Mostova poslijeizborna inovacija

Luft-balon Živi zid pred puknućem

Sigurno će svašta dobroga još inovirati mostaši u politici nakon što su izmislili i poslijeizbornu šutnju. Izbori su prošli, oni su svoje ultimatume poslali u javnost i šutjet će idućih pet dana. Ovaj politički potez najsličniji je otmici zbog ucjene: „oteli“ su trinaest mandata i za njih traže sva ministarska mjesta kao i prije. Sa svojih 8,6 posto mandata u Hrvatskom saboru bit će Most velikodušan – ne će inzistirati da Božo Petrov bude predsjednik Vlade, već samo na mjestu predsjednika Hrvatskog sabora. Imaju i tih fol prevažnih sedam zahtjeva koje Hrvatski sabor mora ispuniti – platiti prije.

Predpostavljam u sitnim apoenima od deset i dvadeset kuna. Kako je ministar policije iz Mosta on će paziti da se oni ne obilježe. Do jučer je plaćanje mogao organizirati i SDP, ucjenu su mostaši poslali na dvije adrese, no situacija se ponešto promijenila nakon što je Zoran Milanović  svojom ostavkom, odgođenom doduše, SDP oslobodio ove ucjene. Dok traje ta poslijeizborna šutnja, dok mostaši ne skinu flastere s usta i puste bijeli dim, zavirit ćemo malo u neke druge zanimljive rezultate ovih izbora, među njihove gubitnike. Najpoznatiji gubitnik svakako je Stjepan Mesić. Najpopularnijeg, dvostrukog i i doživotnog  predsjednika „svih građana“ na listi Milanovićeve gubitničke NK koalicije u Prvoj izbornoj jedinici od 200.000 birača izašlih na izbore izabralo, zaokružilo je njih  5.130, ili 0,025 posto pa s jedanaestog mjesta liste nije prošao u Hrvatski sabor. Zapravo ništa čudno ni prije, osim kao hadezejac, Mesić nije ulazio u parlament. Popularnost na razini od 0.025 posto, siguran sam, Mesića sigurno ne će obeshrabriti, pomnožit će ju on barem s tisuću i nastaviti po starom – doživotno. Ako ništa, ostaje mu ta postpartizanija koju čine „borci“ unuci i praunici, te mlađahne supruge (koja generacija?) još živućih boraca, poput Jože Manolića. Njima će uvijek moći održati govor, s njima koju zapjevati i zagrmiti: Naprijed!

Slično je prošao i financijaš njegove prve predsjedničke kampanje, Radimir Čačić, u srcu „svoje“ županije gdje je HNS već bio učinio jakom regionalnom strankom, ali sve je otišlo u vjetar. Nakon što su ga izbacili iz stranke, stvorena je jedna nova klijentela u kojoj za njega više nema mjesta.

Od sudbine ovih „veličina“, nama je zanimljivija sudbina nekih stranaka. Na ovim izborima konačno su se ispuhale dvije luft balon stranke – Laburisti i Orah. Na tom putu su već odavno, no sada su birači na njih stavili točku, provjetrili stranačku scenu. U izbornim jedinicama gdje su se natjecale dobivale su po stotinjak glasova, Orah s Petrinom, laburisti sami. Ipak najtužnija sudbina dočekala je „brdo“ tih pravaških i propravaških stranaka, među njima i neke braniteljske – one se niti u jednoj izbornoj jedinici nisu ni približile izbornom pragu, štoviše, većinom su ispod jedan posto, a broj preferencijalnih glasova njihovih čelnika uglavnom je bio nekoliko stotina, primjerice Danijel Srb je dobio 350 glasova, Anto Đapić sedamsto i tako redom.

Natjecao se i Paragin HSP 1861 u X. izbornoj jedinici, a potukao ga je čak i SRP. „Pale“ su već i dvije ostavke, Danijela SRB-a i Ivana Tepeša, no ovo je prigoda da se cjelokupna pravaška scena „izbriše“ i krene ispočetka, što je malo vjerojatno jer je već tko zna koliko sličnih pokušaja propalo, pa je za očekivati  kako će pravaške stranke jednostavno nestati, što se ustvari već i dogodilo.

Počeli smo s poslijeizbornom šutnjom kao inovacijom, pa ćemo se osvrnuti na još jedan poslijeizborni događaj koji se doduše zbio koji dan prije izbora (8. rujna). Živi zid je isto što su bili Laburisti i Orah – nova luft balon stranka na političkoj sceni. Osmog rujna formalni šef Živog zida, Sinčić osnovao je novu stranku Živi zid – Ivan Vilibor Sinčić. Vjerojatno zbog neraščišćenih unutarstranačkih odnosa osigurao si je rezervni položaj novu stranku u koju bi valjda prešao, ako se što „zakomplicira“ u staroj. Nova bi odmah bila njegova i imala bi vjerojatno zastupnika za parlamentarni klub. U kojoj je onda stranci Sinčić bio kad se natjecao na izborima, i tko još s njim? Ovo upadljivo miriše na zanimljivu prijevaru birača i ruši vjerodostojnost Živog zida. Ne znaju eto birači ni koliko „živih zidova“ ima ili je bilo za vrijeme u finalu izbora. Ovo nije rupica u luft-balonu zvanom Živi zid, ovo je rupa u zidu – i početak puta prema kraju.

Tomislav Gradišak