Hrvatski Fokus

Sovjeti su podržali stvaranje Kurdske i Azerbajdžanske Republike!

 
 
Pozicija Moskve u regiji nije tako dominantna kako možda izgleda. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci, medijska izvješća su prikazivala kao da izgleda  da ruski utjecaj raste na Srednjem istoku. Uostalom, ruska zračna potpora pomogla je režimu sirijskog predsjednika Bashara al-Assada da ponovo stekne prednost nad pobunjenicima u Siriji. Nakon toga, Turska se naglo i intenzivno okrenula poboljšanju odnosa s Rusijom – u vrijeme kada su se tursko-američki odnosi pogoršali. Ruski strateški bombarderi su također nedavno izveli zračne napade u Siriji, polijećući iz iranske zračne baze.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/09/Kurdish-inhabited_areas_of_the_Middle_East_and_the_Soviet_Union_in_1986.jpg
Danas, međutim, ozbiljna geopolitička ograničenja s kojima se Rusija suočava u širenju svoga utjecaja na Bliskom istoku postala su vrlo očita. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Kremlja je rekla da se Rusija i Turska i dalje razilaze oko sukoba u Siriji. Turski ministar pravosuđa Bekir Bozdağ rekao je kako svatko tko optuži Tursku da pomaže Islamskoj državi – što je Moskva učinila prilično glasno – je neprijatelj. Drugo, samo nekoliko dana nakon što je dozvolio ruskim zrakoplovima da polijeću iz jedne od svojih baza, Iran je opozvao dozvolu. Ministar obrane Hossein Dehghan optužio je Rusiju za "izdaju povjerenja" jer je objavila sporazum. Ti različiti, ali definitivni znakovi naglašavaju koliko se Turska i Iran nelagodno osjećaju zbog prevelikog približavanja Rusiji.
 
Rusija i Iran su na istoj strani kad je Sirija u pitanju. Oni su glavni saveznici sirijskog režima i blisko su  surađivati ​​kako bi osigurali da Asad ostane na vlasti. Teheran i Moskva imaju veoma bliske bilateralne odnose u brojnim područjima. Rusija je pomogla Iranu na međunarodnom planu, s obzirom na kontroverzni nuklearni program Irana. Osim toga, postoji velika rasprava u Iranu glede davanja povjerenja Rusiji. Ovdje ne govorimo o reformistima u odnosu na tvrdolinijaše. Nepovjerenje je mnogo dublje u  konzervativnom establišmentu Teherana. Prije nekoliko dana Heshmatollah Falahatpisheh, visoko pozicionirani tvrdolinijaški član moćnog parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku, upozorio je da je u posljednjih nekoliko godina Rusija pokazala "drugačiju i vrlo promjenjivu vanjsku politiku".
 
Kritizirajući odluku da se ruskim zrakoplovima dozvoli korištenje zračne baze Shahid Nojeh, Falahatpisheh je istaknuo da, kad je god Iran bio suočen s krizom, Rusija je bila protiv njega. Iranci dobro znaju da Rusija smatra Iran žetonom za pregovaranje kako bi izvukla koncesije od Amerikanaca. Činjenica je da je Rusija 2012. godine podržala najnoviji val štetnih sankcija Iranu, na čelu s SAD-om, te već dugi niz godina kasni s isporukom raketnog sustava S-300 Teheranu. Iranski problem s Rusijom zapravo seže u daleka stoljeća. Rusi i Perzijanci vodili su niz ratova između 17. i 19. stoljeća. Osim toga, 1941. godine, Sovjetski Savez je (u koordinaciji s Britanijom) napao i zauzeo Iran. Čak i nakon završetka Drugog svjetskog rata, Sovjeti su podržali stvaranje Kurdske i Azerbajdžanske Republike, koje su vrlo kratko opstale, a koje su stvorene od dijela teritorija na sjeverozapadu Irana. Suvremeni Iran je dobro poznat po svojim neprijateljskim odnosima sa Sjedinjenim Državama, ali njegovi odnosi s Rusijom također su prilično problematični – premda je to daleko manje vidljivo.
 
Još od izbijanja građanskog rata u Siriji 2011. godine, Turska i Rusija su se sukobile. Turska pokušava svrgnuti Asada, te je glavni pomagač raznih pobunjeničkih skupina koje se bore protiv sirijskog režima kojeg podupire Rusija. Napetosti su se obuzdavale sve do prošle godine zbog više razloga – glavni među njima je činjenica da Turska ovisi o Rusiji za više od polovice svojih prirodnih potreba za plinom. Međutim, kada je Rusija započela izvoditi zračne napade protiv pobunjenika koje podupire Turska, Turska je oborila ruski ratni zrakoplov u studenom prošle godine.
 
Premda su Turska i Rusija uspjele izbjeći otvoreni sukob, tursko-ruski odnosi su bili krajnje neprijateljski tijekom šest mjeseci nakon obaranja ruskog zrakoplova. U lipnju, dvije strane su zatoplile odnos, nakon što je turski predsjednik Reçep Tayyip Erdoğan ponudio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu pismenu ispriku zbog obaranja zrakoplova. Turska mora poboljšati odnose s Rusijom, jer se njen odnos sa Sjedinjenim Država kvari zbog razlika glede toga kako riješiti probleme sa Sirijom, a posebno zbog opasnosti od Islamske države.
 
Nakon toga se u Turskoj 15. srpnja dogodio pokušaj državnog udara, za koji je Turska optužila Sjedinjene Države za umiješanost, s obzirom da  je osnivač Gülenovog pokreta nastanjen u Pennsylvaniji. Istodobno, Rusija je bila prva zemlja koja je nakon pokušaja  državnog udara dala izjavu potpore Erdoğanu, te je izgledalo da je bačena kocka za prestrojavanje turske vanjske politike. Tijekom proteklih šest tjedana u Turskoj je dominirala snažna protuamerički retorika, uz istodobno  zatopljenje odnosa s Rusima. Erdoğan se čak sastao s Putinom u St. Petersburgu. Međutim, to su sve bili propagandni trikovi za širu javnost, jer na kraju, ni Turska, a niti Iran, ne mogu se osloniti na Rusiju. Današnja zbivanja su samo razotkrila o čemu se zapravo radilo. Ako Iran, koji je imao blisku suradnju s Rusijom, ne može u potpunosti vjerovati Kremlju, Turska ima mnogo više razloga da mu također ne vjeruje. Turski i ruski interesi povijesno su se sukobljavali u crnomorskoj regiji, gdje su ove dvije zemlje ratovale jedna protiv druge, a teritoriji su dolazili pod vlast Rusije, ili Irana. Čak i danas, turski i ruski opunomoćenici su u ratu.
 
Što je još važnije, Turska treba Sjedinjene Američke Države, što je razlog zašto je Ankara napravila korak natrag glede traženja izručenja Fethullaha Gülena. Turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavusoglu je danas negirao da je Ankara ikada optužila Washington da je uključen u državni udar. Turski mediji tvrde da nije vrijedno truda tražiti izručenje Gulena. Turci znaju da oni mogu bolje ostvarivati ​​svoje interese ako surađuju sa Sjedinjenim Državama, nego ako koketiraju s Rusijom.
 
S druge strane, Turska ne može sebi priuštiti da se jednostavno oslanja na Sjedinjene Države. Ankara se okrenula Moskvi dijelom i zbog potrebe da uspostavi ravnotežu sa Sjedinjenim Državama, ali su se Turci previše udaljili od SAD-a, a sada se repozicioniraju. Mogla se očekivati loša procjena ​​u zemlji koja se bavi posljedicama pokušaja puča. Na kraju, premda se Turska neće previše približiti Rusima, ona će također zadržati svoju distancu od Amerikanaca. Takva kretanja pokazuju da su Rusi, u najboljem slučaju, sekundarni igrači na Bliskom istoku. U budućnosti  će stoga biti važnije promatrati ono rade prave regionalne sile, Turska i Iran, kako bi se međusobno  pomirili i kako bi se riješila budućnost Bliskog istoka.
 

Kamran Bokhari, Geopolitical Futures, Austin, Teksas, SAD

Povezane objave

Krik protiv komunističke tiranije

HF

Rehabilitacija četnika – rehabilitacija genocida

HF

Teksaški guverner ukinuo zabrane i dobio – zdravlje!

hrvatski-fokus

Predsjednik Biden provodi političku čistku nad marincima

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više