio 64,23 posto glasova.
U Krapinsko-Zagorskoj županiji, po stanovništvu se ne može reći da je prokomunistička, ali po rezultatima glasovanja su prokomunistički:
Kolinda Grabar Kitarović 47,05 posto, a jugokomunistički sin i ideolog Ivo Josipović 52,95 posto glasova.
U Koprivničko-Križevečkoj županiji, Kolinda Grabar Kitarović dobila 46,57 posto, a jugokomunist Ivo Josipović 53,43 posto glasova.
U Primorsko-Goranskoj županiji, Kolinda Grabar Kitarović dobila 38,33 posto, a drug Ivo Josipović 61,67 posto glasova.
U Istarskoj prokomunističkoj županiji, Kolinda Grabar Kitarović dobila je 20,53 posto, a njihov drug Ivo Josipović 79,47 posto glasova. Ovo nije nikakvo iznenađenje zbog tradicionalne antihrvatske propagande i politike te Županije. Tu je Thompson nepoželjan, ali Lepa Brena dobro došla…
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više