Ne postoji tržište umjetnina i umjetnici nemaju od čega živjeti
Akademski slikar Vice Tomasović rođen je 1986. u Splitu. Samostalno izlaže od 2008. godine. Suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, pripadnik najmlađe generacije koja nepriporno naviješćuje svoj dolazak ali i ostanak u umjetničkom svijetu.
• Gospodine Tomasoviću, pripadate najmlađoj generaciji suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika a već ste ostvarili upečatljiv opus posvećen neobičnom svijetu ili nesvakidašnjem paralelnom svijetu.
– Ovaj svijet je tako neobičan da ne posežem za paralelnim svemirima i dimenzijama. Hipoteza koja predlaže postojanje paralelnih svjetova je pokušaj da se ovaj delikatno podešen svemir proglasiti pukom slučajnošću predlažući bezbrojno mnoštvo svemira kojih je toliko da se svaka mogućnost u jednome od njih mora desiti. Sve je nastalo iz ničega i usprkos svim vjerojatnostima površina Zemlje je oživjela i počela se razmnožavati stvarajući sve složenija bića. Mi smo zemlja koja misli.
• Vaši radovi asociraju na H. Boscha, dakle možemo govoriti i o Vašim brojnim varijacijama.
– Bosch mi je posebno zanimljiv ali se ne referiram na njega, barem ne svjesno. Mogli bismo sigurno naći i paralele s drugim umjetnicima, ali u ovom ciklusu se trudim sam doći do nekih vizualnih rješenja. Sliku gradim kao apstrakciju nižući brojne likove u svim smjerovima. Proces nastanka ovog ciklusa je borba s tim likovimakoji nastaju bez pretjeranog promišljanja i planiranja. Zapravo čitav proces je eksperiment, jer nikako ne mogu znati kako će slika na kraju izgledati. Vizualni parametri se konstantno mijenjaju jer stvaranjem novih likova pokušavam uravnotežiti apstraktni prizor. Likovi su životinje i biljke iz Zemaljske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a često se referiram i na vlastiti bestijarij s drugih radova. Inspiraciju nalazim u biljnom i životinjskom carstvu, izumrlim i fantastičnim vrstama kao i alternativnim evolucijskim mogućnostima i genetski modificiranim organizmima.
• Što je ključno, a ne vidi se izravno u ovome ciklusu?
– Ključno je shvatiti da je ciklus Ex Nihilo subverzija prema materijalizmu i materijalističkom determinizmu. Ključna je i količina posla i vremena uložena u ove radove i volio bih da se to vidi izravno. Više nije potrebno da umjetnici ulažu napor u produkciji kvalitetnih djela, ali ovim ciklusom želim da se gledatelj umori gledajući.
• Izlažete često. Prednosti i mane čestog izlaganja?
– U zadnje vrijeme se trudim dosta izlagati da radove vidi što veći broj ljudi jer to onda ima smisla. Gotov sam sa samostalnim izložbama za ovu godinu. Mana čestog izlaganja je iscrpljenost.
• Od 2007. nazočni ste i s performansima.
– Slikom nikada ne bih mogao jednako prikazati ideje na način koji pruža živa izvedba. Sam proces slikanja može biti performans. Međutim nikada ne bih koristio performans da pokažem stvari koje mogu slikom. Neki teoretičari umjetnosti početke performansa prepoznaju u slikarskom procesu akcijskog slikarstva iz polovine prošloga stoljeća. Performans je stoga jako mlad u odnosu na sliku i imamo još mnogo toga za istražiti o ovom mediju. Međutim ja performanse radim rijetko, možda jednom godišnje.
• Vaš rad obuhvaća i umjetničke instalacije.
– Instalacije često radim tako da slažem veliki broj manjih objekata, najčešće figura koje sam izrađujem. U zadnjoj instalaciji naziva Herbagenija predstavljam alternativni evolucijski model prema kojemu potječemo od najsavršenijeg oblika biološkog života -svjesnih biljaka. Ovo je satiričan prikaz ljudske prirode na toliko razina u kojem je alkemija ravnopravna genetičkom inženjerstvu po potencijalu da transmutira čovjeka. Ova teza o biljnom čovjeku potkrijepljena je brojnim "dokazima" iz botanike, genetike, kriptozoologije, folklora, mitologije primitivnih naroda, alkemije, teorija urote i sličnih materijala pronađenih na bespućima interneta. Teorija biljnoga podrijetla je naslov serije skulptura, umjetničkih instalacija, performansa i video radova na kojima radim preko tri godine usporedno sa slikarskim ciklusom. Trudim se svaki dan stvarati što uspijevam usprkos intezivnom angažmanu u Hrvatskom udruženju likovnih umjetnika.
• Kako doživljavate suvremenu umjetničku produkciju?
– Hrvatska suvremena umjetnost je veoma aktualna živa i zanimljiva. Problem koji je očit koji nas usporava je taj što ne postoji tržište umjetnina i umjetnici nemaju od čega živjeti. Izložbe suvremene umjetnosti se ne financiraju od privatnih galerista već isključivo iz državnog proračuna ili budžeta regionalne i lokalne samouprave, uz izuzetak par firmi i zaklada. Jako rijetko umjetnici uspiju ostvariti honorar za izlaganje i svi ovo radimo u prvom redu iz ljubavi. Ni jednom kad se afirmiraš situacija nije puno bolja. Najgore što umjetnik može napraviti je biti dodvorljiv publici i masovnom neukusu, fascinirati ih jeftinim trikovima, dosjetkama i kičem u nadi za nekakvom zaradom. Umjetnost treba ponuditi neke nove modele shvačanja stvarnosti, suočiti nas sa našim strahom od znanja i srušiti nepotrebna ograničenja. Umjetnost nema granica.
• Što je trenutačna novost u atelijeru?
– Nemam atelijer, radim u dnevnoj sobi svaki dan nakon angažmana u Hrvatskoj udruzi likovnih umjetnosti gdje sam predsjednik, ravnatelji i voditelj izložbene djelatnosti. Upravo je završio Almissa Open Art festival suvremene umjetnosti na koji godinama dovodimo najbolje suvremene umjetnike u moj rodni Omiš. Što se tiče mog slikarstva trenutačno radim na novim radovima iz Ex Nihilo ciklusa, trudim se do kraja istražiti sve mogućnosti ovako kompleksnog prisupa.
• Planovi….?
– Planiram napokon dovršiti slikarski ciklus, napraviti jedan performans do kraja godine, pripremiti projekte za sljedeću godinu, i ako Bog da, malo odmoriti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više