Krađa glasova na prošlim izborima

U APIS-u uhljebljeno 160 mladih SDP-ovaca

 

 

I VUK SIT I OVCE PREBROJANE

„Nije važno tko glasa,

već tko broji glasove„  

Staljin

Oni lažu da bi  obmanuli sebe; lažu da utješe jedan drugoga; lažu bez stida; lažu bez samilosti. Lažu da se ohrabre, da sakriju svoju bijedu.

Lažu skrivajući se iza svog, navodnog poštenja.

Lažu zbog svoje prošlosti, za svoju bolju budućnost. Lažu, bar tako misle, stvaralački, maštovito, inventivno.  Laž je u samom njihovom  genetskom kodu.  

Laž je, po njihovom mišljenju, potvrda  njihove „urođene inteligencije“.

 Svaka njihova laž, misle oni, na kraju će postati istina. Jer su njih, toliko puta u povijesti, spašavale samo… njihove laži.

APIS – Agencija za krađu glasova i mandata

 

 

Ako ste, u samo jednom trenu pomislili, a što je i za očekivati, da se ovaj prethodni tekst odnosi na  naše istočne susjede, onda ste se grdno prevarili.

Da, drage moje Hrvatice i Hrvati,ovo je samo, malo osuvremenjeni jedan stari tekst naših susjeda, prilagođen našoj situaciji i našim uvjetima. Ovo je tekst  o našim a ne njihovim. Ovo je tekst o našim drugovima, tzv. antifašistima. O drugovima javnim i tajnim. O onim prikrivenim i onim otkrivenim.

I o njihovim, sve do dana današnjeg, izmišljotinama i lažima.

Ljudi moji dragi, mućnite malo tom svojim glavom! Pa mi onda recite, onako iskreno, jeste li bar malo proučili ove njihove nove brojke o tzv. točnom popisu birača? Recite mi, opet iskreno, je li vam sve jasno?

Jeste li uzeli u ruke olovke i počeli računati? Jeste li račune dobro provjerili?

Moram priznati, i ne sramim se, ja nisam baš neki matematičar od formata niti neki matematički genije. Naprotiv, matematika mi je često bila bolna točka. Uvijek me je više interesiralo, ono nešto drugo. Nešto za moju dušu. Nešto poetično. Pa je moj izbor, uvijek, i bio i ostao: književnost, glazba, slikarstvo i umjetnost općenito.

Ipak, na moju sreću, unatoč mom duhovnom opredjeljenju, računati još uvijek znam toliko, da mogu normalno i sabirati i oduzimati.

A što je s našim vrlim političarima? Poznaju li oni dovoljno matematiku? Posve sam sigurna da im ono nešto za dušu, nije baš ni bitno. Ali bi matematiku, zbog funkcija koje obnašaju, trebali malo više znati. Barem toliko koliko ju i ja znam. Jer, za njihovu dušu, ionako je već prekasno.

Gledam tako, ovih dana, ovaj novi  i servirani nam, popis birača.  Gledam, ali… opet mi nešto ne štima. Matematika im je, čini mi se, i ovaj put  zakazala. A sve su prilike da to nije od jučer. Da je to poodavno počelo.I da nije, što i bode oči, nenamjerno.

Sjeća li se još itko onih izrečenih sumnji o krađi mandata i biračkih glasova na prošlim parlamentarnim izborima?

Iskreno se nadam da vas pamćenje još uvijek dobro služi i da  niste, trajno oboljeli, od „zaboravtitisa“. Te najopasnije bolesti za nas Hrvate i za naš opstanak. 

E,pa, počet ćemo od prošlih izbora! To nam je, valjda, još uvijek, u svježem sjećanju. Ni tada ništa nije bilo kako treba. Imali smo  najmanje 300 „duhova birača“. Pa su nam tako glasovale osobe koje su preminule, pa se glasovalo  u ime birača koji nisu glasovali na dan izbora, pa su seuništavali listići, pa su se vršile zamjene popunjenog glasačkog listića – praznim, pa su tzv. mobilni timovi koji  posjećuje domaćinstva, spriječenih da glasuju na regularnom biračkom mjestu, zaokruživali  umjesto njih, pa su dolazili s istoka autobusi puni naručenih glasača s lažnim prebivalištem, pa su unaprijed punili glasačke kutije, pa su koristili i neke posebne olovke s nekom posebnom tintom…

Tako, bar, kažu oni upućeni.

A da tu ima nešto, a gdje ima vatre ima i dima, govori i objava na Facebook profilu predsjednika HDZ-a, jednog od kandidata za tadašnjeg  mandatara nove Vlade RH, gospodina Tomislava Karamarka:

„Veliku pozornost javnosti izazvala je moja izjava o sumnji u lažiranje izbornih rezultata. O tome se, uz Zorana Milanovića očitovao i predsjednik Glavnog odbora SDP-a, Josip Leko. On kaže da takve izjave „ruše demokratski imidž Hrvatske”! Nije li čudno da moje izjave i sumnje ruše demokratski legitimitet Hrvatske, ali možebitna krađa ne. Zanimljiv pristup problemu. Ni Milanović se, kao i obično nije osvrnuo na bit moje poruke nego se bavio svojom ulogom u svemiru. Građanski nadzor postoji kod puno manje značajnih procesa i nad manje značajnim institucijama, a potpuni nadzor nad biračkim popisima i prebrojavanje glasova u Hrvatskoj obavljala je tvrtka koja je u vrijeme vladavine SDP-a bila u punom državnom vlasništvu, a u njoj su skoro svi zaposleni članovi te partije. Istražne radnje nisu moj, već posao policije i DORH-a, pa se nadam da će nadležna državna tijela umjesto mene progovoriti o načinu na koji je država došla u potpuno vlasništvo Apisa, o ulozi pojedinih SDP-ovaca u tome, a to će biti samo početak rasvjetljavanja svega sto se događalo u izbornoj noći 8. na 9. studenog 2015.“.

 

A nije bio iznenađen samo gospodin Karamarko. I većina onih koji su tada, do u sitne sate, pratili tijek glasovanja, bili su čvrsto uvjereni u veliku premoć HDZ. Ali se, preko noći, sve promijenilo.

Valjda su se duhovi digli iz grobova, i onda, da ih nitko ne vidi ( a i onako su nevidljivi), došli glasovati baš za SDP.

No, to tada nije bila jedna jedina reakcija. Bilo je tu i pritužbi drugih kandidata. Nismo, valjda,  zaboravili  izjavu jednog od njih na prošlim izborima? Dotični gospodin je tvrdio da su on i njegova majka glasovali za njega. A taj isti kandidat je, nakon prebrojava i javnog predočavanja rezultata, imao samo jedan preferencijalni glas.

Ili onih, ako se sjećate,novinskih  natpisa o  punom kontejneru biračkih  kutija s glasačkim listićima… Sa zaokruženim imenom samo jednog kandidata.

Simptomatično, zar ne!?

I ništa se dogodilo nije. Sve je ostalo isto.

„Sve je isto kao prije“, čini mi se, koliko me pamet služi, bile su to riječi jedne, nekada davno, popularne pjesme.

SVE JE, ZAISTA, ISTO KAO I PRIJE!!!

A gdje je bilo Državno izborno povjerenstvo?

E, pa, na sve to, Državno izborno povjerenstvo je šutjelo.

Na sve to šutio je i famozni GONG čiji je zadatak i bio NADGLEDANJE regularnosti izbora.

I tresla se brda, rodio se miš. Zamukli svi mediji, a državna se tijela oglušila. 

Pa, je li to normalno? Ne! Ne, nije u normalnim državama i među normalnim svijetom. Ali, drugovi su sve te igre i igrice dobro savladali. Njima ne trebaju nikakve dodatne instrukcije niti uigravanje. Ne trebaju im ni tuđi uzori ni upute. Pa, oni su postali, već odavno, pravi-pravcati velemajstori muljaže. I to je za njih normalno.

A pogrješnu matematiku koriste samo onda, kada je u njihovu korist.

A gdje smo tu mi???

Hoćemo li im, kao guske u magli, opet nasjesti?  

Hoćemo li, opet, kod zdravih očiju, biti slijepi?

„Sve je u rukama Apisa  kojega nitko ne kontrolira“, kažu neki.

Neki kažu i da imamo dva popisa birača. Kakva i čija, to sam Bog zna. Kažu i da je jedan u registru burača, a drugi, opet, koji se svako malo izvlači,  ali s drugim je brojevima i podatcima.

Tko, za sve to, piše scenarij? Tko to sve uređuje? Tko planira a tko realizira?

I tko je taj famozni Apis? Pod čijom je kontrolom? Pod čijom je dirigentskom palicom – stvoren i ustrojen?

No, unatoč svoj toj njihovoj velikoj tajnovitosti,  oko svega toga, dovoljno je samo reći da je u Apisu uhljebljeno na desetke i desetke mladih SDP-ovaca. A zašto se onda čuditi ako je, baš, toj tvrtki, koja je u većinskom vlasništvu tadašnje Milanovićeve Vlade, bilo povjereno i obrađivanje biračkih popisa i donošenje konačnih izbornih rezultata?

Jeste li ikada čuli to ime „Apis“, među našim velikanima?  Sigurna sam. Niste.

Da se zove po nekom našem, svjetski poznatom istraživaču, matematičaru ili inovatoru, ne bi mi bilo čudno. Dapače!

Ali, zašto Apis???  Tko je, dakle, taj famozni Apis?

E, dragi moji, za one koji malo više čitaju, i koji znaju pronaći podatke,  Apis je  veliki junak  iz naše „drage, prijateljske“ i susjedne nam zemljice Srbije.

A da bi onima koji to ne znaju, bilo sve jasnije, dovoljno je nešto odvojenog,   ne i izgubljenog vremena, i samo jedan  klik na jednu jedinu stranicu Wikipedije. I, odgovor je tu!

A što više znaš, više i vrijediš,zar ne!?

„Nije važno tko glasa,

već tko broji glasove“,

reče tovariš Staljin.

Tako je bilo, tako i ostalo… I kod nas. Sve do dana današnjeg.

Po zadnjem popisu stanovništva iz 2011-e godine,  broj stanovnika Hrvatske je iznosio 4.284.889. Od toga je bilo glasača ukupno 3.475.761. (kada se odbiju  svi oni do 17 godina koji su bez glasačkog prava).

RH u 2015. godini imala je  3.755.065 birača.

Iako su i  tada glasovali „vikend glasači“ ,  iako je, u gotovo svim   gradovima i općinama, piše tada tako u tiskovinama, u  IX. izbornoj jedinici, gdje živi najveći broj pravoslavaca, u glasačkom popisu bilo više birača nego stanovnika. Tako je bilo u Benkovcu, Ninu, Gračacu, Drnišu, Kninu, Skradinu,   Civljane, Donjem Lapcu, Erveniku, Kistanjama,  Obrovcu, Plitvičkim jezerima, Polači, Vrhovinama, Udbini, Viru…

 

I opet, ništa!!! Tresla se brda, rodio se miš.

A godinu dana poslije, ministrica uprave dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović, inače bivši Josipovićev kadar, donijela je rješenje o zaključivanju popisa birača za prijevremene izbore za zastupnike u Hrvatski sabor, s danom 2. rujna 2016. godine:

„Na dan  2. rujna 2016. godine u popis birača ukupno je upisano  3.799.609 birača i to s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

RH u 2015. godini imala je  3.755.065 birača.

RH u 2016.godini ima  3.799. 609 birača

A je li to moguće? Je li sve to baš tako???

Nedavno je najavio tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić kako očekuje oko 50 tisuća odjava prebivališta. Odjave prebivališta, ujedno znače, da se te osobe brišu iz popisa birača.

A koncem srpnja novinarima je obznanio i da se manipuliralo prijavama prebivališta, te da je to bio “izborni manipulativni materijal”. Pritom je naglasio da su prijavama prebivališta manipulirale i manjinske skupine, spomenuvši Srbe u rubnim, odnosno, graničnim područjima Hrvatske.

Dok vukovarski gradonačelnik Ivan Penava tvrdi da bi “realno u Vukovaru danas moglo biti između 22.000 i 23.000 stanovnika”. Spomenuo je i famozna “fiktivna prebivališta” o kojima se u Vukovaru godinama govori, adrese i kućne brojeve “koji čak uopće ne postoje”, dok ljudi žive u Srbiji ili BiH, a kaže i kako je “dokazano da se jedan od osuđenih za ratni zločin na Ovčari 1991. godine, koji je u zatvoru u Srbiji, nalazi na popisu stanovnika Vukovara”.

Na kraju je ispalo, kako izvješćuje tehnički ministar Orepić, da je policijskom provjerom utvrđeno da oko 35.000 građana nije imalo uredne dokumente vezane za njihovo prebivalište.

„Bogu dragom hvala! Konačno se i tome stalo na kraj!“, pomislili su mnogi.

Tako je i jedan Milan, Bog mu dao zdravlje i dug život, komentirao ovaj „junački pothvat“ našega druga Orepića.

„Ako je netko doprinio povećanju regularnosti izbora, to je svakako ministar Orepić. Odvažio se poništiti prebivališta onih koji ne žive u Hrvatskoj, što prije njega nitko nije htio niti pokrenuti ! Bravo ministre, posao treba do kraja završiti, dosta je bilo autobusnog glasovanja! “, kaže naš Milan.

 „Izdana su im rješenja, oni će biti brisani iz popisa birača na tim adresama“, još pojašnjava  Orepić.

–E, „moj Milane, moj Milane, jabuko sa grane“, nije sve to baš tako!!!

Je li sve baš tako kako se čini i kako naš Milan kaže ?

Ili je ovdje netko lud.
Jer, Dubravka Jurlina Alibegović, tehnička ministrica uprave, izjavila je sasvim nešto drugo. Pojasnila je tako, uskoro već bivša ministrica, da time nisu izbrisani iz registrabirača. Oni su, kako ona tvrdi, hrvatski državljani i imaju pravo glasovati. Ali, u XI. izbornoj jedinici za dijasporu.
Dakle, sada nam je sve jasnije i sve manje maglovito. Jasno je kao dan. A jasno je i u kome grmu leži zec.

Sada mi je i puno jasnije zašto je urađeno to što je urađeno.

Sada mi je i kristalno jasna  tvrdnja generala Glasnovića o pripremama Srba u tzv. Republici Srpskoj da glasuju u XI. izbornoj jedinici.

Sada mi je jasno i tko im je to omogućio.  

I opet muljaju… I opet nas varaju… I opet imamo 300 tisuća, a možda i više, duhova  koji će glasovati…

I opet su drugovi, opet namjerno, zakazali i promašili u konačnom zbroju i u matematici. Čini mi se kako im nisu, baš, najjasnija pravila i metode zbrajanja i oduzimanja. Jer, trideset pet tisuća izbrisanih s popisa, više od stotinu tisuća iseljenih u Njemačku (samo u Njemačku i samo u zadnje vrijeme mandata prošle Vlade), pa više umrlih nego rođenih, nisu jednake s matematičkim izračunima naših vrlih drugova.

A, oni i dalje lažu. Lažu stvaralački, maštovito, inventivno. Bar tako misle. Laž je u samom njihovom biću. 

 U ovoj zemlji, misle oni, svaka njihova laž, na kraju će postati istina.

Jer njih je, toliko puta u povijesti, spašavala samo laž…

Zato, drugarice Jurlina Alibegović, tehnička ministrice uprave, sjedi,! Matematika – nedovoljan jedan.

Hitno provjera diplome!!!

Nisi dorasla zadatku niti si to zaslužila svojim radom i doprinosom našem zajedničkom boljitku i prosperitetu Republike Hrvatske.

Zato, druže Vlaho Orepiću, tehnički ministre i šefe MUP-a, sjedi! Matematika-nedovoljan jedan.

Hitno na provjeru diplome!!!

Nisi dorastao zadatku niti si zaslužio  svojim radom i doprinosom našem zajedničkom boljitku i prosperitetu Republike Hrvatske,biti na tom  mjestu.

Pa sad, malo stanite, razmislite i odgovorite: Iz čijih su redova uskočili u ministarske foteljeOrepić i Jurlina Alibegović?

„A odakle bi drugo, nego iz redova poštenog, principijelnog, domoljubnog, istinoljubivog i sveznajućeg MOSTA“, povikaše svi uglas.

Točno, dragi moji Hrvati i Hrvatice!   

A „vlast koja drži sve institucije pod svojom kontrolom i sve medije, može namjestiti rezultat koji njima odgovara“.

Zato je potrebito  sve provjeriti i sve uraditi, da se otklone sumnje. A ako je bilo propusta i svjesnog „muljanja“, maksimalno kazniti i krivce. Nemamo više vremena!!!

–Ma, nismo mi jedinim! Nedavno je austrijski Ustavni sud potvrdio krađu glasova na njihovim predsjedničkim izborima, koji su nepravilnim prebrojavanjem, odredili njihove izbore.

Eto, vidiš, ima toga, čak i u jednoj demokratskoj Austriji!

A tek kakav je skandal bio, čak svjetskih razmjera, onaj oko prebacivanja glasačkih listića u Škotskoj?! Pokazali su zorno kako se vara narod i kako se ne poštuje volja naroda. Snimka  se vrtjela po cijelom svijetu. Bila je to neviđena sramota za Škote.

–E, moja Monika! Zar bi nam to trebala biti neka utjeha?  

–A što  veliš, za onu akciju koju su potakle neke manje stranke, prije nekoliko dana?  Zatražili su civilni nadzor, u noći parlamentarnih izbora, nad tvrtkom Apis, koja informatički prati provedbu izbora, i prozvale odgovorne da se, već jedanput,  stane na kraj medijskoj diskriminaciji malih stranaka i manipulacijama svih vrsta.

Zar to nije super stvar!?

–A što velim!? Velim, BRAVO! I samo naprijed! Konačno se nešto kreće…

Bogu dragom hvala da se našao netko, dovoljno pametan i dovoljno hrabar, da iznese pravu istinu na svijetlo dana. Jer će, inače, mnogi, kao i naš naivni Milan, nasjesti na njihove „antifati“ fore.

E, da smo, bogdo, svi takvi! Gdje bi nam bio kraj?

Zato, draga moja Monika, pamet u glavu i zapamti samo jedno:

BEZ LUSTRACIJE, NE ĆE BITI NI KROACIJE!!!

 

Vera Primorac