Po kojem su razmjernom sustavu izbori?

Zbog visokog izbornog praga veća je brojka izbornih lista manjih stranaka te i neovisnih lista ostala ispod izbornog praga

 

 

Izborni sustavi nešto pojednostavljeno mogu se definirati kao kombinirani pravni, politički i matematički modeli koji su konstruirani u svrhu da političku volju birača izraženu činom glasovanja na biračkom mjestu; matematičkom metodom preračunavanja glasova tih istih  birača pretvori u mandate u predstavničkome tijelu (parlament, županijske skupštine, gradska i općinska vijeća). Politička sastavnica izbornog sustava je načelo predstavništva, što nije ništa drugo doli politički cilj koji se teži postignuti primjenom konkretnog izbornog sustava. Matematička pak sastavnica izbornog sustava je pravilo odlučivanja, odnosno metoda kojom se glasovi  birača pretvaraju u  mandate odnosno u zastupnička mjesta u predstavničkome tijelu.

Izborni sustavi dijele se na većinski i razmjerni te njihove inačice, a u njihovoj klasifikaciji kao kriterij treba primjenjivati načelo predstavništva jer ono ima veći politički značaj od pravila odlučivanja. U većinskom izbornom sustavu pravilo odlučivanja odnosno metoda pretvaranja glasova u mandate temelji se na kriteriju većine glasova, tako da mandat osvaja kandidat (ili i stranka) koji je dobio apsolutnu ili relativnu većinu glasova birača u izbornoj jedinici.

 

U razmjernom pak izbornom sustavu, pravilo odlučivanja odnosno metoda pretvaranja glasova u mandate temelji se na kriteriju kvantitativne razmjernosti (ekvivalentnosti) između brojke glasova  koje izborne liste dobiju i brojke mandata koje one osvoje, tj. da se brojka dobivenih glasova birača što više kvantitativno podudara s brojkom osvojenih mandata. U postupku pak preračunavanja glasova u mandate primjenjuju se razne metode, od kojih je u Hrvatskoj iz izborne prakse najpoznatija D'Hondtova metoda.

 

Načelo predstavništva odnosno politički cilj razmjernog izbornog sustava je da u parlamentu svojim zastupnicima budu predstavljene razne političke i društvene skupine, razmjerno kvantitativnom udjelu glasova koje su dobile  njihove izborne liste u ukupnoj brojki glasova svih izbornih lista koje su sudjelovale na izborima, tj. da sastav parlamenta bude u što većoj mjeri odraz društva! To je i glavna funkcija načela predstavništva, te i mjerilo vrjednovanja razmjernih sustava.

 

RAZMJERNI IZBORNI SUSTAV

 

Većinski izborni sustav ima dvije inačice odnosno apsolutni i relativni podtip, a razmjerni izborni sustav ima tri inačice odnosno podtipove A, B i C. Ta tri podtipa međusobno se razlikuju po tomu jesu li i ako jesu koje su i kolike zapreke za osvajanje mandata u njih ugrađene. Zapreke pak  za osvajanje mandata su prirodna a to je veličina izborne jedinice, i zakonska a to je prohibitivna klauzula odnosno izborni prag. Veličina izborne jedinice nije njezin teritorijalni obuhvat odnosno zemljopisna površina, nego brojka mandata za koju se  izborne liste nadmeću. Opće je pravilo da što je manja  izborna jedinica odnosno brojka mandata i viši izborni prag, da je to niži učinak razmjernosti izbornog sustava tj. da se povećava kvantitativni nerazmjer između brojke glasova birača koje je izborna lista dobila i brojke mandata koje je lista osvojila, a što ujedno znači i da su manji izgledi malih političkih stranaka da će osvojiti mandat.Uz to, visoki izborni prag ima i neizravan utjecaj na rezultate izbora jer psihološki  utječe na ponašanje birača koji zbog rizika da će im glas ostati neiskorišten mogu odustati od namjeravanog glasovanja za izbornu listu male stranke, za koju osnovano pretpostavljaju da brojkom glasova koje će dobiti ne će moći prijeći tako visoki izborni prag i sudjelovati u raspodjeli mandata. Mijenjanjem pak veličine izbornih jedinica tj. brojke mandata u njima i visine izbornog praga, moguće je da izborni sustav iz jednog temeljnog tipa prijeđe u drugi pa tako izbori u izbornim jedinicama s tri mandata nisu razmjerni nego većinski. Ili što je češće, temeljni tip razmjernog izbornog sustava ostane, ali se tim i takvim promjenama toliko modificira da pravilo odlučivanja odnosno pretvaranja glasova u mandate poprimi mnoge značajke većinskog izbornog sustava!

 

PODTIPOVI RAZMJERNOG IZBORNOG SUSTAVA

 

Kao što je to prethodno već navedeno, razmjerni izborni sustav ima tri inačice odnosno podtipove A, B i C. Svaki će od njih biti posebno opisan da se može vidjeti u čemu se i po čemu međusobno razlikuju, te kako te razlike utječu na načelo predstavništva odnosno politički cilj  i pravilo odlučivanja razmjernog sustava.

 

1. Podtip A ili čisti razmjerni izborni sustav nema ugrađenu prirodnu (mala s  2-5 ili srednja sa 6-10 mandata izborna jedinica) ni zakonsku zapreku (izborni prag) za osvajanje mandata, što omogućuje postizanje najveće moguće odnosno gotovo apsolutne razmjernosti između brojke glasova birača koje je izborna lista dobila i brojke mandata koje je osvojila. Njegov disproporcijski učinak na kvantitativni odnos brojke dobivenih glasova i brojke osvojenih mandata je zanemariv, pa je on s motrišta političkog cilja razmjernog sustava idealan te i „najpošteniji“ podtip razmjernog sustava. Nedostatci su mu fragmentiranje parlamenta mnogobrojnim strankama, otežano formiranje parlamentarne većine kao i izbor stabilne i učinkovite vlade.

 

2. Podtip B razmjernog izbornog sustava koji se može nazvati i „reduktivni“ jer ima ugrađene prirodnu zapreku za osvajanje mandata u vidu izbornih jedinica srednje veličine (6-10 mandata), i zakonsku zapreku u vidu izbornog praga srednje visine (oko 2-3 posto).  Navedene zapreke smanjuju učinak razmjernosti tog podtipa razmjernog sustava tj. kvantitativnu podudarnost između brojke glasova birača koje je izborna lista dobila i brojke mandata koje je lista osvojila. Ujedno to mijenja i načelo predstavništva odnosno politički cilj razmjernog sustava da što više političkih i društvenih skupina bude zastupljene u parlamentu i približava ga predstavničkom načelu većinskog izbornog sustava, tako da mnoge od tih skupina ostaju bez svojih predstavnika u parlamentu što utječe i na to da su politički sustav i društvo u cjelini manje stabilni.

 

3.  Podtip C razmjernog izbornog sustava može se zbog velikog približavanja načelu predstavništva odnosno političkom cilju većinskog izbornog  sustava nazvati i „razmjeroidni“. U njega su ugrađeni prirodna zapreka u vidu velike izborne jedinice (10 i više mandata), no koja uz visoku zakonsku zapreku odnosno visoki izborni prag (4-5 pa i više posto) postaje i ostaje više teorijska fikcija „velike“ izborne jedinice a manje činjenica prakse izbornog  procesa kojem je cilj realizacija načela predstavništva odnosno političkog cilja razmjernog izbornog sustava. Po tom i takvom podtipu C razmjernog izbornog sustava održavaju se izbori u Republici Hrvatskoj od siječnja 2000. godine.

 

Izborne jedinice s 14 mandata i visoki izborni prag od 5 posto dobivenih glasova birača, značajno smanjuju učinak razmjernosti podtipa C razmjernog sustava. No još više na načelo predstavništva odnosno politički cilj razmjernog sustava utječe visoki prag od 5 posto dobivenih glasova, zbog čega velika brojka izbornih lista ostaje ispod izbornog praga i ne sudjeluje u raspodjeli mandata. Velika brojka glasova koje su dobile izborne liste manjih stranaka zbog visokog praga  ostaje neiskorištena odnosno „propada“, od čega neizravnu korist poglavito imaju „velike“ stranke jer zbog nesudjelovanja u raspodjeli mandata izbornih lista koje nisu prešle izborni prag ostaje na raspolaganju veći broj mandata za raspodjelu u postupku preračunavanja glasova u mandate.

 

U javnosti se često čuje da se glasovi izbornih lista koje su ostale ispod izbornog praga dodaju odnosno „pripisuju“ izbornim listama  velikih stranaka  što nije točno, ali je točno da od tih „propalih“ glasova neizravnu korist poglavito imaju „velike“ stranke ali ponešto koristi mogu imati i ostale stranke koje su  prešle izborni prag. Također postoje mistifikacije i predrasude glede utjecaja D'Hondtove metode same po sebi na „pravednu“ raspodjelu mandata. D'Hondtova metoda je način preračunavanja glasova u mandate, a njezin autor belgijski matematičar Victor d'Hondt  nije unaprijed zadao odnosno fiksirao njezin učinak razmjernosti. Što znači da učinak razmjernosti tj. stupanj kvantitativne podudarnosti između brojke dobivenih glasova i brojke osvojenih mandata ne ovisi od D'Hondtove metode same po sebi, nego od onoga tko donosi zakon o izborima i zakon o izbornim jedinicama odnosno tko određuje koliko će biti mandata u izbornim jedinicama te koliki će biti izborni prag! Manje izborne jedinice odnosno mani broj mandata u njima i viši izborni prag smanjuju učinak razmjernosti izbornog sustava tj. imaju disproporcijski  učinak na kvantitativni odnos između brojke glasova koje je dobila izborna lista i brojke mandata koje je osvojila ta lista. I obratno, veće izborne jedinice odnosno veći broj mandata u njima i niži izborni prag povećaju učinak razmjernosti izbornog sustava tj. utječu pozitivno na stupanj razmjernosti kvantitativnog odnosa između brojke glasova koje je dobila izborna lista i brojke mandata koje je osvojila lista.

 

Uvođenje pak preferencijalnog  glasovanja omogućuje izravan utjecaj birača na izbor pojedinih kandidata s izbornih lista i demokratizira stranački sustav, te djeluje pozitivno ali ne bitno i na podtip C  razmjernog izbornog  sustava kao cjelinu. Podtip C razmjernog izbornog sustava s relativno nedostatno velikim brojem mandata u izbornim jedinicama u odnosu na visoki izborni prag od 5 posto dobivenih glasova birača, udaljuje se od načela predstavništva odnosno političkog cilja razmjernog izbornog sustava a to je da udio biračkoga tijela u mandatima i parlamentu  bude razmjeran njegovim glasovima odnosno da bude što veća zastupljenost raznih političkih i društvenih skupina u parlamentu. Pa onda logično tendira načelu predstavništva odnosno političkom cilju većinskog izbornog sustava, a to je postizanje parlamentarne većine te stabilne vlade i po cijenu povećanja  političke i društvene entropije.

 

Upravo po tom i takvom podtipu C razmjernog izbornog sustava održali su se i predstojeći izbori za Hrvatski sabor u nedjelju 11. rujna 2016. godine. Na temelju prethodno iznesenih značajki odnosno činjenica o nedostatnom učinku razmjernosti podtipa C razmjernog izbornog sustava a uz to i posebnog samostalnog neizravnog učinka visokog izbornog praga na glasovanje birača, osnovano se može pretpostaviti da će „velike“ stranke biti nadzastupljene u parlamentu tj. da će osvojiti brojku mandata koja je veća odnosno nije razmjerna brojki glasova birača koje su dobili i političkoj potpori koju imaju u biračkome tijelu. „Srednje“ će stranke vjerojatno osvojiti brojku mandata koja će biti približno razmjerna brojki glasova koje su im na izborima dali njihovi birači, uz moguća odstupanja od plus ili minus jedan mandat zbog ugrađene „nesavršenosti“ D'Hondtove metode.  Zbog visokog izbornog praga veća je brojka izbornih lista manjih stranaka te i neovisnih lista ostala ispod izbornog praga te ne će sudjelovati u raspodjeli mandata, od čega najveću korist imaju „velike“ stranke jer je za raspodjelu ostala veća brojka mandata nego što bi ih bilo da je izborni prag bio niži te da su neke od tih manjih stranaka prešle izborni prag i osvojile mandat(e).

 

Zoran je te djelomice i valjan primjer „razmjeroidnosti“ podtipa C razmjernog izbornog sustava, usporedba ukupne brojke glasova i mandata koje su na saborskim izborima 7. studenog 2015. dobile i  osvojile izborne liste Živog zida i Mosta nezavisnih lista. Živi  zid je u svim izbornim jedinicama dobio ukupno 94.887 glasova birača i osvojio jedan (1) zastupnički mandat, a MOST je u svim izbornim jedinicama dobio ukupno 302.376 glasova birača i osvojio 19 zastupničkih mandata. Što znači da je MOST koji je dobio tri puta više glasova birača od Živog zida, osvojio devetnaest puta više saborskih mandata, a oko 85.000 na izborima danih glasova birača Živog zida nije iskorišteno nego je „propalo“! Hoće li se možda takvo masovno „propadanje“ danih glasova što je bitna i glavna suprotnost temeljnom tipu razmjernih izbornih sustava, ponoviti i na predstojećim saborskim izborima?

 

Lovel Franić