Hrvatski Fokus
Religija

Davidova kruna na glavi!

Prisega pape Pija X.

 
 
Iznenađujuće točno proročanstvo iz IV. stoljeća potječe od sv. Nila. Kao nekadašnji prefekt (gradonačelnik Konstantinopola) živio je oko 390. godine na Sinaju (kao pustinjak). ''Oko sredine XX. st. kada vrijeme Antikrista bude blizu, zamračit će se um čovječanstva zbog njegovog putenog (pohotnog) nazora. Ta epoha bit će označena odvraćanjem Božjih zapovijedi i otklonom ljudskog dostojanstva. Bit će muškaraca i žena koje će se teško moći razlikovati zbog sramotne sablažnjive njihove odjeće i mode u nošenju kose. Roditelji i stariji ne će više biti poštovani. Ljubavi će nestati. Kršćanski pastiri, biskupi i svećenici će postati plitki, oni su nesposobni više razlikovati pravi od krivog puta.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/09/hqdefault.jpg
Moralni zakon i crkvena predaja (tradicija) će se mijenjati. Ljudi više neće vježbati čednost (skromnost, umjerenost), naprotiv vlada neumjerenost u jelu i pilu i pohoti, luksuzu, rastavi braka, homoseksualnosti, teror i smrt preuzimaju maha… oni (ljudi toga vremena) ne će više imati grižnje savjesti. Teško kršćanima, jer će oni izgubiti vjeru i ne će biti više nikoga koji bi im pokazao svjetlo Istine. Oni malobrojni vjerni povlačit će se od svijeta i susretati se na svetim mjestima kao zakloništima (utočištima). Posvuda će nailaziti na otpor (zapreke).
 
U ono vrijeme ljudi će moći razgovarati međusobno s jednog kraja Zemlje na drugi (telefonirati); oni će poput ptica letjeti po zraku (zrakoplovi) i poput riba, roniti po oceanima. Kada to njima uspije, ti će jadnici(sirotani) provoditi svoj život u udobnosti (lijenosti), bez da znaju da iza toga stoji spletkarenje (podmuklost) Sotone. On će njih toliko zavoditi da će izgubiti vjeru u Božju opstojnost..'
Izvor je pravoslavna grčka publikacija iz 1912. godine, a spominju je srpski pravoslavci:
https://www.scribd.com/doc/142045926/Posmrtna-Prorocanstva-Sv-Nila-Mirotocivog
http://www.nezavisne.com/magazin/zanimljivosti/Jeziva-predvidjanja-Ovo-su-4-prorocanstva-za-koja-nikada-niste-culi/327294
 
Kada je prethodni put bio u Jeruzalemu izraelska vlada je Mariju Bergogliju dopustila da sjedne na prijestolje Kralja Davida (vidi prilog oko 8 minute) i simbolično je primio Davidovu krunu na glavu. O tome nas do sada nitko nije izvijestio! Židovski komentator kaže: Tko je on da to nosi? MESIJA? (Antikrist, za kršćane?) Eto, u vrlo zanimljivom komentaru komentator je naznačio da će susret religija u Jeruzalemu najvjerojatnije biti utemeljenje nove svjetske religije vezano uz novi Hram (treći!) u Jeruzalemu:
https://www.youtube.com/watch?v=dDqMwwaiwvQ&feature=share
 
U rujnu će se održati vjerska konferencija jedne svjetske religije na kojoj će Papa objaviti dolazak vanzemaljaca! (VIDEO)
http://www.novi-svjetski-poredak.com/2016/08/26/u-rujnu-ce-se-odrzati-vjerska-konferencija-jedne-svjetske-religije-na-kojoj-ce-papa-objaviti-dolazak-vanzemaljaca-video/
 
"Rim je izgubio vjeru": Pismo njegove svetosti monsignora nadbiskupa Lefebvrea:
http://tradcatknight.blogspot.com/2016/08/rome-has-lost-faith-letter-written-by.html#more
 
Rijetko dobra vijest: vjernici koji su svjesni svetogrdnosti mise Novog Svjetskog Poretka (zove se SLUŽBENO Novus Ordo Missae), mogu na kanonskoj misi uskoro redovito nazočiti u velikim gradovima:
koliko je vjernika na toj misi – toliko je i podučenih o vjeri!
http://tradicionalnalatinskamisa.blogspot.rs/2016/08/bozja-providnost-od-rujna-se-u.html
 
Ovako je glasio zavjet svih katoličkih svećenika od vremena Sv. pape Pija X. pa do pojave pape Ivana XXIII. i II. vatikanskog koncila:
Usporedite tvrdnje zavjeta i tvrdnje sadašnjeg nauka Crkve!!!
http://ontrebakraljevati.blogspot.hr/2016/08/antimodernisticka-zakletva.html?spref=fb
 
NJEGOVA SVETOST PIO X., PAPA
 
Antimodernistička zakletva (Pio X., motuproprij Sacrorum antistitum, 1. IX. 1910.)
preuzmi dokument kao pdf
Ja N.N. čvrsto prihvaćam i primam sve i pojedino, što je nepogrješivo crkveno učiteljstvo definiralo, potvrdilo i izjavilo, posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena.
Kao prvo naime ispovijedam da se Boga može sigurno spoznati, tako da ga se može i dokazati, kao začetnika i cilj sviju stvari, "po onome što je učinjeno" [Rim 1,20], to jest po vidljivim djelima stvaranja, kao uzrok preko učinka.
Drugo, prihvaćam i odobravam ponajprije čudesa i proroštva kao vanjske dokaze objave, to jest kao najsigurnije znakove da je kršćanska religija božanskog porijekla, te smatram da su oni najprilagođeniji shvaćanju svakog vremena i (svih) ljudi, pa i ovoga vremena.
Treće, isto tako čvrstom vjerom vjerujem da je Crkva, čuvarica i učiteljica objavljene riječi, utemeljena neposredno i izravno po samom pravom i povijesnom Kristu dok je boravio među nama, te daje sagrađena na Petru, prvaku apostolske hijerarhije, i njegovim nasljednicima dovijeka.
Četvrto, iskreno prihvaćam nauk vjere uvijek u istom smislu i u istom značenju do nas posredovan od apostola preko pravovjernih otaca; i zbog toga u potpunosti odbacujem krivovjerno mišljenje o razvitku dogmi, koje (kaže) da su one prelazile iz jednog mišljenja u drugo, drugačije od onoga koji je prije toga imala Crkva; isto tako osuđujem svaku zabludu koja uči da je božanski poklad, predan Kristovoj Zaručnici i koji je ona vjerno čuvala, filozofska misao, ili proizvod ljudske svijesti, koji je polagano izgrađen ljudskim nastojanjima, i koji je kasnije usavršavan neograničenim napretkom.
Peto, najčvršće držim i iskreno ispovijedam, da vjera nije reiligijski osjećaj koji je proizišao iz krila podsvijesti, pod pritiskom srca i sklonosti moralno oblikovane volje, nego da je ona pravi pristanak razuma istini prihvaćenoj izvana po slušanju, kojom naime vjerujemo da je istinito ono što je kazao, posvjedočio i objavio osobni Bog Stvoritelj i naš Gospodin, zbog autoriteta najistinoljubivijeg Boga.
Isto tako se s dužnim poštovanjem podlažem i čitavom se dušom priključujem osudama, izjavama i svim propisima koji se nalaze u enciklici "Pascendi" i u dekretu "Lamentabili" , posebno onima koje nazivaju povijest dogmi.
Isto tako odbacujem zabludu onih koji tvrde da se vjera koju predlaže Crkva može protiviti povijesti, te da se katoličke dogme, u smislu kako se sada shvaćaju, ne mogu uskladiti s istinitijim izvorima kršćanske religije.
Isto tako osuđujem i odbacujem mišljenje onih koji kažu da obrazovaniji čovjek-kršćanin ima dvostruku osobnost, jednu vjernika, drugu povjesničara; kao da se povjesničar smije držati onoga što proturiječi vjeri vjernika, ili da (može) postavljati pretpostavke iz kojih slijedi, da su dogme krive ili sumnjive, samo ako ih izravno ne niječe.
Također odbacujem onu metodu prosuđivanja i tumačenja Svetoga pisma, koja se, zanemarivši crkvenu predaju, analogiju vjere i odredbe Apostolske stolice, priklanja racionalističkim razmišljanjima, a kritiku teksta prihvaća, manje dozvoljeno a više lakoumno, kao jedino i najviše pravilo.
Osim toga odbacujem mišljenje onih koji drže da učitelj koji predaje neki povijesni teološki predmet, ili koji piše o tim stvarima, mora najprije odložiti mišljenje koje je imao prije toga, bilo o nadnaravnom podrijetlu katoličke predaje, bilo o obećanoj božanskoj pomoći za vječno održavanje svake objavljene istine; zatim da djela pojedinih otaca treba tumačiti samo prema načelima znanosti, isključujući bilo kakav sveti autoritet, i s onom slobodom prosuđivanja, kojom se običavaju istraživati i drugi svjetski dokumenti.
Konačno, izjavljujem da sam u svemu najudaljeniji od zablude koju drže modernisti, da u svetoj predaji nema ničeg božanskog, ili što je mnogo gore, oni to dozvoljavaju u panteističkom smislu, tako da ne preostaje ništa osim gole i jednostavne činjenice, koja je jednaka općim povijesnim činjenicama; to jest, da su ljudi svojom marljivošću, spretnošću i sposobnošću nastavili kroz sljedeće naraštaje nauku koju su započeli Krist i njegovi apostoli.
Zbog toga čvrsto zadržavam vjeru otaca i zadržat ću ju do posljednjeg daha života, o sigurnom daru istine, koji jest, koji je bio i koji će uvijek biti, kod "biskupa apostolskih nasljednika"; ne kako bi se držalo ono što bi se moglo činiti boljim i prikladnijim, prema duhu vremena svakog pojedinca, nego kako se "nikada ne bi drugačije vjerovalo, nikada drugačije" shvaćala apsolutna i nepromjenjiva istina, koju su apostoli propovijedali od početka.
Prisežem, da ću sve to vjerno, potpuno i iskreno obdržavati i nepovredivo čuvati, i da nikada od toga neću odstupiti niti u naučavanju niti bilo kojim riječima ili pisanim djelima. Na to prisežem, na to se zaklinjem, tako mi pomogao Bog i ovo sveto Božje Evanđelje.
Objavio/la katolicki nauk u 23:59:00

Povezani članci

SOLUS CATHOLICUS – Ubijali bi nas da mogu

HF

Dominikanci u Hrvatskoj

HF

Kršćanska vizija čovjeka

HF

Gradonačelnik Montreala odbija ukloniti svinjetinu iz školske kuhinje

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...