Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Sretan ti 23. rođendan Herceg-Bosno!

Najnoviji isilovski napadaji iz Sarajeva potvrđuju opravdanost Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna

 
 
I gotovo da u daytonskim zidom podijeljenoj, te postdaytonskom politikom srpskog secesionizma i bošnjačkog islamskog unitarizma  sve dublje dijeljenoj Bosni i Hercegovini nema ama baš ništa zajedničkog, ništa u čemu se narodi slažu osim u tome da Bosne i Hercegovine nema kao države. Uzalud se vjerovalo i vjeruje da će vrijeme poravnati ratne provalije i izgraditi porušene mostove, u građansko konfesionalnom beha sukobu za teritorij.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/09/fenix-magazin.de_wp-content_uploads_2016_08_Herceg-Bosna.jpg
Oni koji su vjerovali u tu nevjerojatnost u prvom redu nisu poznavali bosanskohercegovački problem, i ne poznaju ga, jer ne će da spoznaju strašne i tragične posljedice najkrvavijeg građansko-vjerskog sukoba  vođenog za teritorij poslije Drugog svjetskog rata u Europi. To interesno neznanje onih koji bi morali znati, onih koji su se obvezali kao protektori, demokratizirati, europeizirati, entitetizirati, federalizirati ili konfederalizirati taj najčvršće zavezani politički čvor na periferiji Europe, glavno je oružje u rukama bošnjačkih unitarista kojim se neometano služe u obespravljivanju, marginaliziranju Hrvata, kao federalnih partnera iz Washingtona i Daytona.
 
Svaki hrvatski pokušaj da memoiraju vrijeme prije Washingtona i Daytona, a koje je bilo sudbonosno odlučujuće za njih, te sve ono što su u tom vremenu stvorili i utemeljili kao okvire zajednice koja im je jamčila i jamči biološku opstojnost, gotovo isilovski se osporava, ocrnjuje i ne priznaje. Negacija i sotonizacija, fašizacija i ustašizacija,  od bošnjačke strane svega onoga što je oćuvalo hrvatski korijen od trajnog kidanja u Bosni i Hercegovini tijekom građansko konfesionalnog beha sukoba, Bošnjaci koriste kao oružje isto kao tijekom rata. Koji je zapravo i započet i koji se vodio, i koji je bio brutalan i genocidan upravo zbog unitarističko-centralističko-islamistički težnji i ciljeva muslimansko-bošnjačkog vodstva, kojeg je predstavljao i vodio prijeratni islamski fundamentalist i ratni zločinac Alija Izetbegović.
 
Izetbegovićeva agresorsko-okupatorska prijeratna i ratna politika prema Hrvatima, koja ima početak u „Islamskoj deklaraciji“, te kasnije kroz tajnu diobu Bosne i Hercegovine sa Srbima u Beogradu, i reagiranjem na srpsku agresiju na hrvatsko selo Ravno, te kasnije stvaranjem konclogora za Hrvate u Gluhoj Bukovici, natjerala je hrvatski narod na organiziranu obranu. Stiješnjen u političko ratno srpsko muslimanskom sendviču hrvatski se narod našao u areni rata, i samo neka organiziranost vojna, politička i teritorijalna jamčila mu je kakav takav ostanak i opstanak na trinaeststoljetnom pradjedovskom ognjištu.
 
Ratno i danas poratno stradanje Hrvata potvrđuje opravdanost osnutka i vojne komponente hrvatskog naroda, Hrvatskog Vijeća Obrane i teritorijalne republičke institucije Hrvatska Republika Herceg Bosna. Naime svugdje tamo gdje HVO-u nije uspjelo, u vrlo nepravednoj borbi sa daleko brojnijim neprijateljima, doći i zaštiti Hrvate, i tamo gdje se hrvatski narod našao izvan republičkih granica Hrvatske Republike Herceg Bosna, danas Hrvata i nema, ili je ostao samo ostatak ostataka, u nekim rezervatima poput Indijanaca u Kolumbovom otkrivenom kontinentu.
 
I što je god vojna ili teritorijalna organizacija Hrvata bila jača i za hrvatski narod sigurnija u nametnutom obrambenom Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini, one su bile sve agresivnije napadane, i danas se nalaze pod istim isilovskim udarom iz unitarističko-hegemonističkih, svakim danom radikalnijih bošnjačkih centara. A to sve opet govori o opravdanosti ustroja tih hrvatskih institucija u ratu, i njihovim održavanjem u miru, pa makar, i kroz memoiranje i obliježavanje godišnjica njihovih osnutaka. Svako hrvatsko obilježavanje bilo Dana Hrvatskog Vijeća Obrane ili Dana Hrvatske Republike Herceg Bosne je i svehrvatski dan zahvale, ali i novi kamen u njihove temelje na kojima je jedino moguća hrvatska ravnopravnost i jednakost, suverenost i konstitutivnost sa druga dva beha naroda. To smeta bošnjačkoj strani, ta hrvatska sigurnost i jednakost sa Srbima i Bošnjacima, koju jamči opstojnost i Hrvatskog Vijeća Obrane i Hrvatske Republike Herceg Bosna. Postojanje tih dviju hrvatskih institucija u Bosni i Hercegovini danas su jednako potrebne  i opravdane kao i u ratu, budući da sukob u zemlji još nije okončan.
 
Opravdanost njihovih postojanja potvrđuje i bošnjačka agresija sa svih strana, politički, vjerski i vojni, na svehrvatsko obilježavanje 23. obljetnice osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosna, 28. kolovoza 2016. u Mostaru. Dok još svehrvatska proslava nije bila ni završena krenulo se iz bošnjačkih centara isilovskim napadom na one koji su memorirali taj povijesni Dan Hrvata u BiH i na govore koji su održani tim povodom. Uvrjedljivo se naziva Hrvatska Republika Herceg Bosna samo za to što su njena republička institucija i njezin vojno obrambeni ustroj HVO zaustavili potpuni nestanak hrvatskog naroda tijekom srpsko muslimanske agresije. Iskorijenjivanje Hrvata iz njihove zemlje Bosne i jest muslimanski cilj islamsko deklaracijske Bosne i Hercegovine po uzoru na Islamsku Republiku Iran, ili Erdoganovu Tursku u kojima, gotovo, da i nema više kršćana i kršćanstva. Nazivati Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu zločinačkom tvorevinom zato što se oduprla i velikosrpskoj i velikomuslimanskoj agresiji, etnički i vjerski  čisti prostora, znači da oni koji to danas govore i Daytonsku Bosnu i Hercegovinu smatraju zločinačkom tvorevinom. I ta tvorevina je izrasla u ratu, i kao takvu svijet je priznao. I ne samo da ju je priznao, već je priznao i genocidni velikosrpski dio na teritoriju nekadašnje Bosne i Hercegovine.
 
Budući da Hrvatska Republika Herceg Bosna nije priznata u Daytonu to je dovoljan znak da to nije zločinačka tvorevina. Da je bila tada bi je zasigurno u Daytonu i priznali kao što su priznali genocidnu Republiku srpsku i federalnu tvorevinu FBiH, koja je svakim danom sve sličnija Dodikovom gruntu, na kojem gotovo da i nema Hrvata. Zbog tih srpsko-muslimanskih politika u ratu, i danas poslije rata etničkhi i vjerskih čistih srpskih i bošnjačkih entiteta Hrvatska Republika Herceg Bosna je bila nužnost osnutka, i još veća potreba daljnjeg postojanja u zemlji koja sve više puca, i u kojoj se opet zvecka oružjem.
 
I zato, sretan ti 23. rođendan Herceg Bosno, na čijim prostorima jedino i danas ima očuvanog vjerskog i nacionalnog šarenila Bosne i Hercegovine koje više nema. A nema je i zbog toga što je svakim danom manja darivanjem i prodajom zemlje Arapima pod krinkom investicije. Da, investicija islama kako bi se već duboko radikalizirani u Bosni i Hercegovini  još više proširio, i zaokružio  granice Zelene transverzale, Albanija-Kosovo-Sandžak-Bosna i Hercegovina. Eto i zbog toga je potrebno da živi, i živjet će i dalje Hrvatska Republika Herceg Bosna.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Muhamed Borogovac i velikobošnjaštvo

HF

Pobijedio pripadnik mudžahedinske Armije BiH

HF

Bravo Livnjaci, Kuprešaci…!

HF

Sultanu nije bilo mjesto u Zagrebu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...