Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Rast irskoga gospodarstva

Gospodarstvo dopingirano prednostima za multinacionalne kompanije

 
 
Rast od 26 posto u 2015. ne odražava stvarnost otoka koji privlači velike tvrtke poreznim prednostima i fleksibilnim zakonom o radu. Sredinom srpnja Irski ured za statistiku iznenadio je svijet korekcijom svog rasta za 2015. Prema novim računicama, irsko gospodarstvo prošle je godine ostvarilo rast od 26,3 %, a ne 7,8 % kako je prvotno bilo objavljeno. Ako je to točno, Irska bi se našla na popisu najdinamičnijih gospodarstava u svijetu. Ali nije zlato sve što sja:  za taj rast od 26,3 posto, koji čak nije svojstven ni zemljama u razvoju, više su zaslužni transferi aktive američkih multinacionalnih kompanija negoli ono što se uistinu događa na terenu. Taj nesrazmjer vidljiv je u jednom podatku: Kada bi nastavilo rasti po toj stopi, irsko bi gospodarstvo za dvadeset godina bilo veće od kineskog. „Odsada se ne možemo pouzdavati u podatak o BDP-u“, smatra Oliver Mangan, glavni ekonomist AIB-a, druge najveće banke u zemlji. „BDP ne odražava stvarnu gospodarsku aktivnost“, smatra i Gabriel Fagan, glavni direktor irske Središnje banke.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/09/c2.thejournal.ie_media_2012_08_ireland-earns-bank-of-ireland-4-390x285.jpg
Rast od 7,8 posto mnogo je bliži stvarnosti. Taj podatak maleno i vrlo otvoreno otočno gospodarstvo uvrštava na popis najsnažnije rastućih gospodarstava starog kontinenta. Irsko gospodarstvo raste četiri puta više od Španjolske, preko četiri puta više od Njemačke i šest puta više od Francuske. Keltski tigar – pridjev koji je zemlja stekla sredinom devedesetih godina kada je bilježila dvoznamenkasti rasti – ponovno je počeo rikati osam godina od prsnuća nekretninskog mjehura i tri godine od izlaska iz europskog programa spasa teškog 85 milijardi eura.
 
Nezaposlenost u Irskoj niža je od 8 %, prošle je godine privatna potrošnja porasla je za 4,5 posto, nekretninski sektor se dobro oporavlja, i za razliku od onoga što se zbiva u sredozemnim zemljama, javni dug osjetno pada: većina međunarodnih organizacija, smatra da će javni dug pasti ispod 100 % BDP-a do kraja godine, dok je tijekom krize dosegnuo čak 125 %. Na smanjenje javnog duga nije čak utjecala ni činjenica da je zemlje tri mjeseca bila bez vlade. Što se krije iza tog rapidnog oporavka? Prema službenoj tezi, koju dijele irske vlasti i Europska komisija, Irska je uzorna zemlja u pogledu fiskalne discipline i reformi, savršena realizacija dobro poznatog modela krajnje štednje, koji nije dobro prihvaćen na jugu Europe. Prema toj teoriji, svaka prilagodba javne potrošnje u kombinaciji s internom devalvacijom – smanjenjem plaća – rezultira većom konkurentnošću i ekonomskim rastom.
 
Ako se uzmu u obzir postojeći podaci, ta teorija je vjerojatno točna: Irska, čiji je BDP u prvoj fazi recesije padao 11 %, i u manjoj mjeri Španjolska, dvije su zemlje koje su se vrlo predano držale onoga što su im propisale europske institucije. I upravo su se te dvije zemlje PIIGS-a (pejorativni nadimak koje su tijekom krize zbog prekomjernog duga dobili Portugal, Irska, Italija i Grčka) najbrže oporavile nakon velike recesije. Ali to je ujedno za posljedicu imalo veliki društveni jaz. No unatoč toj generaliziranoj ideji s epicentrom u Bruxellesu, vrag se krije u detaljima. Mnogi poput Aidana Regana, profesora ekonomske politike na Sveučilištu u Dublinu, ne podržavaju takvo objašnjenje: „Ključ oporavka jest u nazočnosti velikih tehnoloških tvrtki jer to multiplicira izvoz usluga. Država je politikom niskih poreza odigrala ključnu ulogu kako bi privukla industriju visokih tehnologija“, istaknuo je Regan.
 
To potvrđuje i predsjednik Irske središnje banke potvrđuje: „Najveća prednost naše ekonomije su porezne olakšice koje, kao u slučaju Applea, omogućuje strana ulaganja.“ Korporativni porez u Irskoj od 12,5 posto najniži je u eurozoni, i među najnižima u svijetu. Bruxelles nije primorao Dublin na povećanje tog poreza u okviru mjera za spas. Porezne olakšice, međutim, nisu jedine zaslužne za golema ulaganja. „Silicijska dolina mogla je dobiti isti tretman u Švicarskoj, Nizozemskoj ili baltičkim zemljama. Ali, tamo, tržište rada nije tako fleksibilno“, smatra Regan. „Takve kompanije žele privući najtalentiranije ljude u Europi i imati mogućnost da zapošljavaju i otpuštaju radnike kako im se prohtije.“ Po njegovu mišljenju, a suprotno tezama o konkurentnosti koje je zastupala Trojka i neke vlade poput primjerice Španjolske, tim kompanijama nisu bitni troškovi rada. One su spremne plaćati visoke plaće, ali žele da radno zakonodavstvo bude što sličnije američkome.“
 
Poreznom i radno-pravnom čimbeniku, koji su definitivno najvažniji, valja pridodati i efekt clustera. Otkako se Apple, koji je u utorak sankcioniran zbog neplaćanja poreza Irskoj, 1989. nastanio u Corku – kada je zemlja još uvijek bila jedna od najsiromašnijih zemalja zapadne Europe – broj kompanija koje se odlučuju za Irsku ne smanjuje se. Google je stigao 2004. s manje od 50 zaposlenika, a ta se brojka u posljednjih 12 godina ustostručila. Facebook je stigao 2008. sa samo tridesetak osoba, a danas ih upošljava 1000. U Dublinu, 80 tvrtki iz Silicijske doline postale su ključni poslodavci. U protekla dva desetljeća izravna ulaganja SAD-a u Irsku premašila su ulaganja u četiri glavne zemlje u usponu – Kinu, Indiju, Brazil i Rusiju. A upravo taj podatak objašnjava ljutitu reakciju irske vlade na odluku Bruxellesa o sankcioniranju Applea: „Radije ćemo se odreći 13 milijardi eura, nego da se Bruxelles okomi na našu nepogrešivu metodu privlačenja multinacionalnih kompanija.“
 

Ignacio Fariza, El País, Madrid

Povezani članci

Velike žrtve niskih cijena nafte

HF

Naši prihodi ostvareni su na domaćem tržištu

HF

GDPR – Uredba o zaštiti osobnih podataka

HF

Inovativnošću do globalne konkurentnosti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...